Predizborna kampanja koja neslužbeno traje u Srbiji već neko vrijeme, uoči izbora najavljenih za 3. travnja, donijela je ozbiljne izazove za do sada neprikosnovenu vlast Aleksandra Vučića. Iako sam više puta pisao o tome kako Vučić gubi podršku i kako je sve veći broj ljudi spreman izaći na ulice protiv nekih njegovih odluka, kao što su svojevremeno napravili studenti kad je odlučio zatvoriti domove ili pretežno mladi ljudi kad je još jednom najavio policijski sat, sve to je bilo benigno prema općenarodnoj pobuni koja ga je dočekala na temi rudarenja litija i ugovora s firmom Rio Tinto.
Istina je da je svojevremeno reterirao pred studentima, jednako kao što je sada u niti par dana od izjave kako mu ne pada na pamet da popusti pred ulicom, Vlada raskinula sve ugovore s Rio Tintom, ali to mu i dalje ne jamči mirne izbore.
Energija promjene vlasti
Energija promjene se ipak počela osjećati u društvu, došlo je do stvaranja nekoliko programski srodnih koalicija, a po istraživanjima postoje velike šanse da izgubi Beograd, u kojem se opozicija također dogovorila o eventualnim funkcijama nakon izbora. Tako najveću šansu za preuzimanje mjesta gradonačelnika ima Koštuničin kadar Vladeta Janković, dok Nebojša Veselinović iz pokreta Moramo, koji je izniknuo iz protesta Ne davimo Beograd, i koji se i vizualno i sadržajno naslonio na svoje zagrebačke kolege sa zelene ljevice iz Možemo, donosi neku novu energiju.
Međutim, sve navedeno, čak i kad bi se u Beogradu dogodila pobjeda opozicije i zbog čega se ni Vučić nije još odlučio hoće li za gradonačelnika kandidirati dosadašnjeg dogradonačelnika Vesića ili bivšeg vaterpolistu Aleksandra Šapića, ne bi ni približno toliko uzdrmalo njegovu poziciju kao izravni poraz na predsjedničkim izborima.
Oporba pronašla protukandidata Vučiću
I tu dolazimo do problema za gospodara države u cjelini. Naime, sve do sada nije se nazirao ozbiljan kandidat koji bi ga mogao odvesti u drugi krug i ozbiljno ugroziti. Čak se u nedostatku suvislijih kandidata opet počelo razmišljati o Borisu Tadiću, koji bi teško mogao nešto novo ponuditi. No, onda se posljednjih dana opozicija dogovorila oko zajedničkog kandidata. Riječ je o Zdravku Ponošu, Kninjaninu, čovjeku koji je devet godina vojnog školovanja proveo u Zagrebu i bivšem načelniku Generalštaba oko kojeg se ne vuku ratni repovi ni afere.
Dakle, protukandidat će mu biti profesionalni vojnik konzervativne orijentacije koga će na izborima podržati svi tradicionalni opozicionari, ali bi to mogli napraviti i brojni izbjegli hrvatski Srbi koji su u pravilu glasali za Vučića. Što jest ozbiljan razlog za paniku koji je uzrokovao kampanju tabloida koji na svaki mogući način dovode u pitanje integritet Zdravka Ponoša. Pa mu se tako traže afere iz vojske, a jedan od posljednjih napada odnosio se na činjenicu da ima i hrvatsko državljanstvo. Što je on objasnio logično zaključivši da hrvatsko državljanstvo, kao i svi ljudi iz njegovog kraja, ima jednostavno po prirodi stvari i mjestu rođenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Racionalan i pravo osvježenje
No, ono što u čitavoj priči najviše ohrabruje jest njegov veliki intervju u posljednjem broju tjednika Vreme. I to ne zato što je lijepo govorio o svojih devet zagrebačkih godina, nego zato što je vrlo jasno odgovorio na konkretna pitanja o odnosu Srbije prema susjedima.
Ponoš je tako zaključio da regija treba biti prioritet vanjske politike, jednako zbog interesa Srbije, ali i Srba koji žive u susjednim zemljama, da jedino politika suradnje i razumijevanja može zakopati ratne sjekire, da izjave Aleksandra Vulina redovno rade štetu svima pa i Srbima izvan Srbije i da se ne slaže s konceptom ‘srpskog svijeta’ kojeg pravilno tumači kao ideju da svi Srbi, gdje god da žive, imaju jednog vladara. Drugim riječima, imamo posla s kandidatom koji zvuči racionalno i osvježavajuće i koji doista nije bez šansi na predsjedničkim izborima, koji će evidentno biti najneizvjesniji u Vučićevoj eri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudeći prema reakcijama tabloida, Vučića hvata panika od izbora. Tko je Zdravko Ponoš, Kninjanin koji bi ga mogao ugroziti
Riječ je o čovjeku koji zvuči racionalno i osvježavajuće i koji doista nije bez šansi na izborima, koji će evidentno biti najneizvjesniji u Vučićevoj eri
Protukandidat Vučiću bit će profesionalni vojnik konzervativne orijentacije koga će na izborima podržati svi tradicionalni opozicionari, ali bi to mogli napraviti i brojni izbjegli hrvatski Srbi koji su u pravilu glasali za Vučića. Što jest ozbiljan razlog za paniku koji je uzrokovao kampanju tabloida koji na svaki mogući način dovode u pitanje integritet Zdravka Ponoša
Predizborna kampanja koja neslužbeno traje u Srbiji već neko vrijeme, uoči izbora najavljenih za 3. travnja, donijela je ozbiljne izazove za do sada neprikosnovenu vlast Aleksandra Vučića. Iako sam više puta pisao o tome kako Vučić gubi podršku i kako je sve veći broj ljudi spreman izaći na ulice protiv nekih njegovih odluka, kao što su svojevremeno napravili studenti kad je odlučio zatvoriti domove ili pretežno mladi ljudi kad je još jednom najavio policijski sat, sve to je bilo benigno prema općenarodnoj pobuni koja ga je dočekala na temi rudarenja litija i ugovora s firmom Rio Tinto.
Istina je da je svojevremeno reterirao pred studentima, jednako kao što je sada u niti par dana od izjave kako mu ne pada na pamet da popusti pred ulicom, Vlada raskinula sve ugovore s Rio Tintom, ali to mu i dalje ne jamči mirne izbore.
Energija promjene vlasti
Energija promjene se ipak počela osjećati u društvu, došlo je do stvaranja nekoliko programski srodnih koalicija, a po istraživanjima postoje velike šanse da izgubi Beograd, u kojem se opozicija također dogovorila o eventualnim funkcijama nakon izbora. Tako najveću šansu za preuzimanje mjesta gradonačelnika ima Koštuničin kadar Vladeta Janković, dok Nebojša Veselinović iz pokreta Moramo, koji je izniknuo iz protesta Ne davimo Beograd, i koji se i vizualno i sadržajno naslonio na svoje zagrebačke kolege sa zelene ljevice iz Možemo, donosi neku novu energiju.
Međutim, sve navedeno, čak i kad bi se u Beogradu dogodila pobjeda opozicije i zbog čega se ni Vučić nije još odlučio hoće li za gradonačelnika kandidirati dosadašnjeg dogradonačelnika Vesića ili bivšeg vaterpolistu Aleksandra Šapića, ne bi ni približno toliko uzdrmalo njegovu poziciju kao izravni poraz na predsjedničkim izborima.
Oporba pronašla protukandidata Vučiću
I tu dolazimo do problema za gospodara države u cjelini. Naime, sve do sada nije se nazirao ozbiljan kandidat koji bi ga mogao odvesti u drugi krug i ozbiljno ugroziti. Čak se u nedostatku suvislijih kandidata opet počelo razmišljati o Borisu Tadiću, koji bi teško mogao nešto novo ponuditi. No, onda se posljednjih dana opozicija dogovorila oko zajedničkog kandidata. Riječ je o Zdravku Ponošu, Kninjaninu, čovjeku koji je devet godina vojnog školovanja proveo u Zagrebu i bivšem načelniku Generalštaba oko kojeg se ne vuku ratni repovi ni afere.
Dakle, protukandidat će mu biti profesionalni vojnik konzervativne orijentacije koga će na izborima podržati svi tradicionalni opozicionari, ali bi to mogli napraviti i brojni izbjegli hrvatski Srbi koji su u pravilu glasali za Vučića. Što jest ozbiljan razlog za paniku koji je uzrokovao kampanju tabloida koji na svaki mogući način dovode u pitanje integritet Zdravka Ponoša. Pa mu se tako traže afere iz vojske, a jedan od posljednjih napada odnosio se na činjenicu da ima i hrvatsko državljanstvo. Što je on objasnio logično zaključivši da hrvatsko državljanstvo, kao i svi ljudi iz njegovog kraja, ima jednostavno po prirodi stvari i mjestu rođenja.
Racionalan i pravo osvježenje
No, ono što u čitavoj priči najviše ohrabruje jest njegov veliki intervju u posljednjem broju tjednika Vreme. I to ne zato što je lijepo govorio o svojih devet zagrebačkih godina, nego zato što je vrlo jasno odgovorio na konkretna pitanja o odnosu Srbije prema susjedima.
Ponoš je tako zaključio da regija treba biti prioritet vanjske politike, jednako zbog interesa Srbije, ali i Srba koji žive u susjednim zemljama, da jedino politika suradnje i razumijevanja može zakopati ratne sjekire, da izjave Aleksandra Vulina redovno rade štetu svima pa i Srbima izvan Srbije i da se ne slaže s konceptom ‘srpskog svijeta’ kojeg pravilno tumači kao ideju da svi Srbi, gdje god da žive, imaju jednog vladara. Drugim riječima, imamo posla s kandidatom koji zvuči racionalno i osvježavajuće i koji doista nije bez šansi na predsjedničkim izborima, koji će evidentno biti najneizvjesniji u Vučićevoj eri.