Telegram otkriva detalje golemog natječaja zbog kojeg je uhićena moćna rektorica. U igri su bili deseci EU milijuna
Pročešljali smo sporni natječaj i njegov tijek
Donedavna rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican uhićena je jučer u akciji Uskoka zbog sumnje da, na poticaj Josipe Rimac, nije naplatila bankarsku garanciju tvrtki Graditelj svratišta koja je odustala od velikog posla sa Sveučilištem. Rimac je za to, kako sumnjaju istražitelji, od direktora spomenute tvrtke Ante Stanišića dobila mito u obliku podmirenih računa za režije u stanu u kojem je živjela te jedne tende za terasu.
Telegram je sada, korak po korak, analizirao sporan natječaj, kojim je zadarsko sveučilište 2019. godine nabavljalo građevinske radove na izgradnji studentske menze sa studentskim paviljonima i kolnim prilazom na lokaciji Novog kampusa. Projekt je sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a cijeli posao Sveučilište je u postupku javne nabave procijenilo na 48.678.000 kuna bez PDV-a.
Sveučilište propisuje iznos jamstva
Spornim natječajem propisano je – što je za ovu priču ključno – kako tvrtke koje se javljaju kao ponuditelji moraju dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude u iznosu od 1.450.000 kuna i to s rokom važenja najmanje šest mjeseci od dana otvaranja pristiglih ponuda.
Eksplicitno se pritom navodi kako jamstvo za ozbiljnost ponude obuhvaća i jamstvo za slučaj ako ponuditelj u postupku ne dostavi “ažurirane popratne dokumente” propisane Zakonom o javnoj nabavi. U natječaju se dalje pojašnjava kako je standardni oblik jamstva za ozbiljnost ponude bankarska garancija. Precizira se kako ta garancija, koja mora glasiti na Sveučilište, mora biti “bezuvjetna, bez prigovora, neopoziva i naplativa na prvi poziv”.
Nedostajući dokumenti Graditelja svratišta
Sveučilište prikuplja ponude zainteresiranih tvrtki do 16. travnja 2019., a idućeg dana kreće u njihov pregled i ocjenu. Javlja se sedam ponuditelja, među njima i tvrtka Graditelj svratišta. Peteročlano povjerenstvo zadarskog sveučilišta tijekom tri i pol mjeseca vrši pregled i ocjenu obimnih ponuda koje u konačnici rangira prema kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. Kao prva, najpovoljnija, rangirana je ponuda tvrtke Graditelj svratišta.
Kako je Sveučilište potom namjeravalo sklopiti ugovor o javnoj nabavi s tom tvrtkom, sredinom srpnja 2019. daju joj rok od pet dana da dostavi još nekoliko popratnih dokumenata. Nedostajali su im, naime, podaci o državljanstvu dviju osoba iz Graditelja svratišta za koje se ispostavilo da su rođene u Bosni i Hercegovini te potvrde o njihovom nekažnjavanju iz matične države. Tvrtka u propisanom roku ne dostavlja tražene dokumente.
Krenuli pa odustali od naplate garancije
Sveučilište u Zadru potom, kako stoji u dokumentaciji javne nabave, sukladno Zakonu odbija ekonomski najpovoljniju ponudu tvrtke Graditelja svratišta, opredjeljuje se za drugorangiranu tvrtku Projektgradnja plus d.o.o. i s njom sklapa ugovor na 81 milijun kuna s PDV-om. Već spomenuto jamstvo za ozbiljnost ponude (bankarska garancija), kako smo naznačili, predstavlja i jamstvo za “slučaj nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata”, a inicijalno izabrana tvrtka Graditelj svratišta te dokumente nije dostavila.
Iz današnjeg priopćenja Uskoka proizlazi kako je zbog toga Sveučilište ispravno krenulo u naplatu garancije u iznosu 1.450.000 kuna. Međutim, Uskok navodi kako je Rimac od rektorice Vican zatražila da “protivno interesima Sveučilišta u Zadru opozove navedeni zahtjev za naplatu”. Tvrde kako je Vican to i učinila, iako su bili ispunjeni uvjeti za naplatu garancije pa da je time oštetila Sveučilište u Zadru za 1.450.000 kuna. Prema informaciji koju je sinoć objavio N1, bivša rektorica na ispitivanju u Uskoku ustvrdila je da su sve odradili zaposlenici zaduženi za javnu nabavu.
Rakar: Rektorica morala naplatiti jamstvo
Zanimalo nas je je li rektorica Vican sukladno zakonu nužno morala ići u naplatu bankarske garancije. Naime, zakon eksplicitno ne propisuje obvezu naplaćivanja garancije, a u ovom slučaju Sveučilište nikada nije sklopilo ugovor o javnoj nabavi s tvrtkom Graditelj svratišta i u praksi Sveučilištu nije nastala nikakva šteta u natječaju jer su brzo odabrali drugorangiranog ponuditelja. O tome smo razgovarali s Markom Rakarom, komunikacijskim konzultantom i informatičkim stručnjakom upućenim u sve dubioze postupaka javnih nabava.
Rakar ističe kako je cijeli smisao bankarskog jamstva “kažnjavanje” neozbiljnog ponuditelja i saniranje štete koja je nastala zbog odugovlačenja procesa. “Smisao tog jamstva je da budemo sigurni da se netko tko se javio na natječaj doista želi natjecati, da ima kapacitet obaviti posao i da nije tamo da opstruira postupak”, kaže. Podsjeća, pritom, kako je bilo puno natječaja u građevini gdje bi ljudi ulazili u natječajne procese, a onda nisu bili u stanju dokazati elementarne stvari oko svoje sposobnosti. To je i ovdje slučaj, upozorava.
Takva situacija u teoriji, dodaje, naručitelju može napraviti neku štetu, primjerice natječaj se mora produžavati, neka roba ili usluga kasni i slično. Naš sugovornik zaključuje o konkretnom slučaju: “Rektorica je, ako je funkcionirala pažnjom dobrog gospodara – to je koncept u upravljanju – jednostavno morala naplatiti to jamstvo iako u Zakonu o nabavi ne piše da mora. Njen je posao da brine o dobrobiti ustanove koja joj je dana na upravljanje”.