Stečajne upravitelje mora birati kompjuter i to nasumično, ali njih deset istih stalno dobiva predmete

Studija profesora Sajtera otkriva neke bizarne podatke

ZADNJA IZMJENA: Jun 16, 2017
Foto: Pixsell

Kad je 1. rujna 2015. godine na snagu stupio novi Stečajni zakon, čiji je jedan od ciljeva bio spriječiti posvemašnju samostalnost i diskrecijsko pravo sudaca trgovačkog suda u imenovanju stečajnih upravitelja, javnost se ponadala kako će se stati na kraj spregama pojedinih sudaca i stečajnih upravitelja. S obzirom da u ”ostavinskim raspravama” nakon propasti tvrtki često postoji značajna imovina, a stečajni upravitelji odlučuju kako će ona biti raspoređena, nisu bili rijetki slučajevi zloupotrebe tih ovlasti pa se u hrvatskoj udomaćio naziv ”stečajna mafija”, o čemu je napisano bezbroj novinskih tekstova, pa i knjiga upravo takvog naziva.

Zato je novim Stečajnim zakonom određeno da se imenovanje stečajnih upravitelja obavlja slučajnim odabirom, nasumično. Dakle, slikovito rečeno, tko će voditi koji stečaj određivat će kompjutorski program, odnosno umjesto čovjeka (suca trgovačkog suda) imenovanje stečajnog upravitelja bit će prepušteno algoritmu. No, nakon nešto više od godinu i pol dana otkako je na snazi novi Stečajni zakon, pokazalo se da ”algoritam”, gotovo u pravilu, slijedi raniju praksu imenovanja stečajnih sudaca.

Čudna tendencija favoriziranja određenih imena

Takav zaključak proizlazi iz opsežnog znanstvenog istraživanja što ga je proveo dr. Domagoj Sajter, izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Imenovanja koja su izvedena računalom, dakle potpuno nasumično odnosno ”automatski”, kako navodi dr. Sajter, pokazuju da, statistički promatrano, računalo ima neobičnu tendenciju favoriziranja određenih stečajnih upravitelja. Tako je samo jedan posto upravitelja (odnosno njih dvojica) dobilo 15 posto svih nasumično dodijeljenih predmeta, a na ostalih 99 posto raspodijeljeno je 85 posto predmeta.

I još nevjerojatnije: tri posto upravitelja nasumičnim odabirom dobilo je jednu trećinu predmeta, a ostalih 97 posto, dvije trećine. ”Čini se”, zaključuje dr. Sajter, ”da algoritam ima neobičnu sklonost češće nasumično odabrati pojedina imena, a ostala rjeđe”. Stoga se nameće zaključak da su nove izmjene Stečajnog zakona samo dodatno utvrdile raniju praksu. No, zanimljivo je još nešto: kada su u pitanju stečajevi tvrtki koje raspolažu višemilijunskom imovinom, uglavnom ih dobivaju stečajni upravitelji koje suci izravno izabiru. Novi Stečajni zakon im takvu mogućnost otvara na mala vrata.

Naime, članak 84. spomenutog zakona, upozorava dr. Sajter, premda regulira imenovanje stečajnih upravitelja slučajnim odabirom, dakle nasumično, otvara i mogućnost izuzetka, jer ako sudac misli da upravitelj nije dovoljno stručan ili iskusan – može za stečajnog upravitelja izabrati neku drugu osobu. Pri tom stručnost i iskustvo nisu definirani, a očito je da suci trgovačkih sudova kao kriterij nečije stručnosti i iskustva uzimaju visinu imovine koju iza sebe ostavlja neka tvrtka i kojom će potom raspolagati stečajni upravitelj po njihovu izboru. Sprega pojedinih sudaca trgovačkih sudova i pojedinih stečajnih upravitelja stoga ni na koji način nije prekinuta.

Profesor Domagoj Sajter proveo je ovo opsežno istraživanje o stečajnim upraviteljima

Desetero redovito najčešće odabranih upravitelja

To potvrđuje i podatak do kojega je došao dr. Sajter: od 263 stečajna upravitelja njih desetero najčešće su odabrani i imenovani na 2.494 predmeta. Gotovo trećinu stečajeva u Hrvatskoj (30,5 % predmeta) vodi samo 4,2 % stečajnih upravitelja, gotovo jedna desetina upravitelja (njih 24) dobila je 3.783, odnosno 46 % stečajeva, dok 41 % upravitelja ima samo 10 ili manje imenovanja. Apsolutni rekorderi po broju imenovanja svih vrsta, bez datumskog ograničenja, su stečajni upravitelji Ivan Gjurašić (499), Jelenko Lehki (412) i Damir Debeljuh (248).

Zanimljiv je i podatak o ”najučestalijim parovima sudaca i upravitelja” i to samo u jednom mjesecu, studenom 2016. godine. Dr. Sajter tako je utvrdio da je samo u spomenutom mjesecu sutkinja trgovačkog suda u Splitu Katarina Mikulić privilegiranim načinom imenovanja (dakle mimo kompjutorskog odabira) za stečajnu upraviteljicu u čak 11 slučajeva postavila Miru Hajdić, a Vesna Malenica, sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu u istom mjesecu osam je puta za stečajnog upravitelja postavila Peru Hrkača. Ista sutkinja, također osam puta, u studenom prošle godine za stečajnu upraviteljicu imenovala je Vesnu Kocbek.

Što se pak stečajnih upravitelja tiče koji su na tu funkciju došli privilegiranim putem (kako po starom, tako i po novom Stečajnim zakonu), na dan 15. studenoga prošle godine vodi Milorad Zajkovski s 28 takvih imenovanja, a slijede ga Marija Vujčić Turkulin i Mirjana Zuzija s 27 dodijeljenih stečajeva. Stečajna sutkinja koja najčešće koristi privilegirani odabir stečajnih upravitelja je Ana Brdovčak iz Trgovačkog suda u Rijeci. Od stupanja na snagu novog stečajnog zakona ona je na taj način, za nešto više od godinu dana (koliko je trajalo istraživanje dr. Sajtera) na taj način postavila čak 28 stečajnih upravitelja.

Usprkos novoj metodi, i dalje se provodi stara praksa

Među stečajnim sucima koji najčešće ne koriste nasumični odabir, dakle izbor stečajnih upravitelja ne prepuštaju slučajnom izboru kompjutorskog softvera, već to temeljem vlastitih prosudbi čine sami, nalazi se i bivši predsjednik Trgovačkog suda u Osijeku, Tihomir Kovačević. On je čak 70 odabranih stečajnih upravitelja izabrao privilegiranim, odnosno relativno privilegiranim načinom. Odmah iza njega je sutkinja Nada Roso, također s Trgovačkog suda u Osijeku. Ona je na taj način imenovala ukupno 63 stečajna upravitelja. Pojašnjenja radi, relativno privilegirani način izbora stečajnog upravitelja obavlja se tako da se on ne izabire nasumično s cijele liste stečajnih upravitelja, nego neka od tih imena sudac može maknuti po vlastitom izboru.

Bilo je slučajeva, upozorava dr. Sajter u kojima su gotovo svi upravitelji maknuti s liste pa je algoritmu bili prepušteno da bira samo između četiri, tri, ponekad i samo dva imena! ”Ovaj hibridni način imenovanja Stečajni zakon ne poznaje, te predstavlja doskočicu prakse”, duhovito zaključuje dr. Sajter. Sprega sudaca i pojedinih stečajnih upravitelja, kao što je vidljivo iz znanstvenog rada dr. Sajtera nije prestala donošenjem novog Stečajnog zakona, pa se može zaključiti kako se u brojnim slučajevima stečajeva i dalje nastavlja stara praksa.

Drago Hedl
Istraživački novinar
185 članaka Više o autoru