Noam Chomsky dao je intervju za ugledni list. Komentira američke izbore i malo izruguje Trumpa

Široj javnosti poznat je kao radikalni protivnik američke vanjske politike kao i kritičar kapitalizma, lobiranja i medija, a nedavno je uglednom njemačkom listu Süddeutsche Zeitung dao intervju.

Tko vlada svijetom

U svojoj novoj knjizi, Who rules the world, Chomsky piše o novcu. “Odgovor na naslov je teško dati. Stvari nisu toliko jednostavne. Međuigra moći i novca mnogo je kompleksnija nego što ljudi misle”, objašnjava. Kao primjer nudi američko gospodarstvo prije 100 godina, koje je tada bilo jače od britanskog, francuskog i njemačkog zajedno, a Amerika je što se tiče moći i utjecaja bila irelevantna.

Međutim, na kraju Drugog svjetskog rata američko je gospodarstvo na globalnoj razini bilo najjače. Nakon toga gospodarstva europskih zemalja, koja su bila razorena ratom, počela su se oporavljati. “Azijske zemlje priključile su se tom trendu nešto kasnije. Danas američko gospodarstvo čini otprilike 22 posto svjetskog gospodarstva, ali jesmo li zbog toga izgubili na moći?”, kaže Chomsky.

Plaće niže nego prije 40 godina

Profesor nastavlja kako brojke vode na krive zaključke jer su veliki koncerni na početku neoliberalnog doba, dakle prije 30-ak godina, stvorili svoje vlastite neovisne svemire. “Pogledajte što se događalo s bankama. One tijekom dugačke faze gospodarskog rasta u 50-tim i 60-im godinama makroekonomski gledano nisu bile nimalo značajne”, objašnjava.

Banke su akumulirale ušteđevine pojedinaca i posuđivale je drugim ljudima koji su si, primjerice, htjeli kupiti auto”. U vrijeme Reagana i Clintona nastupio veliki val liberalizacije kada su banke ubirale 40 posto svih prihoda što je 2008. rezultiralo financijskom krizom.

Neoliberalizam je doveo do dramatičnog rasta prihoda poduzeća, a to je rezultiralo dugom fazom relativne ekonomske stabilnosti, kaže. “No, to je ujedno za veći dio radničke klase bilo loše vrijeme jer su njihove realne plaće unatoč tom rastu 2007. bile niže nego 1979. godine”, kaže.

O farmaceutskim kompanijama

Chomsky smatra kako neoliberalizam nije omogućio investicije koja bez deregulacije ne bi bile moguće, kao što su investicije u informacijske tehnologije. “Žao mi je. Ali, nije točno da bez neoliberalizma danas možda ne bi bilo pametnih telefona. Obično je država bila ta koja je imala interes u tehnologijama i to iz vojnih i industrijsko-političkih razloga.

Recimo, mnoge su se stvari istraživale ovdje, na MIT-u, a ne u Silicijskoj dolini i to zahvaljujući novcu ministarstva obrane”, kaže Noam Chomsky. Smatra da bi društvu, koje plaća razvoj, trebao pripasti profit. “No, mi umjesto toga sklapamo ugovore o slobodnoj trgovini u kojima države još dodatno štite interese velikih farmaceutskih, elektroničkih i medijskih koncerna”.

Osvrnuo se i na poslovanje velikih farmaceutskih kompanije koje, kako kaže, promjene nekoliko molekula u svojim lijekovima i onda ulažu golemi novac u marketing kako bi te nove lijekove mogli i prodati. “Sve što velike firme poput Novartisa i Pfizera moraju napraviti je potražiti najlukrativnije ideje i prisvojiti ih. Da to radi država sama troškovi zdravstva u Americi bili bi znatno niži” objašnjava.

Ignorantni megaloman Trump

Chomsky je komentirao američkog predsjedničkoga kandidata Donalda Trumpa. “Imaju li Amerikanci drugi izbor? Dvije velike američke stranke ignoriraju radničku klasu već više od 40 godina. Zbog toga su se radnici sada okrenuli protiv čitavog sustava i slijede čovjeka kao što je Trump. On se barem pravi da mu je stalo do njihovih interesa”, kaže.

Komentirao je kako će se Trumpova eventualna pobjeda na predsjedničkim izborima odraziti na svijet. “Prisjetimo se dvaju pitanja koja su odlučujuća za preživljavanje svih ljudi: klimatske promjene i atomsko oružje”. Što se klime tiče, Chomsky smatra kako Trump ide u potpuno krivom smjeru sa svojim ustrajanjem na povratku fosilnim gorivima, iako više nemamo mnogo vremena za promjenu smjera, kaže.

Što se pak tiče atomskog oružja, Chomsky smatra kako nekom ignoratnom megalomanu nikako ne bi trebalo dati mogućnost da raznese svijet. Chomsky tvrdi kako ove dvije značajne teme u kampanji nisu bile dovoljno prisutne. “Da, zbog toga što mediji umjesto sadržaja preferiraju Trumpove svađe s nekom misicom. To je prava prevara čitatelja i gledatelja”.

Prisjeća se Hitlerovih govora s radija

Na prvi pogled čini se da se u Americi danas živi bolje nego prije pola stoljeća, ali Chomsky smatra kako to nije realan pokazatelj napretka. “Naravno da je ljudima danas bolje nego što im je bilo u kamenom dobu, a bolje im je i nego što im je bilo u 19. stoljeću. I da, konjska govna više ne stoje na cestama jer danas vozimo automobile. Ali to nije nikakvo mjerilo”, kaže.

Minimalna plaća je početkom sedamdesetih godina rasla razmjerno s rastom produktivnosti, a onda su se te dvije stvari razdvojile. Da se onakav razvoj nastavio, onda minimalna naknada danas ne bi iznosila 7,25 dolara po satu, nego otprilike 20 dolara po satu.

Chomsky tvrdi da su ljudi izgubili povjerenje u tradicionalne institucije, kao što su vlada, parlament, stranke, poduzeće, mediji i Crkva. “Ljudi danas sve te institucije mrze. Ne mogu vam reći kamo to vodi. Znate, ja se još uvijek sjećam da sam kao dijete na radiju slušao Hitlerove govore.

‘Važno je propitivati autoritet’

Nisam razumio jezik, ali sam razumio poruku. Kad danas pogledam što se događa u Njemačkoj i Austriji nisam baš najsretniji”. Ponovno je komentirao zbog čega redovito kritizira medije. “Nisam govorio da su mediji grozni, ali ne funkcionira način na koji mediji biraju vijesti. No, to i dalje ne znači da ja neću svako jutro pročitati najvažnije vijesti”, kaže.

Na kraju razgovora Chomsky objašnjava kako anarhisti mogu pridonijeti poboljšanju svijeta. “Važno je propitivati autoritet. Svaka institucija mora biti opravdana. Nema li opravdanja za njezino postojanje, ta se institucija mora ukinuti”, završava.