Ako ništa drugo, tajming je precizno usklađen. U predzadnjoj godini prvog mandata Vlade Andreja Plenkovića, promijenjen je raspored državnih blagdana, pa se prema konzervativnijim biračima uznemirenima koalicijom HDZ-a sa SDSS-om i Istanbulskom konvencijom išlo s vraćanjem Dana državnosti 30. svibnja.
Nije bilo cinično ustvrditi kako je to jedina reforma koja je ostala iza Vlade HDZ-a i HNS-a. Kao što sad nije cinično kazati da slijedi, točno u predzadnjoj godini mandata, reforma broj 2. Vlada zabranjuje rad trgovina nedjeljom – kako bi umirila konzervativnije birače uznemirene zbog koalicije sa SDSS-om i svom silom korupcijskih mega afera kojima kao da nema kraja.
‘Naš’ HDZ
Tajming je, pritom, takav i da se teško može dogoditi da Ustavni sud, kao dva puta dosad, prije izbora ukine zakon kojim se zabranjuje rad trgovina nedjeljom. Naime, izmjene Zakona o trgovini trebale bi stupiti na snagu 1. srpnja ove godine, što ostavlja sasvim dovoljno prostora da se ustavna rasprava o ovom propisu otegne iza parlamentarnih izbora 2024. godine.
Politička logika je jasna. Zabranom rada nedjeljom, kao i “povratkom 30. svibnja”, konzervativnim biračima se signalizira kako je HDZ i dalje “naš”, unatoč stanovitim modernim skretanjima. Zatvaranje trgovina, prije svega trgovačkih centara nedjeljom, mokri je san crkvenih krugova koji bi se ovime riješili “nelojalne” konkurencije na nikad kompetitivnijem tržištu ljudske pažnje.
Za ustavnost ima vremena
Jasna je i vremenska logika. Taman i da zakon padne na Ustavnom sudu, to će se dogoditi u vrijeme kad Andreja Plenkovića za to neće biti previše briga. Ili će zemlju u to vrijeme voditi netko drugi ili će on osvojiti treći mandat zaredom i ukidanje jednog zakona će mu biti tek manja neugodnost – ili možda i dobra prilika da godinu dana pred sljedeće izbore opet raspravljamo o ovoj istoj temi.
Za ukidanje posljednjeg pokušaja ograničavanja rada nedjeljom Ustavnom sudu je trebalo jedanaest mjeseci. Dakle, produžavanje ustavnopravne rasprave o zakonu koji je Vlada upravo poslala u Sabor do vremena iza parlamentarnih izbora – ili još bolje – iza superizborne 2024. godine (europski, parlamentarni i predsjednički izbori) neće biti nikakav problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A u seriju predizbornih kampanja koje su već lagano krenule, HDZ će moći ući s ispunjenim krupnim obećanjem biračima desnice – zatvaranjem trgovina nedjeljom u većem dijelu godine (po prijedlogu zakona sve trgovine mogu raditi maksimalno 16 nedjelja godišnje).
Šteta potrošiti
Radi se, međutim, o Potemkinovom zakonu, kulisi koja će poslužiti samo za izborne kampanje koje slijede. Dvije stvari ukazuju na to. Prvo, priča se, doslovno, razvlačila godinama. Još je u ljeto daleke 2018. godine objavljeno kako tri ministarstva iz Plenkovićeve Vlade kreću u ograničavanje rada nedjeljom. Uskoro je najavljeno i kako bi zakon trebao stupiti na snagu početkom 2020., sigurno sasvim slučajno izborne godine.
No, stvar se odužila, pa je novi plan bio da prohibitivni zakon stupi na snagu od 1. siječnja prošle godine. Iako je 2021. godine bila provedena javna rasprava, zakon nikako nije stizao u Vladinu proceduru. Bilo ga je, valjda, šteta potrošiti u sasvim neizbornoj godini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Već tad je bilo prilično jasno koja ideja stoji iza novog otezanja – da usvojena zabrana rada nedjeljom postane dio “isporuke” s kojom će HDZ na nove izbore i da će zakon stupiti na snagu tek negdje 2023. godine. Što je i potvrđeno na ovotjednoj sjednici Vlade.
Jednak pravni položaj
Drugi razlog zbog kojeg se ovaj zakon može smatrati tek kulisom je odluka Ustavnog suda kojom je srušen posljednji pokušaj zabrane rada trgovina nedjeljom. Naime, jedan od razloga kojim je ocijenjeno da je Sanaderov Zakon o trgovini neustavan je velik broj izuzetaka, trgovina kojima je ipak dozvoljen rad nedjeljom.
Postojalo je, naime, čak šest skupina trgovina kojima je dozvoljen rad nedjeljom cijele godine čime je, po Ustavnom sudu, “narušena Ustavom zajamčena jednakost unutar jedne skupine poduzetnika na tržištu – trgovaca”. “Čini se da narušavanje jednakosti pravnog položaja unutar jedne skupine poduzetnika, učinjeno osporenim zakonskim odredbama, nema objektivnog i razumnog opravdanja promatra li se s aspekta ustavne obveze države da svim poduzetnicima osigurava jednak pravni položaj na tržištu”, kaže se u odluci Ustavnog suda 2009. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedina bitna nedjelja
Kad se pažljivo usporede Sanaderov i Plenkovićev zakon kojim se brani rad nedjeljom, jedina bitna razlika u izuzecima je ta da po sadašnjem prijedlogu nedjeljom neće moći raditi ni pekare. Sve drugo je tu – i trgovine u kolodvorima ili lukama, i benzinske postaje, i kiosci, i tržnice i još cijeli niz drugih radnji koje će ipak moći cijele godine držati otvorenima svoja vrata posljednjeg dana u tjednu.
Ukratko, u cijeloj ovoj višegodišnjoj priči o trgovinama i (ne)radnim nedjeljama (i blagdanima) cijela bit se svodi na samo jednu, jedinu ključnu nedjelju. Onu u kojoj će se birati novi sastav Sabora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada će baš pred izbore herojski zabraniti rad nedjeljom. A nakon njih, neka Ustavni sud radi što hoće
U priči o zabrani rada nedjeljom bitna je samo jedna jedina nedjelja - ona u kojoj se bira novi sastav Sabora
Dva puta je Ustavni sud već rušio zabrane rada nedjeljom, s tim da su argumenti kojima je srušena posljednja zabrana itekako primjenjivi na aktualan Vladin prijedlog
Ako ništa drugo, tajming je precizno usklađen. U predzadnjoj godini prvog mandata Vlade Andreja Plenkovića, promijenjen je raspored državnih blagdana, pa se prema konzervativnijim biračima uznemirenima koalicijom HDZ-a sa SDSS-om i Istanbulskom konvencijom išlo s vraćanjem Dana državnosti 30. svibnja.
Nije bilo cinično ustvrditi kako je to jedina reforma koja je ostala iza Vlade HDZ-a i HNS-a. Kao što sad nije cinično kazati da slijedi, točno u predzadnjoj godini mandata, reforma broj 2. Vlada zabranjuje rad trgovina nedjeljom – kako bi umirila konzervativnije birače uznemirene zbog koalicije sa SDSS-om i svom silom korupcijskih mega afera kojima kao da nema kraja.
‘Naš’ HDZ
Tajming je, pritom, takav i da se teško može dogoditi da Ustavni sud, kao dva puta dosad, prije izbora ukine zakon kojim se zabranjuje rad trgovina nedjeljom. Naime, izmjene Zakona o trgovini trebale bi stupiti na snagu 1. srpnja ove godine, što ostavlja sasvim dovoljno prostora da se ustavna rasprava o ovom propisu otegne iza parlamentarnih izbora 2024. godine.
Politička logika je jasna. Zabranom rada nedjeljom, kao i “povratkom 30. svibnja”, konzervativnim biračima se signalizira kako je HDZ i dalje “naš”, unatoč stanovitim modernim skretanjima. Zatvaranje trgovina, prije svega trgovačkih centara nedjeljom, mokri je san crkvenih krugova koji bi se ovime riješili “nelojalne” konkurencije na nikad kompetitivnijem tržištu ljudske pažnje.
Za ustavnost ima vremena
Jasna je i vremenska logika. Taman i da zakon padne na Ustavnom sudu, to će se dogoditi u vrijeme kad Andreja Plenkovića za to neće biti previše briga. Ili će zemlju u to vrijeme voditi netko drugi ili će on osvojiti treći mandat zaredom i ukidanje jednog zakona će mu biti tek manja neugodnost – ili možda i dobra prilika da godinu dana pred sljedeće izbore opet raspravljamo o ovoj istoj temi.
Za ukidanje posljednjeg pokušaja ograničavanja rada nedjeljom Ustavnom sudu je trebalo jedanaest mjeseci. Dakle, produžavanje ustavnopravne rasprave o zakonu koji je Vlada upravo poslala u Sabor do vremena iza parlamentarnih izbora – ili još bolje – iza superizborne 2024. godine (europski, parlamentarni i predsjednički izbori) neće biti nikakav problem.
A u seriju predizbornih kampanja koje su već lagano krenule, HDZ će moći ući s ispunjenim krupnim obećanjem biračima desnice – zatvaranjem trgovina nedjeljom u većem dijelu godine (po prijedlogu zakona sve trgovine mogu raditi maksimalno 16 nedjelja godišnje).
Šteta potrošiti
Radi se, međutim, o Potemkinovom zakonu, kulisi koja će poslužiti samo za izborne kampanje koje slijede. Dvije stvari ukazuju na to. Prvo, priča se, doslovno, razvlačila godinama. Još je u ljeto daleke 2018. godine objavljeno kako tri ministarstva iz Plenkovićeve Vlade kreću u ograničavanje rada nedjeljom. Uskoro je najavljeno i kako bi zakon trebao stupiti na snagu početkom 2020., sigurno sasvim slučajno izborne godine.
No, stvar se odužila, pa je novi plan bio da prohibitivni zakon stupi na snagu od 1. siječnja prošle godine. Iako je 2021. godine bila provedena javna rasprava, zakon nikako nije stizao u Vladinu proceduru. Bilo ga je, valjda, šteta potrošiti u sasvim neizbornoj godini.
Već tad je bilo prilično jasno koja ideja stoji iza novog otezanja – da usvojena zabrana rada nedjeljom postane dio “isporuke” s kojom će HDZ na nove izbore i da će zakon stupiti na snagu tek negdje 2023. godine. Što je i potvrđeno na ovotjednoj sjednici Vlade.
Jednak pravni položaj
Drugi razlog zbog kojeg se ovaj zakon može smatrati tek kulisom je odluka Ustavnog suda kojom je srušen posljednji pokušaj zabrane rada trgovina nedjeljom. Naime, jedan od razloga kojim je ocijenjeno da je Sanaderov Zakon o trgovini neustavan je velik broj izuzetaka, trgovina kojima je ipak dozvoljen rad nedjeljom.
Postojalo je, naime, čak šest skupina trgovina kojima je dozvoljen rad nedjeljom cijele godine čime je, po Ustavnom sudu, “narušena Ustavom zajamčena jednakost unutar jedne skupine poduzetnika na tržištu – trgovaca”. “Čini se da narušavanje jednakosti pravnog položaja unutar jedne skupine poduzetnika, učinjeno osporenim zakonskim odredbama, nema objektivnog i razumnog opravdanja promatra li se s aspekta ustavne obveze države da svim poduzetnicima osigurava jednak pravni položaj na tržištu”, kaže se u odluci Ustavnog suda 2009. godine.
Jedina bitna nedjelja
Kad se pažljivo usporede Sanaderov i Plenkovićev zakon kojim se brani rad nedjeljom, jedina bitna razlika u izuzecima je ta da po sadašnjem prijedlogu nedjeljom neće moći raditi ni pekare. Sve drugo je tu – i trgovine u kolodvorima ili lukama, i benzinske postaje, i kiosci, i tržnice i još cijeli niz drugih radnji koje će ipak moći cijele godine držati otvorenima svoja vrata posljednjeg dana u tjednu.
Ukratko, u cijeloj ovoj višegodišnjoj priči o trgovinama i (ne)radnim nedjeljama (i blagdanima) cijela bit se svodi na samo jednu, jedinu ključnu nedjelju. Onu u kojoj će se birati novi sastav Sabora.