Dvije pune godine. Točno toliko će, negdje u predbožićno vrijeme, biti od prvih službenih i svečanih najava iz Vlade i HDZ-a o tome da će se zabraniti rad trgovina nedjeljom. Pričalo se o tome da će se zakonske promjene usvojiti u prvoj polovici 2020. godine, što je zgodno i vjerojatno sasvim slučajno bila izborna godina, pričalo se o austrijskom modelu i određenom broju nedjelja kojima će rad ipak biti dozvoljen.
Stekao se, ukratko, dojam da je stvar u visokoj fazi pripremljenosti. Bilo bi i čudno da nije – ta još krajem ljeta 2018. godine je objavljeno kako tri ministarstva kreću s poslom na ograničavanju rada nedjeljom. Ne čudi stoga što se tadašnji ministar gospodarstva Darko Horvat u prosincu 2019. godine hvalio kako su u “posljednjih šest mjeseci radili pomnu analizu” i “kontaktirali sve zemlje EU”, da bi, je li, zakon bio što dorađeniji.
Pune četiri godine
Danas je, eto, kraj 2021. godine. Iz Vlade se doznaje kako izmjene Zakona o trgovini, kojim bi se uvele neradne nedjelje, neće biti usvojene ni stupiti na snagu, kako je bilo najavljivano – od 1. siječnja 2022. godine. A Horvat? Nakon što bio na čelu resora zaduženog za gospodarstvo, sad vodi obnovu od potresa, odnosno ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Kako sad stvari izgledaju, donošenje zakona kojim se trgovinama zabranjuje rad nedjeljom, osim 16 nedjelja godišnje, teško da će – u optimističnom scenariju – stupiti na snagu do druge polovice naredne godine. Što bi bilo pune četiri godine otkad su počele pripreme na ovu temu.
Slalom kroz tešku materiju
Istina, zabrana rada nedjeljom je teška materija. Dvaput je, pod pritiskom uglavnom Crkve, Hrvatska donosila zakone kojima se nedjelja za radnike i radnice u trgovinama oslobađala za vrijeme s obitelji (provođenje dijela tog vremena na misama, a ne po shopping centrima je, jasno, bila vrlo željena posljedica ovog rata za ljudski kapital).
Dvaput je, međutim, Ustavni sud rušio te zakonske zabrane koje niti su osiguravale zaštitu radnika, niti su bile dorađene, niti se nisu uspjele iskobeljati iz zamke “iznimaka”, odnosno trgovina koje i nedjeljom moraju raditi, jer eto, moderna ljudska civilizacija jednostavno zahtijeva nužnost rada određenih službi nedjeljom. Taj slalom između želje da se zadovolje konzervativni birači i postojećih ustavnih ograničenja nije nimalo lagano odvoziti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ina prošla i gore nego nedjelja
Pogotovo, je li, kad imamo posla s vlasti kojoj je, recimo, trebalo 949 dana da odabere – konzultanta za otkup Ine. Pazite, 949 dana od tiskovne konferencije na kojoj je najavljeno da Vlada ima razrađen i financijski održiv model otkupa Ininih dionica. Za koji dan, na Badnjak, bit će punih pet godina, ili, samo malo… 1826 dana otkad je model najavljen, a niti se nešto posebno zna o modelu, niti se stisak Mola nad nekad hrvatskom naftnom kompanijom smanjio.
Ili, kad imamo posla s vlasti koja donese Zakon o obnovi od potresa šest mjeseci nakon što se potres dogodio, pa ga onda, jer je gotovo neprimjenjiv, godinu dana kasnije mijenja. Ili, ne treba ići dalje, s vlasti koja ovako tetura kroz pandemiju, s nedorađenim i zakašnjelim mjerama i akcijama, što Hrvatsku plasira pri sam vrh na svjetskoj ljestvici zemalja u kojima je Covid-19 izazvao najveću tragediju.
Jednostavnije rješenje
Čini se, ukratko, kako je (i) najava zabrane rada nedjeljom bila tek olako dano predizborno obećanje, improvizacija skrivena iza grandioznih najava o analizama i konzultacijama, koja se sad definitivno sudarila sa složenom stvarnošću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koja, što je još gore za stranku koja pokušava vratiti konzervativniji dio sljedbe, ukazuje na to da se problem eksploatacije radnika nedjeljom – ako je ikome do toga iskreno stalo – neće riješiti zabranom rada trgovina. Nego promjenom Zakona o radu, u kojem će se definirati točna visina povišice za rad nedjeljom, te broj nedjelja koje jedan zaposlenik u godini može odraditi.
Velika ideološka dimna zavjesa
Ali, tako tehnokratsko rješenje, iako vjerojatno efikasno, ne bi bilo u skladu s velikom ideološkom dimnom zavjesom koju Banski dvori uredno puštaju oko ove teme. Ako se ne ostvari zakonska prohibicija rada trgovina nedjeljom, teško bi se premijer Andrej Plenković mogao hvaliti potezom “koji je u duhu naše tradicije i kulture i koji je dobar za nukleus hrvatskog društva, a to je hrvatska obitelj”, kako je govorio proljetos.
Niti bi ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić mogao pričati da je riješena “disfunkcionalna društvena pojava” poput rada nedjeljom. Stoga ne bi bilo nimalo iznenađujuće da se Vlada, unatoč krajnje skliskom ustavnom terenu, ipak na kraju upusti u avanturu sa zabranom rada trgovina sedmog dana tjedna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U čekanju 2024.
Ali, još manje bi čudilo da se stvar, je li, još malo otegne. Da, recimo, zakon bude donesen tek negdje dublje u 2023.-oj godini. Zašto baš tad? Pa, posljednji put je Ustavnom sudu trebalo 11 mjeseci da sruši (Sanaderovu) zabranu rada nedjeljom.
A u superizbornu 2024. godinu (europski, parlamentarni i predsjednički izbori u razmaku od samo sedam mjeseci) bilo bi lijepo ući s važećom zakonskom zabranom rada nedjeljom, tom veličanstvenom reformom “u duhu naše tradicije i kulture”. Jer, kako stvari stoje, to bi lako mogla biti jedna od rijetkih, ako ne i jedina reforma s kojom će vladajući izaći pred birače tražeći – treći mandat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Logično je da Vlada opet odgađa zabranu rada nedjeljom. Zašto? Pa nema izbora na vidiku
Ustavni sud je dva puta rušio zabranu rada nedjeljom. Mogao bi i opet, jednom kad se zakon donese
Čini se, ukratko, kako je (i) najava zabrane rada nedjeljom bila tek olako dano predizborno obećanje, improvizacija skrivena iza grandioznih najava o analizama i konzultacijama, koja se sad definitivno sudarila sa složenom stvarnošću i praznim izbornim kalendarom
Dvije pune godine. Točno toliko će, negdje u predbožićno vrijeme, biti od prvih službenih i svečanih najava iz Vlade i HDZ-a o tome da će se zabraniti rad trgovina nedjeljom. Pričalo se o tome da će se zakonske promjene usvojiti u prvoj polovici 2020. godine, što je zgodno i vjerojatno sasvim slučajno bila izborna godina, pričalo se o austrijskom modelu i određenom broju nedjelja kojima će rad ipak biti dozvoljen.
Stekao se, ukratko, dojam da je stvar u visokoj fazi pripremljenosti. Bilo bi i čudno da nije – ta još krajem ljeta 2018. godine je objavljeno kako tri ministarstva kreću s poslom na ograničavanju rada nedjeljom. Ne čudi stoga što se tadašnji ministar gospodarstva Darko Horvat u prosincu 2019. godine hvalio kako su u “posljednjih šest mjeseci radili pomnu analizu” i “kontaktirali sve zemlje EU”, da bi, je li, zakon bio što dorađeniji.
Pune četiri godine
Danas je, eto, kraj 2021. godine. Iz Vlade se doznaje kako izmjene Zakona o trgovini, kojim bi se uvele neradne nedjelje, neće biti usvojene ni stupiti na snagu, kako je bilo najavljivano – od 1. siječnja 2022. godine. A Horvat? Nakon što bio na čelu resora zaduženog za gospodarstvo, sad vodi obnovu od potresa, odnosno ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Kako sad stvari izgledaju, donošenje zakona kojim se trgovinama zabranjuje rad nedjeljom, osim 16 nedjelja godišnje, teško da će – u optimističnom scenariju – stupiti na snagu do druge polovice naredne godine. Što bi bilo pune četiri godine otkad su počele pripreme na ovu temu.
Slalom kroz tešku materiju
Istina, zabrana rada nedjeljom je teška materija. Dvaput je, pod pritiskom uglavnom Crkve, Hrvatska donosila zakone kojima se nedjelja za radnike i radnice u trgovinama oslobađala za vrijeme s obitelji (provođenje dijela tog vremena na misama, a ne po shopping centrima je, jasno, bila vrlo željena posljedica ovog rata za ljudski kapital).
Dvaput je, međutim, Ustavni sud rušio te zakonske zabrane koje niti su osiguravale zaštitu radnika, niti su bile dorađene, niti se nisu uspjele iskobeljati iz zamke “iznimaka”, odnosno trgovina koje i nedjeljom moraju raditi, jer eto, moderna ljudska civilizacija jednostavno zahtijeva nužnost rada određenih službi nedjeljom. Taj slalom između želje da se zadovolje konzervativni birači i postojećih ustavnih ograničenja nije nimalo lagano odvoziti.
Ina prošla i gore nego nedjelja
Pogotovo, je li, kad imamo posla s vlasti kojoj je, recimo, trebalo 949 dana da odabere – konzultanta za otkup Ine. Pazite, 949 dana od tiskovne konferencije na kojoj je najavljeno da Vlada ima razrađen i financijski održiv model otkupa Ininih dionica. Za koji dan, na Badnjak, bit će punih pet godina, ili, samo malo… 1826 dana otkad je model najavljen, a niti se nešto posebno zna o modelu, niti se stisak Mola nad nekad hrvatskom naftnom kompanijom smanjio.
Ili, kad imamo posla s vlasti koja donese Zakon o obnovi od potresa šest mjeseci nakon što se potres dogodio, pa ga onda, jer je gotovo neprimjenjiv, godinu dana kasnije mijenja. Ili, ne treba ići dalje, s vlasti koja ovako tetura kroz pandemiju, s nedorađenim i zakašnjelim mjerama i akcijama, što Hrvatsku plasira pri sam vrh na svjetskoj ljestvici zemalja u kojima je Covid-19 izazvao najveću tragediju.
Jednostavnije rješenje
Čini se, ukratko, kako je (i) najava zabrane rada nedjeljom bila tek olako dano predizborno obećanje, improvizacija skrivena iza grandioznih najava o analizama i konzultacijama, koja se sad definitivno sudarila sa složenom stvarnošću.
Koja, što je još gore za stranku koja pokušava vratiti konzervativniji dio sljedbe, ukazuje na to da se problem eksploatacije radnika nedjeljom – ako je ikome do toga iskreno stalo – neće riješiti zabranom rada trgovina. Nego promjenom Zakona o radu, u kojem će se definirati točna visina povišice za rad nedjeljom, te broj nedjelja koje jedan zaposlenik u godini može odraditi.
Velika ideološka dimna zavjesa
Ali, tako tehnokratsko rješenje, iako vjerojatno efikasno, ne bi bilo u skladu s velikom ideološkom dimnom zavjesom koju Banski dvori uredno puštaju oko ove teme. Ako se ne ostvari zakonska prohibicija rada trgovina nedjeljom, teško bi se premijer Andrej Plenković mogao hvaliti potezom “koji je u duhu naše tradicije i kulture i koji je dobar za nukleus hrvatskog društva, a to je hrvatska obitelj”, kako je govorio proljetos.
Niti bi ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić mogao pričati da je riješena “disfunkcionalna društvena pojava” poput rada nedjeljom. Stoga ne bi bilo nimalo iznenađujuće da se Vlada, unatoč krajnje skliskom ustavnom terenu, ipak na kraju upusti u avanturu sa zabranom rada trgovina sedmog dana tjedna.
U čekanju 2024.
Ali, još manje bi čudilo da se stvar, je li, još malo otegne. Da, recimo, zakon bude donesen tek negdje dublje u 2023.-oj godini. Zašto baš tad? Pa, posljednji put je Ustavnom sudu trebalo 11 mjeseci da sruši (Sanaderovu) zabranu rada nedjeljom.
A u superizbornu 2024. godinu (europski, parlamentarni i predsjednički izbori u razmaku od samo sedam mjeseci) bilo bi lijepo ući s važećom zakonskom zabranom rada nedjeljom, tom veličanstvenom reformom “u duhu naše tradicije i kulture”. Jer, kako stvari stoje, to bi lako mogla biti jedna od rijetkih, ako ne i jedina reforma s kojom će vladajući izaći pred birače tražeći – treći mandat.