Kako je gradivo prilično, zapravo posramljujuće jednostavno, najbolje ga je odraditi odmah na početku. Potpuno liberalni pristup oko cijepljenja, kakvog zagovaraju ljudi koji se jednostavno boje cjepiva, antivakseri, ravnozemljaši, predsjednik Republike Zoran Milanović, parlamentarna desnica i ostali – nema ama baš nikakvog smisla.
Necijepljeni (koji nisu preboljeli Covid) su daleko veća opasnost za širenje zaraze od cijepljenih građana. Ostavljanje odluke o cijepljenju – bez ikakvih drugih osigurača – isključivo na volju građana, stoga, znači dramatično ugrožavanje prava ostalih. Ne radi se tu samo o mogućnosti zaraze i težih komplikacija bolesti, od čega cjepivo dosta solidno štiti.
Brza linija za vječna lovišta
Eksplozija Covida-19, u kojoj se Hrvatska upravo i sasvim predvidivo nalazi, ne znači samo sjajnu priliku za zaradu industriji vezanoj za ispraćaj u vječna lovišta, nego i potencijalnu, čak i dosta izglednu blokadu imitacije “starog normalnog” života u kojoj se nalazimo.
Naime, u bolnicama je već skoro dvije i pol tisuće oboljelih od virusa i sustav je sve napregnutiji. To znači da će, ne promijeni li se vrlo brzo smjer pandemije, od ostalih bolesti, koje nemaju nikakve veze s koronom, sve više umirati oni koji neće dobiti na vrijeme nužnu zdravstvenu skrb. Broj kreveta i broj zdravstvenih radnika je, naime, prilično konačan, u svakom slučaju daleko manje rastezljiv od potencijalnog broja zaraženih Covidom koji će zatrebati hospitalizaciju.
Krah školske godine
Nadalje, sve veći broj zaraženih, daljnje ignoriranje Covid-potvrda kakvo se zaziva, te moguće ukidanje svih epidemioloških mjera, ugrozilo bi i – još jednu – školsku godinu. Djeca su ostala bez praktički cijele jedne i dobrog dijela druge godine normalne nastave, prevažne za njihovo obrazovanje i još više socijalizaciju. Širenje zaraze značilo bi još više samoizolacija i još više tužne on-line zamjene za školu.
Ukratko, pravo necijepljenih na odabir direktno se suprotstavlja pravu ostalih na život i obrazovanje. Stoga je posramljujuće jednostavno jasno da su Covid potvrde alat kojim se pokušava spriječiti ozbiljna blokada normalnog funkcioniranja cijelog društva. I to ni najmanje ne mijenja činjenica da su Vlada i Stožer kao i sve, ali baš sve u ovoj pandemiji, i njih uveli prekasno, kampanjski i uz dramatične dvostruke kriterije (ne možeš bez potvrde u poštu, ali možeš u birtiju).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Džinovska rupetina
E sad, kad se navedu ove posramljujuće jednostavne stvari, dolazi se do temeljnijeg hrvatskog problema – Ustava. Naime, na dan kad je propao referendum suverenista o euru (tko bi to očekivao), Most je objavio kako priprema inicijativu za referendum protiv Covid potvrda.
A pravila su dalje ista – deset posto potpisa, pitanje u skladu s Ustavom i većina glasova onih koji iziđu na referendum. Pravila su, dakle, džinovska rupetina, koju dobro motivirana ekipa može itekako iskoristiti za svoje političke ciljeve. Pa tako netko može referendum o izmjeni Ustava iskoristiti za udar na prava nacionalnih manjina, prava žena ili ne znam, govorim skroz napamet, da onemogući istospolnim parovima sklapanje braka.
Pipkav posao
Sve ovo savršeno je poznato političkom vrhu države. Ne radi se o nikakvoj višoj matematici, stvar je jednostavnija i od ove s Covid potvrdama – ovakvo ustavno rješenje referenduma može se opako zloupotrijebiti, što smo imali prilike vidjeti uživo 2013. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, mijenjanje Ustava je politički pipkav, apotekarski osjetljiv posao, pa se, eto, Plenkovićeva ekipa u tako nešto nije ni pomislila upuštati (prijedloga nije nedostajalo), kao ni recimo u donošenje novog zakona o abortusu ili nedvosmisleno reguliranje korištenja obilježja ustaškog režima.
Jedan birač
I sad smo tu gdje jesmo – nakon referendumskog udara na LGBT osobe, nakon prijetnji referendumom pravima Srba (da se ne lažemo eufemizmom o nacionalnim manjinama) i ženama žrtvama obiteljskog nasilja, sad se dolazi po one koji su od početka pandemije bili solidarni i odgovorni prema sebi i drugima. Teoretski, mogao bi biti dovoljan jedan jedini birač da se Ustavom ukine primjena Covid-potvrda i time zadrži Hrvatsku u aktualnoj spirali političkog nerada i improvizacije, društvenog nereda i kaosa, te bolesti i smrti.
I to bi, možda, na kraju priče moglo izgledati kao savršeno logičan epilog. Jer, ako društvo kao organizirani kolektiv pojedinaca nije bilo u stanju jasnije u pitanju referenduma definirati Ustav, kao temeljni dokument društvene organizacije, ima li išta neobično u tome da ga pandemija tako uspješno atomizira na pojedince koji, eto, inzistiraju na svojoj ničim ograničenoj slobodi?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada si je sama kriva za referendum o covid potvrdama koji najavljuje Most. Nisu htjeli promijeniti Ustav
Na dan kad je propao referendum suverenista o euru (tko bi to očekivao), Most je objavio kako priprema inicijativu za referendum protiv Covid potvrda
Pravo necijepljenih na odabir direktno se suprotstavlja pravu ostalih na život i obrazovanje. Stoga je posramljujuće jednostavno jasno da su Covid potvrde, koje se žele razmontirati referendumom, alat za sprječavanje ozbiljne blokade funkcioniranja cijelog društva
Kako je gradivo prilično, zapravo posramljujuće jednostavno, najbolje ga je odraditi odmah na početku. Potpuno liberalni pristup oko cijepljenja, kakvog zagovaraju ljudi koji se jednostavno boje cjepiva, antivakseri, ravnozemljaši, predsjednik Republike Zoran Milanović, parlamentarna desnica i ostali – nema ama baš nikakvog smisla.
Necijepljeni (koji nisu preboljeli Covid) su daleko veća opasnost za širenje zaraze od cijepljenih građana. Ostavljanje odluke o cijepljenju – bez ikakvih drugih osigurača – isključivo na volju građana, stoga, znači dramatično ugrožavanje prava ostalih. Ne radi se tu samo o mogućnosti zaraze i težih komplikacija bolesti, od čega cjepivo dosta solidno štiti.
Brza linija za vječna lovišta
Eksplozija Covida-19, u kojoj se Hrvatska upravo i sasvim predvidivo nalazi, ne znači samo sjajnu priliku za zaradu industriji vezanoj za ispraćaj u vječna lovišta, nego i potencijalnu, čak i dosta izglednu blokadu imitacije “starog normalnog” života u kojoj se nalazimo.
Naime, u bolnicama je već skoro dvije i pol tisuće oboljelih od virusa i sustav je sve napregnutiji. To znači da će, ne promijeni li se vrlo brzo smjer pandemije, od ostalih bolesti, koje nemaju nikakve veze s koronom, sve više umirati oni koji neće dobiti na vrijeme nužnu zdravstvenu skrb. Broj kreveta i broj zdravstvenih radnika je, naime, prilično konačan, u svakom slučaju daleko manje rastezljiv od potencijalnog broja zaraženih Covidom koji će zatrebati hospitalizaciju.
Krah školske godine
Nadalje, sve veći broj zaraženih, daljnje ignoriranje Covid-potvrda kakvo se zaziva, te moguće ukidanje svih epidemioloških mjera, ugrozilo bi i – još jednu – školsku godinu. Djeca su ostala bez praktički cijele jedne i dobrog dijela druge godine normalne nastave, prevažne za njihovo obrazovanje i još više socijalizaciju. Širenje zaraze značilo bi još više samoizolacija i još više tužne on-line zamjene za školu.
Ukratko, pravo necijepljenih na odabir direktno se suprotstavlja pravu ostalih na život i obrazovanje. Stoga je posramljujuće jednostavno jasno da su Covid potvrde alat kojim se pokušava spriječiti ozbiljna blokada normalnog funkcioniranja cijelog društva. I to ni najmanje ne mijenja činjenica da su Vlada i Stožer kao i sve, ali baš sve u ovoj pandemiji, i njih uveli prekasno, kampanjski i uz dramatične dvostruke kriterije (ne možeš bez potvrde u poštu, ali možeš u birtiju).
Džinovska rupetina
E sad, kad se navedu ove posramljujuće jednostavne stvari, dolazi se do temeljnijeg hrvatskog problema – Ustava. Naime, na dan kad je propao referendum suverenista o euru (tko bi to očekivao), Most je objavio kako priprema inicijativu za referendum protiv Covid potvrda.
A pravila su dalje ista – deset posto potpisa, pitanje u skladu s Ustavom i većina glasova onih koji iziđu na referendum. Pravila su, dakle, džinovska rupetina, koju dobro motivirana ekipa može itekako iskoristiti za svoje političke ciljeve. Pa tako netko može referendum o izmjeni Ustava iskoristiti za udar na prava nacionalnih manjina, prava žena ili ne znam, govorim skroz napamet, da onemogući istospolnim parovima sklapanje braka.
Pipkav posao
Sve ovo savršeno je poznato političkom vrhu države. Ne radi se o nikakvoj višoj matematici, stvar je jednostavnija i od ove s Covid potvrdama – ovakvo ustavno rješenje referenduma može se opako zloupotrijebiti, što smo imali prilike vidjeti uživo 2013. godine.
Ali, mijenjanje Ustava je politički pipkav, apotekarski osjetljiv posao, pa se, eto, Plenkovićeva ekipa u tako nešto nije ni pomislila upuštati (prijedloga nije nedostajalo), kao ni recimo u donošenje novog zakona o abortusu ili nedvosmisleno reguliranje korištenja obilježja ustaškog režima.
Jedan birač
I sad smo tu gdje jesmo – nakon referendumskog udara na LGBT osobe, nakon prijetnji referendumom pravima Srba (da se ne lažemo eufemizmom o nacionalnim manjinama) i ženama žrtvama obiteljskog nasilja, sad se dolazi po one koji su od početka pandemije bili solidarni i odgovorni prema sebi i drugima. Teoretski, mogao bi biti dovoljan jedan jedini birač da se Ustavom ukine primjena Covid-potvrda i time zadrži Hrvatsku u aktualnoj spirali političkog nerada i improvizacije, društvenog nereda i kaosa, te bolesti i smrti.
I to bi, možda, na kraju priče moglo izgledati kao savršeno logičan epilog. Jer, ako društvo kao organizirani kolektiv pojedinaca nije bilo u stanju jasnije u pitanju referenduma definirati Ustav, kao temeljni dokument društvene organizacije, ima li išta neobično u tome da ga pandemija tako uspješno atomizira na pojedince koji, eto, inzistiraju na svojoj ničim ograničenoj slobodi?