Zašto bi nedjeljni regionalni izbori u Italiji mogli srušiti vladu i na vlast vratiti krajnju desnicu?

Izbori lokalni, šteta nacionalna

U toj se regiji u nedjelju, 26. siječnja, bira nova regionalna vlast. Već više od sedam desetljeća Emilia-Romagna je snažno uporište ljevice; nekad su u njoj na vlasti bili talijanski komunisti, zadnjih 15 godina Demokratska stranka, iz koje je i aktualni guverner Stefano Bonaccini koji se natječe za novi mandat. “Crvenu” regiju, međutim, želi preuzeti Salvini, čija kandidatkinja, senatorica Lucia Borgonzoni ima ozbiljne šanse ugroziti dominaciju ljevice.

Mada je riječ samo o regionalnim izborima, gubitak “crvene” utvrde mogao bi izazvati puno dublji potres na ionako nestabilnoj talijanskoj političkoj sceni i otvoriti pitanje opstanka nacionalne koalicije između Demokratske stranke (PD) i Pokreta 5 zvijezda (M5S). U obje stranke od početka se propituje koliko je to savezništvo na nacionalnoj razini korisno, a koliko im je zapravo nanijelo štete.

Iznuđeno političko savezništvo

Njihov politički brak bio je iznuđen. Kada je prošlog ljeta, s turneje po talijanskim plažama, Salvini doveo u pitanje daljnju suradnju svoje Lige i Pokreta 5 zvijezda – dvije stranke koje su tada bile u koaliciji i podržavale (prvu) vladu premijera Giuseppea Contea – računao je da će, rušenjem te vlade, izazvati prijevremene izbore i na njima kapitalizirati rastuću anketnu popularnost Lige. No, preračunao se: taj ga je potez otjerao u oporbu, a vladu je formirala nova koalicija, dojučerašnji zakleti politički neprijatelji, populistički Pokret i Demokratska stranka lijevog centra. Conte je ostao premijer.

Na tu je neželjenu suradnju PD i M5S natjerala nevolja. Da se nisu dogovorili, Talijani bi morali opet na birališta, a ove dvije stranke nisu se baš imale čemu nadati – barem ni izbliza u onoj mjeri u kojoj je prijevremene izbore priželjkivao Salvini čija je stranka na izborima 2018. godine osvojila 17 posto glasova, a u međuvremenu je, prema anketama, gotovo udvostručila podršku. Odlazak u oporbu, međutim, nije naštetio Salviniju. Liga je učvrstila svoju poziciju, PD ozbiljno zaostaje i u anketama ima 20-ak posto podrške birača, a M5S kaska još i više, s podrškom od 15-ak posto, upola manjom od postotka koji su prije dvije godine dobili na biralištima.

Svađe u koaliciji

Strah od povratka Salvinija na vlast i dalje je možda najčvršće ljepilo koja drži skupa demokrate i populiste, mada je nakon ovotjedne ostavke čelnika Pokreta 5 zvijezda i očekivanih loših rezultata vladajućih stranaka na nedjeljnim regionalnim izborima, pitanje hoće li to ljepilo izdržati. Vladajuća koalicija ima tek četiri mjeseca, a već je nagrizaju duboka razmimoilaženja koalicijskih partnera.

U studenom su se, primjerice, svađali oko reforme europskog stabilizacijskog mehanizma, fonda namijenjenog spašavaju posrnulih država eurozone. U prosincu su talijanski mediji ekstenzivno izvještavali o nesuglasicama između rimske gradonačelnice Virginie Raggi iz redova Pokreta i Nicole Zingarettija, guvernera regije Lazio i ujedno lidera PD-a, oko odlaganja smeća u Rimu.

Ni unutarstranačka situacija nije puno blistavija. Na samom startu nove koalicije, PD je potresao odlazak jednog dijela zastupnika, na čelu s bivšim premijerom Matteom Renzijem, koji je osnovao novu stranku, Italia Viva. I oni podržavaju vladu, ali je tim potezom Demokratska stranka značajno oslabljena. M5S, koji je prije dvije godine pomeo talijansku političku scenu i na biralištima postao pojedinačno najjača stranka, u još je dubljim problemima.

Na putu prema dolje

Antisistemski Pokret, izrastao na obećanju da će stubokom transformirati talijansku politiku, nije se uspio snaći u novim okolnostima, u kojima je postao dio političkog establišmenta. Prelazak iz oporbe na vlast snažno je uzdrmao M5S koji je, na valu rastućeg nezadovoljstva Talijana mainstream strankama ljevice i desnice, na izborima prije dvije godine došao na sam vrh. Na te ih je izbore vodio sad već bivši lider, 33-ogodišnji Luigi Di Maio. Maio je u srijedu podnio ostavku na stranačku dužnost, ali će ostati ministar vanjskih poslova u Conteovoj vladi.

Njegova ostavka kulminacija je višemjesečnih potresa u “zvjezdicama”. Pokret 5 zvijezda upao je u negativnu spiralu, simpatizeri su im počeli okretati leđa, unutarnje trzavice su se pojačavale, nezadovoljstvo je ključalo, na regionalnim izborima redali su poraze, a ankete su pokazivale da je put prema dolje – nezaustavljiv. Od izbora prije dvije godine, napustilo ih je više desetaka članova parlamenta; neki su otišli svojevoljno, neki su izbačeni. Dio ih je prešao u nezavisne, a neki su čak prebjegli Salvinijevoj političkoj opciji, računajući, valjda, da je budućnost Lige izvjesnija od budućnosti Pokreta. I ministar obrazovanja iz te stranke nedavno je dao neopozivu ostavku.

Pogled prema Rimu

Disfunkcionalna koalicija u Rimu, bez značajnih rezultata, pogotovo u gospodarstvu, poklon je za Mattea Salvinija koji neumorno jurca po Italiji, u konstantnoj kampanji, uživo i na društvenim mrežama. Po tome je bio poznat i dok je sjedio u vladi, kao ministar unutarnjih poslova i zamjenik premijera, ali sada mu je još i lakše, kad nema državni posao na kojem se mora pojaviti. To, dakako, ne znači da se pomirio s time da naredne četiri godine provede u oporbi.

Pred nedjeljne regionalne izbore Salvini je bio izuzetno angažiran, u klasičnom salvinijevskom stilu: red selfija s pristašama, red tradicionalnih talijanskih specijaliteta, red zapaljivih poruka preko društvenih mreža. Obećava da će u nedjelju “osloboditi” regiju od ljevice, ali pogled mu je, sasvim sigurno, već uprt prema većoj nagradi: vlasti u Rimu. Na pet regionalnih izbora u prošloj godini, Liga je bila na pobjedničkoj strani – na svih pet izbora, pobijedile su koalicije desnih stranaka i njihovi kandidati. Jedni izbori, u Umbriji, održani su nakon pada prve Conteove vlade i izlaska Lige iz koalicije s Pokretom 5 zvijezda. Kandidatkinja koju su podržale desne stranke, uključujući Ligu, uvjerljivo je pobijedila u toj, također, tradicionalnoj bazi ljevice.

Sardine vs. Salvini

Uzimanje regije Emilia-Romagna bilo bi još značajnije. Salvini se nada da bi novom pobjedom nad ljevicom na njihovom domaćem terenu zabio još jedan klin u ionako nestabilnu nacionalnu koaliciju i izazvao novu političku krizu. Uz očekivanje da bi ta nova kriza, za razliku od one prošlog ljeta, značila i nove izbore, a njega vratila na poziciju moći, ovoga puta na priželjkivanu dužnost premijera.

Mogu li mu račune pomrsiti Sardine? Pokret, nastao u srcu regije koja izlazi na izbore, ove će nedjelje također imati svojevrstan test: jesu li tek efektna manifestacija otpora protiv politike i retorike Lige ili pokret koji, mada nije vezan ni uz koju političku stranku, ipak može bitno utjecati na ishod izbora.