Kako je dosadna Belgija postala centar radikalnog islama u Europi
Razlozi za radikalizaciju postoje svuda i počinju vrlo rano
Nakon terorističkih napada u Parizu 13. studenoga, sve su oči uprte na jednu od općina u Bruxellesu, Molenbeek, gdje je bila glavna baza nekih od počinitelja napada.
Razlozi za radikalizaciju postoje svuda
Bart Cammaerts, profesor s londonske škole ekonomije i političkih znanosti, na blogu piše da dok god Belgija bude imala ovaj dugogodišnji problem s radikalnim islamom, to će i dalje biti prisutno u mnogim drugim zemljama u Europi. On tvrdi da će se sve europske zemlje morati prvo duboko zamisliti o tome kako tretiraju vlastite građane islamske vjeroispovijesti, ako se žele boriti protiv uzroka radikalizacije.
Od pariških napada, brojni komentatori pitali su se zašto je tzv. dosadna Belgija odjednom postala centar političkog islama u Europi. Neki izvori u medijima označili su općinu Molenbeek u Bruxellesu kao ‘džihadističku prijestolnicu Europe’.
Međutim, iako je istina da Belgija ima dugogodišnju problem radikalizacije, mnogi od razloga za to su prisutni su i u drugim europskim zemljama i metropolama, uključujući i Francusku. U isto vrijeme, autor ističe da se ne smije zaboraviti da se tu radi o relativno malom broju pojedinaca.
Građani trećeg reda
No, ipak pita se autor zašto Belgija ima najveći broj sirijskih boraca po glavi stanovnika u Europi? Kako se može objasniti relativno visok broj belgijskih dječaka, marokanskog podrijetla, koje privlače ekstremni oblici islama. Odgovor na ova pitanja je kompleksan i raznolik, tvrdi autor.
Profesor Cammaerts kaže da razlog zapravo leži u načinu na koji se europska društva, kao što su Belgija ali i Francuska odnose prema tim mladim ljudima. Iako su oni rođeni u Belgiji ili Francuskoj, imaju belgijsko i francusko državljanstvo, idu u školu i postaju dio društva, oni se vrlo često ne tretiraju tako, već se osjećaju kao građani drugog, pa i trećeg reda u društvu.
Vrlo rano počinju frustracije
To se već, navodi autor, očituje vrlo rano, još u obrazovnom sustavu, koji se očituje u smislu dubokih rasističkih diskursa u zapadnom društvu, kao i kroz strukturne diskriminacije pojedinaca kada primerice traže posao ili žele riješiti svoje stambeno pitanje. Tako se stvorio taj ogroman bijes i frustracija među tim mladim ljudima, koji su sada iskorišteni od strane onih koji žele kanalizirati njihove frustracije prema ekstremističkim ideologijama i nasilnim akcijama.
Također treba uzeti u obzir način na koji se pravni sustav i policija bave tim mladim ljudima. Ti mladići neprestano su pod dojmom zastrašivanja i na meti su policijskih i sigurnosnih snaga. Oni su češće kažnjavaju prekršajima od onih koji su, navodi autor, “bijeli belgijski mladići”.
Ono što je također igralo veliku ulogu u Belgiji kao i u Francuskoj je krajnje desničarski pokret koji je posebno jak u vrijeme izbora.
Bijes i frustracije
Ulogu u tome, tvrdi profesor Cammaerts ima i samo međunarodno okruženje koje je odigralo važnu ulogu u povećanju radikalizacije mnogih mladih Muslimana u Belgiji i izvan nje. Primjerice je to sukob Izraelaca i Palestinaca koji je globalni čimbenik bijesa i frustracije među mladim Muslimanima, te građanski ratovi u Iraku i Siriji.
Konačno, internet i društveni mediji pridonose toj radikalizaciji. Mnogi koriste sva ta globalna događanja kako bi privukli mlade ljude da postanu ekstremisti.
Na kraju, navodi autor, dok je pozornost sada usmjerena na Belgiju i njezin neuspjeh u rješavanju radikalizacije nekih svojih mladih građana islamske vjerosipovijesti, razlozi za ovu radikalizacije su sada relevantni za mnoge druge europske zemlje. No, sve europske zemlje ipak moraju pokazati hrabrost i duboko se zamisliti nad tim kako tretiraju vlastite građane islamske vjeroispovijesti.