Život i smrt u Siriji: Što je ostalo od zemlje u petogodišnjem ratu?

1. Broj žrtava stalno raste

Prijetnje, smrt, ranjeni, su svakodnevni prizori. Broj onih koji su umrli ili otišli stalno raste, točan broj ovih potonjih nikava neće biti poznat.
Sirijski dokumentacijski centar za nasilje, kojega čini mreža aktivista, snimala je žrtve i uzroke njihove smrti. Među imenima mrtvih nalaze se i djeca.

Građanski rat možemo podijeliti u tri faze, što se broja žrtava tiče. Prva faza je onda kada su u ožujku 2011. prosvjedi protiv vlade iz nenasilnih prešli u nasilne. Situacija je zapravo eskalirala onda kada su državne sigurnosne snage počeli koristiti silu protiv civila.

Druga faza koja je bila i najkrvavija počela je u 2012. kada su bombaški napadi postali sustavni.

Zračni napadi ono su što je obilježilo treću fazu sirijskog rata, a ruski zračni napadi koji su započeli 30. rujna navodno su uzeli i velik broj života civila. Vladimir Putin u ponedjeljak je odlučio da će se Rusija povući iz Sirije. Povlačenje je počelo upravo danas. Putin je naglasio kako je ruska zadaća u Siriji obavljena te da će sve snage sada biti usmjerene na postizanje mirovnih sporazuma.

2. Koliko ljudi je i dalje u Siriji?

Prema procjenama Ujedinjenih Naroda u Siriji i dalje živi 17,9 milijuna ljudi. Prije rata ih je bilo 24,5 milijuna. Znači da je više od 6 milijuna ljudi prisilno iselilo.

Gdje žive oni koji su ostali? Većina ljudi koji su živjeli u gradovima su pobjegli u prirodu kako bi pronašli sklonište.

U sirijskoj prijestolnici Damasku život u nekim djelovima čak se odvija i normalno, što je iznimka. U ostalim gradovima ljudi se doslovno bore da prežive. UN kaže da 13,5 milijuna stanovnika treba humanitarnu pomoć, a čak 4,5 milijuna ljudi trenutno se nalazi u opkoljenim i teško pristupačnim područjima.

3. Kakav je život za one koji su ostali?

Pet godina rata uništilo je cijelo sirijsko gospodarstvo, ukupne gospodarske štete procjenjuju se na otprilike 180 milijardi eura, prema podacija Sirijskog centra za istraživanje politika.

Nezaposlenost je također u velikom porastu, ne radi više od 50 posto stanovništva, što je porast od 14 posto u posljednjih pet godina. Sirijske obitelji muče se da spoje kraj s krajem. Gotovo 70 posto stanovništva živi u krajnjem siromaštvu, ne mogu si priuštiti ni najosnovnije životne namirnice.

Prije rata Sirija je imala razvijenu poljoprivredu koja je donosila i veliku proizvodnju i distribuciju prehrambenih proizvoda, no ti sektori su stradali i situacija je prilično kritična po pitanju osiguravanja prehrambenih proizvoda.

4. Hrana kao oružje

Hrana se u sve većoj mjeri koristi kao oružje, nosi se samo u područja koja vlada odobri. Zbog toga se razvija i crno tržište. Sve više ljudi doslovno umie od gladi, većinom u opkoljenim područjima poput istočne Ghote, pobunjeničkog uporišta na rubnim djelovima Damaska.

Uz limitiranu proizvodnju hrane dolazak do osnovih životnih potrepština svakim je danom sve teži i skuplji. Cijena kruha je višestruko skočila. Prije rata on je bio osnovna životna namirnica koju je vlada osiguravala onima koji ga sami ne mogu priuštitit. No, nakon što su područja na kojima se uzgajala pšenica izgubljena, stvari su se znatno promijenile.

Sirijski predsjednik Bašar al-Asad je pokušao intervenirati uvozom pšenice iz Ukrajine i Rusije, čime je stabilizirao cijene u područjima Damaska koje kontrolira vlada.

5. Zdravstvo u vrijeme rata

Pristup zdravstvenoj zaštiti je iznimno važan u državi gdje je svaki dan na stotine mrtvih i ranjenih. Ipak, mnoge zdravstvene ustanove su tijekom rata srušene.

Između početka sukoba u ožujku 2011. i studenog 2015. dokumentirano je 336 napada na najmanje 240 zdravstvenih ustanova diljem države. U tim napadima život je izgubilo 697 članova medicinskog osoblja.

Broj dostupnih zdravstvenih djelatnika smanjio se za 55 posto u odnosu na predratno razdoblje. Pristup zdravstvenim ustanovama i radnika je sve teži, dok s druge strane raste broj onih kojima je zdravstvena pomoć prijeko potrebna.

Više od 40 posto stanovništa uopće ne može pristupiti osnovnim zdravstvenim uslugama. Od 113 javne bolnice, više od 58 posto ih nije u funkciji.

6. Obrazovanje za sljedeće generacije

Tisuće djece je ubijeno od 2011. godine, a oni koji su preživjeli i u Siriji su nemaju baš neke perspektive.

Trenutno je milijun manje školske djece nego što je to bilo u razdoblju prije rata. A više od 40 njih ne ide u škole. Sirijski obrazovni sustav je uništen u ratu, u prosjeku jedna od četiri škole je uništena ili oštećena, koristi se kao zaklon od rata. Velik broj ih je pretvoren u vojne zgrade.

Čak ako je nekim čudom škola i ostala netaknuta, mnoge od njih neće se moći otvoriti iz jednostavnog razloga što u njima neće imati tko podučavati djecu- oko 52.500 tisuća nastavnika napustilo je svoja mjesta.