Znanstvenici sad mogu identificirati ljudsku DNK iz vode i zraka. To je ozbiljna prijetnja našoj privatnosti
Ima li razloga za zabrinutost?
Sitne fragmente DNK stalno odbacujemo u okoliš, znojem, pljuvačkom, krvlju i kožom. Znanstvenici sa Sveučilišta Florida otkrili su da je lako prikupiti kvalitetnu ljudsku DNK iz zraka, pijeska i vode, što otvara niz pitanja o privatnosti i etičnosti. Otkrića su objavljena u časopisu Nature Ecology & Evolution.
Glavni znanstvenik za tog otkrića, zoolog sa Sveučilišta Florida, David Duffy, za CNN objašnjava kako su naši, vrlo osobni podaci, slobodno dostupni u okolišu. U početku, Duffy i njegov tim skupljali su ekološku DNK (eDNK) iz tragova morskih kornjača za proučavanje kako virusni tumori mogu naštetiti životinjama.
Očekivali su da će prikupiti neke genetske informacije i od drugih vrsta, uključujući ljude, ali nisu znali koliko bi tako prikupljena DNK mogla pružiti informacija. Na skoro svim lokacijama pronašli su visokokvalitetnu ljudsku DNK za analizu i sekvencioniranje, piše The Conversation.
Pronašli više od očekivanog
Čak i u malim djelićima prikupljenog genetskog materijala tim je uspio otkriti puno više o ljudima nego su očekivali. Pronašli su mutacije povezane s dijabetesom, bolestima očiju i srčanim bolestima. DNK jedne osobe otkrila je mutaciju povezanu s bolesti koja uzrokuje neurološka oštećenja, ponekad i smrt, piše The New York Times.
Znanstvenici su iz tako prikupljene DNK mogli čak odrediti genetsko porijeklo lokalnog stanovništva. Za dodatno testiranje tehnike prikupljanja, uzeli su uzorke vode iz jedne rijeke u Irskoj i pronašli su ljudsku DNK na svim mjestima, osim u udaljenom pritoku gdje rijeka počinje.
Ekološka DNK je znanstvenicima nevjerojatno korisna jer tako mogu prikupljati podatke o životinjama bez da ih uznemiravaju, mogu pratiti nedostižne ili ugrožene vrste u potrazi za patogenima, a omogućava im i praćenje bolesti, kao covid, u otpadnim vodama.
Ima li razloga za zabrinutost?
“Brz napredak ove tehnologije mogao bi se i zloupotrebljavati i koristiti za nadzor ljudi”, kaže znanstvenica s Harvarda, Anna Lewis, za Times. Dodala je: “Mislim da postoji razlog za zabrinutost.”
Vlasti su u Kini provele genetsko praćenje Tibetanaca, Ujgura i drugih etničkih manjina, unatoč protivljenju svjetske znanstvene zajednice. Biolog sa Sveučilišta Leuven u Belgiji, Yves Moreau, kaže da odbacivanje DNK u okoliš ne možemo izbjeći, pa je potrebno pronaći ravnotežu između zaštite privatnosti i napretka znanosti jer se boji da bi preoštre mjere opreza mogle zaustaviti istraživanja.