Za osječki model gradske vlasti veliko zanimanje pokazala je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kada je nedavno, 2. prosinca, na Dan grada, posjetila Osijek. To, kao i činjenica da se o Vrkiću ozbiljno govorilo kao o mogućem predsjedničkom kandidatu HDZ-a – sve dok se ta stranka nije odlučila za Kolindu Grabar Kitarović – izazvalo je spekulacije da bi Vrkić mogao biti prihvatljiv kao nestranački kandidat za premijera.

TELEGRAM: Kako gledate na trenutačnu postizbornu pat poziciju? Što je rješenje?

VRKIĆ: Biračko tijelo apsolutno traži promjene i više ne vjeruje u dualni sustav dviju najvećih stranaka nego rješenje traži u trećem putu. Međutim, pitanje je je li to moguće riješiti uključivanjem trećega tako da se ”otkinu rogovi” dviju najvećih stranaka. I za treći put bila je potrebna strukturirana politička većina, a ne zbroj slučajnika koji su dobili veći broj mandata nego što su očekivali. Zbog toga ta uloga nije laka, jer ona proizlazi iz rezultata koji su odlučili birači. Najveća vrijednost takvog rezultata je silno izražena volja naroda za promjenom, jer su prethodni politički modeli potrošeni i nisu se pokazali djelotvornima. No, način sadašnjih razgovora pokazuje da je tu tranziciju nemoguće napraviti preko noći i da samo politička želja Mosta nije dovoljna, jer iza nje nema političke strukture koja bi bila pandan strukturama lijevih i desnih, predvođenih SDP-om i HDZ-om.

TELEGRAM: Ima li smisla inzistiranje Mosta na velikoj koaliciji kada dvije velike stranke, SDP i HDZ, to ne žele? Nije li to kao tjeranje dvoje ljudi u neželjen brak i očekivanje da bi se ljubav mogla razviti nakon vjenčanja?

VRKIĆ: Most inzistira na tripartitnoj koaliciji, što je teško moguće. Jer, ako traže da svi troje sjednu za stol, onda isključuju sami sebe: za stolom su dovoljne dvije velike stranke. Zato je jedino logično rješenje da veliki sjednu za stol, rasporede mandate, a da ostatak bude oporba. Tako bi otpao prigovor da bi udruživanje velikih uništilo prostor za oporbu. A ako bi se u promjene išlo radikalno i to bi dovelo vrlo brzo do osipanja među onima koji se sada zalažu za te promjene, dakle u HDZ-u i SDP-u. Velik broj ljudi nije spreman za reforme, oni u njih žele ući samo da bi došli do moći, a javni ih interes ne zanima.

TELEGRAM: Nije li bolje da se Most, nakon jednomjesečnih pregovora, ipak odluči prikloniti jednoj strani za koju misli da je bliža i uvjerljivija i iskrenija u namjeri prihvaćanja njegovog koncepta reformi, nego što inzistira na drvenom željezu, kako to vole reći i Zoran Milanović i Tomislav Karamarko?

VRKIĆ: To će vjerojatno tako i završiti. Most traži alibi za svaku svoju odluku. Sada pak oni postupaju tako da misle kako su krivi ako idu prema HDZ-u, a bez SDP-a, jer nisu dovoljno s njima razgovarali o prihvaćanju promjena koje oni nude. I obrnuto. To je isprazno trošenje vremena. Iz svega što smo do sada vidjeli ispada kako svi zajedno gledaju na koji način pridobiti onoga drugog, a ne kako se orijentirati prema ključnim problemima koje buduća vlada treba rješavati.

TELEGRAM: Vi ste u Osijeku uspjeli postići ono što na državnoj razini očito ne ide – bili ste gradonačelnički kandidat SDP-a i HNS-a, a potiho vas je podržao i HDZ. Jesu li takvi modeli, ”spajanja nespojivog”, mogući samo na nižim, lokalnim razinama?

VRKIĆ: Vjerojatno je to lakše primjenjivo na lokalnoj razini, jer ondje nema takve ideološke podjele kakva je danas na nacionalnoj razini. Iskustva koja imamo ovdje i ono što pokazuje velika koalicija u Njemačkoj, možda nudi modele na kojima bi se dalo naći trajno rješenje i za hrvatski problem. Najvažnije pitanje je: kako razgovarati na način da se u Hrvatskoj problemi rješavaju, a ne da razgovarajući stvaramo probleme. Siguran sam kada bismo umjesto mržnje, svađe i sukoba u Hrvatskoj normalno razgovarali, trošili bismo upola manje energije, bili bismo dvostruko učinkovitiji i postali bismo jedna od najuspješnijih zemalja.

TELEGRAM: Nedavno ste, na proslavi Dana Grada, 2. prosinca, u tu koaliciju, na neki način, prozvavši ga svojim prijateljem s kojim također surađujete, uključili i Branimira Glavaša. Kako vam je to uspjelo?

VRKIĆ: Samo sam nastavio raditi ono što cijelo vrijeme činim, zalažući se za otvoreni grad, borbu protiv mržnje i vraćanja u prošlost. Za sve koji su spremni sudjelovati na projektima u korist grada bio sam od prvog dana otvoren, ali trebalo je proći vremena da to shvati i osječka oporba. U tom ozračju dobro je došlo da se projektima koje sam promovirao u Osijeku priključe i Glavaš i njegova stranka, HDSSB. U našim se odnosima ništa nije promijenilo, mi se međusobno dobro znamo, ali pragmatizam pokazuje da, ako se nešto može činiti u korist grada, onda je potpuno nevažno tko je kome prijatelj, a tko kome neprijatelj.

TELEGRAM: Pitao sam to zbog toga jer ste izbore u Osijeku dobili stavši se na čelo antiglavaševske koalicije, potom ga optužili za ratno profiterstvo, a onda mu se na sudu ispričali. Govorkalo se da vas je nečim ucijenio.

VRKIĆ: Nikada me nitko ne bi mogao ucijeniti. Dokaz tome je moj osobni odnos i prema Titu i prema Tuđmanu i svim velikim političkim figurama s kojima sam bio u različitim odnosima, ali uvijek sa svojim jasnim identitetom. Možda je moralni razlog bio presudan. Moj je stav: ako sam kao gradonačelnik bilo s kim u bilo kakvom sporu, to nije dobro ni za grad niti za mene. I u tu priču se uklapa čak i Glavaš. Htio sam riješiti spor tako da to ne rješava sud, nego da, s onim s kime sam u prijeporu, to riješim ja. Drugo: kada se kao u slučaju NK Osijeka, jednog od velikih problema Grada, pojavi netko tko može ponuditi rješenje tako što je pronašao osobu spremnu da kupi taj klub, kao što je to učinio Glavaš, onda se pokazalo da je bilo vrlo korisno što sam s njim komunicirao. Dakle, niti sam ja služio njemu, niti on meni, niti je ta priča uopće važna. Važno je da i njega ”iskoristim” za pravu stvar.

TELEGRAM: Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na proslavi Dana Grada bila je impresionirana, moglo bi se reći i oduševljena, modelom koji funkcionira u Osijeku, gdje s vama, kao nestranačkom osobom, surađuju i lijevi i desni. To je potaklo glasine da biste bili prihvatljivi za premijera moguće tehničke vlade koja bi vodila zemlju u slučaju raspisivanja novih izbora. Biste li na to pristali?

VRKIĆ: U cijeloj toj priči drago mi je da je primijećeno kako na jednoj lokalnoj razini takav model odlično funkcionira – model kakvog nema nigdje u Hrvatskoj – i da se o tome razgovara kao o uspješnom projektu. Činjenica je da sam upravo zahvaljujući toj koaliciji, koja je išla protiv modela ponašanja kakav je u Osijeku vladao prije nego što smo došli na vlast, uspio mobilizirati sve koji su bili spremni raditi na različitim projektima. U takvim uvjetima, a da nismo išli kontra središnje vlasti, s kojom sam – umjesto inata – izvrsno surađivao, sa svojim sam partnerima u prošloj godini gotovo milijardu kuna uspio dovući u Osijek. Proračun nam je oko 400 milijuna i pored toga lani smo još uložili 365 milijuna kuna ”živog” novca, znači svaki dan milijun. To pokazuje da su neprijateljstva, izmišljeni sukobi, borbe na krivim temama nevažni u odnosu na činjenicu što smo napravili za grad. Ali ako si smijem uzeti za pravo još nešto: u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja potkraj devedesetih, uspio sam pomiriti Hrvate sa Srbima, a mislim da i u Osijeku, u puno težim prilikama, uspijevam pomiriti Hrvate s Hrvatima.

TELEGRAM: Mislite li da bi moguće imenovanje nestranačkog mandatara, za što se zalaže i Most, bilo svojevrsna prijevara birača jer bi na najzahtjevniju funkciju u državi došla osoba koja uopće nije bila na izborima?

VRKIĆ: To je nespojivo s logikom izbora. Apsolutnu prednost moraju imati oni koji su izašli pred narod, na izbore i ponudili svoje programe. Sve što bi bilo izvan toga konteksta, uključujući i to da se pojavi bilo koja osoba, pa eventualno i ja – sada odgovaram na vaše prethodno pitanje – mislim da bi se radilo o izvedenici neprimjerenoj cilju izbora. Izbori su ti koji daju mandate, a ne politički dogovori među strankama.

TELEGRAM: Često ste kao gradonačelnik Osijeka znali govoriti da odlično surađujete s premijerom Milanovićem, a da ste prijatelj s Tomislavom Karamarkom. Jeste li tu privilegiju, ili sposobnost, da s obojicom uspješno komunicirate, pokušali upotrijebiti s istim ciljem koji je pokušao postići Most: nagovoriti ih na koaliciju?

VRKIĆ: Premijeru Milanoviću sam zahvalan za sve investicije došle u Osijek, jer bez njegove osobne podrške u gradu ne bismo imali ono što smo napravili. Kao što to ne bismo i bez podrške Tomislava Karamarka, mada koalicija s HDZ-om nije bila previše vidljiva, ali je bila izričita i iza nje je osobno stajao Karamarko. Zahvaljujući tome uspio sam osječki model razvijati i održati. Od toga su najviše koristi imali moji sugrađani. U svim razgovorima, kada bih god išao premijeru Milanoviću, uvijek sam mu rekao da idem i Karamarku. Kada bih došao Karamarku, rekao sam da sam bio i kod Milanovića. Možda sam jedina osoba u Hrvatskoj koja je u jednom danu mogla doći do obojice. No, k njima nisam dolazio da bih prenosio što sam s kim razgovarao, nego sam napominjao kako mislim da jedna strana, ili jedna stranka, nije dovoljno kapacitirana da rješava nagomilane hrvatske probleme, da je potreban dijalog, posvećenost problemima a ne posvećenost svađi i da je jedino tako moguće stvoriti pretpostavke za razvoj. A to je moguće samo ako se dođe do konsenzusa oko nekoliko ključnih točaka, da većina u Hrvatskom saboru mora odlučiti koje su to gospodarske reforme ili ustavne promjene kako bi država bila organiziranija, funkcionalnija i učinkovitija.

---

 

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12. prosinca 2015.