Holiga: Napokon smo shvatili, Ante Čačić je Grunf, a hrvatskim nogometom vlada grupa TNT

Stvari su napokon sjele na mjesto; njegov status izbornika sad ima smisla

ZADNJA IZMJENA: Oct 6, 2016
Foto: PIXSELL

Tko vrijedi, leti; tko leti, vrijedi; tko ne leti, ne vrijedi. Tko sanjari, drhti; tko drhti, sanjari ili mu je hladno. Tko izgubi dobitak, taj dobiva gubitak. Branit će se onaj tko bude napadnut, a napadat će tko bude imao kontrolu igre.

Tri od ove četiri mudre izreke pripadaju popularnom strip-junaku Grunfu, a jedna hrvatskom nogometnom izborniku Anti Čačiću. Suočen s novinarskim pitanjima uoči ogleda s reprezentacijom Kosova, (ne)popularni Čačke je progovorio grunfovskim aforizmom i, iako možda i nesvjesno, pokazao smisao za humor.

Čačić kao Grunf

Mogao je posegnuti i za još Grunfovih slogana. Primjerice, kad su ga pitali o Luki Modriću i Ivanu Rakitiću, dvojici najboljih igrača čiji izostanak svakako pojačava nade Kosovara, komotno je mogao reći: “Jedna lasta ne čini proljeće, a kamoli dvije”. Za to kako će bez njih složiti momčad, sasvim prikladan bi bio odgovor: „Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega“.

Ipak, i ta jedna izjava bila je dovoljna da stvari napokon sjednu na svoje mjesto, a cijeli ovaj performans radnog naslova „Ante Čačić – izbornik“ konačno dobije smisao. Pa Čačić je zapravo – Grunf.

Nogometna domoljubna koalicija

Čak mu i sliči, ako ga zamislite u pretpotopnoj pilotskoj opravi, ali to je zapravo i manje važno: još davnih dana, u Dinamu, doživjeli smo ga kao sumanutog izumitelja koji neprestano kuca na vrata patent-ureda s novim idejama, pa biva udaljen zbog njihove neučinkovitosti ili nepouzdanosti.

Mahnito je ondje vitlao svojom taktičkom mačetom, mijenjajući postavke iz utakmice u utakmicu. U reprezentaciji se, međutim, podosta primirio te kao odani vojnik nogometne domoljubne koalicije, sluga pokoran svome Broju Jedan, nastojao igrati na sigurno.

Nastavit će tako gotovo sigurno i danas u Skadru. “Mislim da neću nikoga iznenaditi”, priznao je i sam – jer, kako bi to rekao stripovski Grunf, „bolje živa kukavica nego mrtvi heroj“. Bolje ispasti budala nego iz vlaka i bolji je častan bijeg nego nečastan poraz. Vođen mudrošću Broja Jedan, izbornik zna da, ako želi pobijediti (i sačuvati posao), ne smije izgubiti. I da, ako želi pobijediti u utrci, mora prvi proći kroz cilj.

Mješavina likova iz Alana Forda

No, manji je problem to što imamo Grunfa za izbornika. Puno je gore i nadasve simptomatično to što je uopće došao u poziciju da upravlja najmoćnijom generacijom još od one iz 1998. To što hrvatskim nogometom vlada alanfordovska filozofija uzimanja siromašnima da bi se dalo bogatima i ona „Jedan za sve, sve za jednoga“. Pa otuda i ‘socka’ izbornik za, u svjetskim razmjerima, visokobudžetnu momčad, krcatu zvijezdama najvećih europskih klubova.

Cijeli taj mikrosvijet mješavina je osobina likova iz Alana Forda. Manje naivnosti naslovnog lika, a više onih Broja Jedan, Sira Olivera, Debelog šefa i Jeremije, kao i onih izvan grupe TNT – Svinjskih njuški, generala Wara, Superhika i Arsena Lupige – dok se oni koji prigovaraju takvom stanju redovito ismijavaju kao inačica Boba Rocka. Za to vrijeme u Skadru, igra momčad koja je Hrvatima nekoć bila svetinja.

Aleksandar Holiga
Urednik Telesporta
212 članka Više o autoru