Saša Ibrulj: Možemo sad sve preanalizirati, ali sudar Portugala i Poljske je bio užasno dosadan
Svaka nova ovakva tekma nosi sve veću frustraciju
Još jedna. Nije ih nedostajalo na ovom prvenstvu, a svaka nova nosi veću frustraciju. Utakmica u kojoj je, barem sada kada smo potpuno neutralni, bilo jako teško držati koncentraciju i pratiti što se ustvari dešava. Jer se ne dešava ništa vrijedno pažnje. I možemo mi ovdje analizirati i preanalizirati i razbacivati se frazama o velikom ulogu, taktičkom nadmudrivanju i strpljivoj igri obje momčadi, no činjenica je da je sudar Portugala i Poljske – i fer je da to napišemo – bio jako dosadan.
A nije tako izgledalo na početku. Doduše, obje ekipe su se postavile onako kako smo očekivali i najavljivali, sa mislima kako obraniti svoj gol prije svega, ali nekoliko rotacija – prije svega prvi start za Renata Sanchesa – ulijevali su nadu u drugačiju utakmicu. Očigledno je bilo da Santos ipak ima ideju ubrzati svoju momčad u odnosu na ono što smo vidjeli protiv Hrvatske, dok je s druge strane Nawalka djelovao kao da će igrati onako kako je igrao kroz čitave kvalifikacije i veći dio ovog turnira; čekati na grešku protivnika.
U prvih 15 minuta Poljaci su dominirali
Nakon dvije stotine sekundi Poljaci su i dočekali tu grešku. Krenuli su u prvu pravu kontru, Cedric se poskliznuo, Grosicki lijepo ubacio za Lewandowskog, a ovaj majstorski pogodio za najbrži gol na ovom prvenstvu. Prekinuo je svoj niz i, ponadali smo se, agoniju koje smo se plašili. Poljaci su ustvari imali idealno rješenje za pristup kakav su Portugalci imali protiv Hrvatske. Nawalka je duboko postavio Grzegorza Krychowiaka, koji je gotovo iz zadnje linije gradio igru. U prvih petnaestak minuta djelovalo to je jako dobro za Poljake, koji su zahvaljujći Sevillinom veznjaku dominirali.
Uslijedila je i reakcija Fernanda Santosa. Sada je trebao gol, trebao je loptu, pa je povukao jedini logičan potez. Renata Sanchesa je zalijepio za Krychowiaka i pokušao vratiti loptu što ranije, odnosno neutralizirati izgradnju napada Poljaka. I s vremenom je u tome uspjevao, a lopta je sve više bila tamo gdje ju je želio – kod Sanchesa. Ovaj osamnaestogodišnji dječak, koji je i protiv Hrvatske unio živost u beskrvnu igru Portugala, vratio je Santosovu momčad u igru, a nakon sjajne akcije i duplog pasa sa večeras solidnim Nanijem, sada Bayernov nogometaš uz odbijanac je pospremio loptu u mrežu, poravnao rezultat i – ugasio utakmicu.
Slabašan i neuvjerljiv Ronaldo
Gol može napraviti čudo i otvoriti utakmicu; poput onog iz druge minute, ali isto tako može prerano zatvoriti priču. Pogotovo kada su na klupama treneri poput Nawalke i Santosa. Sa svakom minutom rizik je postajao sve veći, pa su obje ekipe stale i opet više mislile na svoj gol. Korak naprijed, nazad dva; nije da nismo vidjeli nekoliko dobrih prilika, prije svega za slabašnog i neuvjerljivog Cristiana Ronalda, ali sve je to bilo nedovoljno da bi ova utakmica zaslužila prolaznu ocjenu.
Poljaci su se, kao i Hrvatska, u zadnjih desetak minuta produžetka otvorili, ali prolaza nije bilo, nije bilo prilike za pravu kontru na drugoj strani, pa smo još jednom otišli u penale. Kada je Felix Brych puhnuo u zviždaljku i igrače poslao na pripreme za jedanaesterce, jedini pravi dojam kojeg su ove dvije momčadi ostavile bilo je pitanje – da li ćemo stvarno jednu od njih gledati među četiri najbolje u Europi?
Povijest se ponovila
Raspucavanje je otvorio Ronaldo, konačno nešto pogodio, nastavili su uspješno svi Portugalci, a udarac Jakuba Błaszczykowskog obranio je Rui Patricio. Opet je junak, ovaj put valjda igrom slučaja, bio Quaresma, pogodio je posljednji jedanaesterac i slavlje je za Portugalce moglo početi. Povijest se ponovila, i dalje niti jedna momčad nije dobila dva penal-raspucavanja zaredom na Europskim prvenstvima, a u polufinale će Portugal. Momčad koja je u pet utakmica na ovom natjecanju i dalje bez pobjede u regularnih devedeset minuta; momčad koja se mučila sa Islandom, Austrijom i Mađarskom, koja je bez gotovo jedne prave akcije prošla Hrvatsku i Poljsku.
U nogometu pitanje lijep ili glup nikada nije bilo aktualno, ali zato ono da li je bolje biti ružan i uspješan ili lijep i na putu kući očito dobija svoj odgovor u izvedbi Fernanda Santosa. Uspio je ubiti, doduše uz veliku pomoć Čačića i Nawalke, ne samo ove dvije knockout utakmice, nego i vlastitu momčad; neutralizirati jednog od najboljih igrača na svijetu i gotovo zanemariti većinu aspekata nogometne igre, osim čekanja na eventualnu kontru ili još bolje grešku protivnika. Ali to mu je bilo dovoljno.
Mnogo više loših nego dobrih utakmica
Portugal – i vrijedi opet ponoviti, Portugal koji još nije dobio utakmicu u regularnom toku na ovom prvenstvu, Portugal koji u kvalifikacijama nikoga nije dobio više od jedan razlike – je u svom četvrtom polufinalu na posljednjih pet Europskih prvenstava. Tamo ih čeka pobjednik utakmice Belgija-Wales; dvije jednako pasivne i destruktivne momčadi.
Mnogo više loših nego dobrih utakmica vidjeli smo do sada, a ni bliska budućnost, bar ne s ove strane ždrijeba, ne izgleda pretjerano optimistično.