Telegram analiza: Kako bi izgledao hrvatski nogomet bez Zdravka Mamića?

Ulaznice za važan Dinamov susret s aktualnim, ali i budućim hrvatskim prvakom, rasprodane su još u četvrtak ujutro, šezdesetak sati prije utakmice koja počinje u subotu u 21 sat.

Kontroverze i nesnošljivost

Što je, dakle, neobično u ovoj vijesti iz budućnosti? Samo dvije bitne činjenice.Prvo, podatak da Dinamo nije prvi nego se bori za treće mjesto. I drugo, informacija o velikom interesu za ulaznice. Što je , međutim, preduvjet da bi ovakva vijest jednom, u kraćem vremenskom razdoblju, mogla postati točna?

Odlazak Zdravka Mamića iz Dinama i hrvatskog nogometa (bilo državnom prisilom u neku kazneno-popravnu ustanovu, ili osobnom voljom, ako gospodin Mamić naposljetku shvati koliku štetu nanosi hrvatskom nogometu, i u kakvu ga je društvenu poziciju takvo ponašanje odvelo); odlazak Zdravka Mamića iz hrvatskog nogometa ne bi, zapravo, promijenio ništa važno, osim što bi omogućio drugim klubovima da se ravnopravnije natječu za prvo mjesto, i što bi vratio publiku na Dinamov stadion.

U posljednjih nekoliko godina, kako slučaj Mamić postaje kontroverzan do nesnošljivosti, u obranu Dinamova predsjednika i stvarnog njegova vlasnika najčešće se koristi argument da je Zdravko Mamić od Dinama napravio uzorno posložen klub, s odgovarajućim rezultatima, pa bi njegov odlazak iz Maksimira mogao dovesti do raspada jedne učinkovite sportske organizacije, možda najefikasnije u Hrvatskoj.

Vrednovan uspjeh

Mnogi uistinu ugledni i utjecajni treneri , igrači i nogometni funkcioneri, uljučujući one koji ni na koji način nisu ovisni o Mamiću, poput Ivice Osima, Matjaža Keka ili Dragana Džajića, vrlo visoko vrednuju Mamićev doprinos Dinamu, prešutno ili otvoreno anticipirajući goleme probleme u klubu, napusti li Mamić Maksimir.

Takve su ocjene vjerojatno utemeljne na zaista lošem stanju brojnih sportskih klubova koji su svojedobno, u bivšoj državi, ili u novim državama, igrali vrlo značajne sportske i društvene role, da bi se sada potpuno marginalizirali: primjerice čak ni Zvezda ni Partizan uglavnom ne postoje kao europske činjenice, košarkaški Partizan ove se sezone pretvorio u jedan od najgorih klubova ABA lige, košarkaški Split u dugogodišnjoj je agoniji, na samom rubu gašenja, Cibona je jedva preživjela, a hrvatska javnost već cijelo deseteljeće svjedoči Hajdukovim financijskim i strukturalnim problemima, koji ga uglavnom čine nesposobnim za bolje rezultate.

U takvoj konstelaciji, može se činiti kako Zdravko Mamić, svemu unatoč, i dalje jest dobro rješenje za Dinamo, gdje su plaće neupitne, i koji redovito igra barem neke europske utakmice.

Klub bez gledatelja

Ali, takav se dojam ruši poslije temeljnog podsjećanja na činjenice. Prvo, sve do nedavne pobjede protiv Arsenala Mamićev je Dinamo, nažalost, predstavljao tek predmet za ismijavanje u ozbiljnim međunarodnim natjecanjima. Drugo, još važnije, potpuno je nesporno da je Zdravko Mamić rastjerao golemu većinu potencijalnih Dinamovih gledatelja.

Onog vikenda, kada se braću Mamić privodilo, Maksimir je bio prepun. Čim su izašli iz pritvora, publika u Maksimiru ponovo se svela na troznamenkasgte, ili slabije četveroznamenkaste brojke.

I ovdje se ne radi ni o kakvom afektivnom bojkotu nego jednostavno o čvrstoj, trajnoj odluci većine Dinamovih navijača, da ne dolaze na stadion (osim ako ne gostuju Real, Bayern ili Arsenal, ove sezone možda i Olympiacos), dok je god klub u faktičkom vlasništvu obitelji Mamić.

Sportski klub bez gledatelja potpuno je besmislen, pa se tako, na primjeru punog stadiona kada su Mamići u Remetincu, ili praznog stadiona čim su pušteni, ruši teza o stabilnom Mamićevu Dinamu.

Ovdje još treba dodati kako su braća Mamić, nažalost, kriminalizirali klub: skandal poput isplate Modrićevih i Lovrenovih desetina milijuna predsjedniku Dinama i članovima njegove obitelji, nije se dogodio baš nikada u Dinamovoj, i inače ne baš uzornoj prošlosti.

Naslovi i slaba konkurencija

Što su, dakle, stvarni pozitivni rezultati Mamićeve vladavine u Dinamu?Desetak osvojenih prvenstava, ali u smiješno slaboj konkurenciji: dok Rijeka nije uspjela postati ozbiljan klub, Dinamo, zapravo nije imao nikakvu konkurenciju. I, nadajmo se, napokon ozbiljniji rezutat u Europi ove sezone.

Premalo, s obzirom na svu štetu koju je Zdravko Mamić nanio Dinamu, rastjerujući navijače i kriminalizirajući klub, kao i hrvatskom nogometu.

Što bi se, dakle, dogodilo da gospodin Mamić u nekoj bližoj budućnosti nestane iz Dinama, i s hrvatske nogometne pozornice? Dinamo bi izgubio vlast u Hrvatskom nogometnom savezu, što je dobra vijest za naš nogomet, jer niti jedan klub, zbog temeljne ravnopravnosti samog natjecanja, ne može imati pravo na onoliko utjecaja koliko ga sada posjeduje Mamićev Dinamo.

Zbog te bi ravnopravnosti drugi klubovi postali konkurentniji, što bi ligu učinilo zanimljivijom. Publika bi se vratila na Dinamov stadion, što bi značajno ojačalo klub. Imidž Dinama bi se dekriminalizirao.

Hrvatski nogometni savez vjerojatno bi mogao postati nešto normalnija, pristojnija i efikasnija organizacija od sadašnje: cijela se država možda ne bi zgražavala nad ponašanjem predsjednika HNS-a i ismijavala HNS-ove odluke o imenovanju novih izbornika.

Ne bi nedostajao nikome

Posve je jasno da Zdravko Mamić ne bi baš nikome nedostojao. I u tome jest apsurdnost njegova sadašnjeg položaja. O gospodinu Mamiću u posljednjih su nekoliko godina ispisani milijuni i milijuni riječi: površni pratitelj hrvatskih medija mogao bi steći dojam kako je Dinamov predsjednik uistinu moćna i značajna osoba, bez koje se u hrvatskom nogometu, ali i u dijelu hrvatskog biznisa, pa i politike, gotovo ništa ne može poduzeti.

No, jednom kada Mamić ode iz Dinama, vidjet će se da je riječ o golemom balonu , prenapuhanom prividima. Realno je, ponovimo, očekivati da se u slučaju Mamićeva odlaska iz Dinama i Hrvatskog nogometnog saveza neće dogoditi ništa loše (osim ako netko ne misli da Dinamo mora biti pretplaćen na prvo mjesto u hrvatskoj ligi), nego će, naprotiv, doći do bitnih pozitivnih pomaka, koje Zdravko Mamić uporno i uspješno blokira.

A netko bez koga se može, i netko, tko sprječava napredak sredine u kojoj djeluje, ne da nije osobito važan, nego je zapravo suvišan. Samo je pitanje vremena kada će to ljudi u Hrvatskom nogometnom savezu, pa i u samom Dinamu, napokon razumjeti.

Sve lošije ozračje

Stoga je besmisleno govoriti o Mamićevu pozitivnom značaju u hrvatskom nogometu: naime, dok se god ne riješi Zdravka Mamića, sam će hrvatski nogomet postajati sve beznačajnijim, o čemu, uostalom, govori i sve lošije ozračje (i sve lošiji rezultati) vezano uz hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Jednom kada Zdravko Mamić nestane sa scene, državnom prisilom ili svojevoljno, mnogi će odahnuti, a vrlo brzo svi će ga zaboraviti (osim onih nogometaša, koji će mu i dalje morati isplaćivati velike dijelove svoje zarade).

Baš kao što je danas zaboravljen Zlatko Canjuga, za čijeg je mandata Dinamo razvaljivao Celtic, igrao ravnopravno s Manchester Unitedom, i redovito punio stadione, premda su navijači Canjugu prezirali gotovo kao i Mamića.

Pogled na budućnost

U travnju, recimo, 2018. godine, Dinamo će bilježiti posjet od dvanaestak tisuća ljudi po utakmici. Bad blue boysi vrijeđat će protivničke igrače i klubove, a ne vlastitog predsjednika. Hajdukovci neće tvrditi da su im u Zagrebu ponovo ukrali prvenstvo, a Rijeka bi mogla postati uzornim organizacijskim modelom za profesionalne sportske klubove u Hrvatskoj, i u drugim manjim, postkomunističkim zemljama.

Hrvatska će se reprezentacija pripremati za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, hrvatski selektor, tko god on bio, neće imati noćne more zato što na Mundial nije poveo nekog novog Dinamova devetnaestogodišnjaka (da bi ga tako stavio u izlog), nego zbog protivnika u kvalifikacijskoj skupini, a sportski se novinari neće morati dovoditi u nevjerojatno ponižavajuću situaciju da stalno povlađuju jednom ne baš uvijek uravnoteženom psovaču.

Jedino će, možda, predsjednica Republike i njezini suradnici morati malo intenzivnije razmišljati o donatorima za predstojeću kampanju.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 10. listopada 2015.