Komentar Aleksandra Holige: Izbornik Ante Čačić - sumanuti izumitelj, sluga pokoran i loš trener
Posao u Dinamu jedina je relevantna referentna točka u karijeri
U klasičnom zapletu slasher filmova žrtva se nađe na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Premda je svakom gledatelju posve jasno da ubojica može vrebati iza svakog kutka – jer u ovom podžanru horora protagonist je antijunak, dok su žrtve samo nevažni epizodisti, pa je i akcija često prikazana iz ubojičine perspektive – lik bezbrižno tumara kakvim mračnim šumarkom ni ne sluteći što mu se sprema.
Jednom kad shvati, već je prekasno i postaje to igra mačke i miša s unaprijed poznatim ishodom. Ponekad strada brzo i efikasno, a ponekad završni coup de grâce neće biti izveden prije ultimativnog poniženja. Raznolikost je bitna, jer slasheri su funkcionalni: oni apeliraju na mračni dio ljudskog uma povezan sa željom za moći i sadističkim seksualnim fantazijama, a nisu svi skloni jednakoj vrsti iživljavanja.
Ante Čačić: "Odgovoriti osječkoj toplini na najbolji način"https://t.co/JKJ5DRRR8W#BudiPonosan #Vatreni #Osijek pic.twitter.com/u1zEERvSPX
— HNS (@HNS_CFF) March 21, 2016
Ante Čačić već se prije četiri godine pojavio u ovakvoj produkciji. Tada je pogibao sporo i nimalo dostojanstveno. Mjesecima je, u ozračju koje je nazvao “mrtvačnicom”, nad njim visjela giljotina, a on se otimao, koprcao i tumarao u mraku pokušavajući uteći ubojici. Neko ga je vrijeme pratila sreća, ali kad je nakon niza peripetija ipak stigao neslavni kraj, bilo je to olakšanje možda i njemu samome, iznurenom od mrcvarenja – mediji su mu se izrugivali, sportski direktor bez krzmanja javno govorio da mu se ne sviđaju njegovi potezi, izvršni predsjednik rušio mu autoritet ulascima u svlačionicu, igrači se ponašali kao studenti na raspustu…
Čačiću prilika u eliti
Ali ipak je Čačić prošle jeseni s pričuvnog položaja u Lokomotivi milošću nogometnog gospodara povučen na mjesto izbornika. Tako je kompletirao kolekciju te nakon Dinama, sesvetskog Radnika i Lokomotive dobio priliku i u četvrtoj, najelitnijoj ispostavi vladajuće feudalne obitelji – hrvatskoj reprezentaciji. I ulogu u novom slasheru.
Teško je donositi valjane zaključke nakon tri atipične utakmice za kormilom Vatrenih – razbijanja šeprtljavih Bugara, minimalne pobjede na Malti i prijateljskog trijumfa u Rusiji. Zato je posao prethodno odrađen u Dinamu jedina relevantna referentna točka u 30-godišnjoj trenerskoj karijeri hrvatskog izbornika, koja pruža mogući odgovor na pitanje kako će se nositi s pritiskom vođenja velike nacionalne institucije.
Prije nego što je maksimirski sadist uvidio da nijednog poluozbiljnog trenera više ni puškom ne može natjerati u klub, pa odlučio i tu ulogu – baš kao i novac od transfera – zadržati u obitelji, Čačić je bio samo jedna u nizu njegovih žrtava. Nakon suverene šetnje proljetnim dijelom prvenstva, kraj je umalo došao već u srpnju 2012. Iako je Ludogorec u obje utakmice potpuno nadigrao Dinamo, skupo su ga koštale sudačke pogreške i glupost vlastitih igrača: golom u osmoj minuti sudačke nadoknade treneru je glava ostala na ramenima. Privremeno.
Tek četiri mjeseca kasnije ona će se zakotrljati niz maksimirske štenge nakon prvenstvenog poraza od Ćirinog NK Zagreba, koji je na kraju te sezone rutinski ispao iz lige.
U međuvremenu, prošao je još moldavski Sheriff i slovenski Maribor te se plasirao u skupinu Lige prvaka s Portom, kijevskim Dinamom i PSG-om, gdje je izgubio svih pet utakmica s gol-razlikom 0-13. Ispao je iz kupa porazom od Zadra na Maksimiru, a i u prvenstvu je bilo šokova – poput potonuća protiv predkekovske Rijeke. Jedna od scena po kojima je Čačić ostao upamćen bila je ona kad je poslije tog poraza (3-0) na presici pokazivao svoj iPad i tvrdio da je Dinamo bio bolji “po svim parametrima nogometne igre”.
Neučinkovite ideje
Taj bizarni detalj simbolizira ono što je Čačić u Dinamu bio: nešto poput sumanutog izumitelja koji neprestano kuca na vrata patent-ureda s novim idejama, pa biva udaljen zbog njihove neučinkovitosti ili nepouzdanosti. Iz scene u scenu maksimirskog slashera trener je mahnito vitlao svojom taktičkom mačetom, tretirajući igrače kao pokusne kuniće u stravičnim eksperimentima.
Prošlo je više od tri mjeseca te sezone prije nego što je dvaput na teren izveo isti sastav u istoj formaciji. Igrao je bez ijednog zadnjeg veznog, ali i sa čak trojicom istodobno; na Parku prinčeva je iz vedra neba postavio sustav s trojicom u obrani, kojim je više iznenadio svoje nego suparničke igrače; prvi je u Dinamu predstavio i lažnu devetku u vidu tada neviđeno tromog i mamurnog Sammira.
No, vrh je bio ono što je radio s desnim krilom: na njemu je izvrtio sve od ofenzivnih veznjaka i napadača, preko invertiranog lijevog beka do Jerka Leke, “prvog mesara Lige prvaka”, ali i čudnovatog Ivana Peke, danas grijača klupe u Zrinjskom. Još jedan njegov izum bio je stoper po imenu Ante Puljić, danas u Dinamu iz Bukurešta – poznat po tome što je pet-šest puta prelazio iz Dinama u Lokomotivu i natrag, ovaj je stasiti Hercegovac dobio po 90 minuta u oba ogleda s PSG-om.
Potpuni nered
Istodobno je marginaliziran, primjerice, Šime Vrsaljko; Marcelo Brozović izgledao je kao netko od koga nikad neće biti pošten igrač; Arijan Ademi je uslijed učestalih promjena sustava nazadovao; talent Matea Kovačića gušen je smještanjem u dubinu veznog reda, gdje je bio prisiljen obavljati prljave poslove za Sammira. Andrej Kramarić je odmah po Čačićevu dolasku u klub otpravljen u Lokomotivu, jer je trener procijenio da mu ne treba pored Beqiraja, Krstanovića, Čopa i Rukavine.
Ukratko, bio je to potpuni nered i izmišljanje tople vode koji su mentalno i taktički rastrojili potencijalno vrlo dobru momčad. A o autoritetu trenera najbolje govori to što mu je Sammir dolazio na treninge izravno iz noćnih klubova, a Vida bez skrivanja otvarao pivčugu u klupskom autobusu.
Zašto onda misliti da će na izborničkom mjestu biti drukčije?
Nije dostojan Vatrenih
Na stranu sad podcjenjivanje Čačića zato što je radio većinom u malim klubovima, pa i to što je jasno da je posao dobio kao odani vojnik šire društvene domoljubne koalicije, sluga pokoran maksimirskom Franji Tahiju. Horor s Dinamom pokazao je da je i loš trener, svakako nedostojan vođenja reprezentacije u kojoj igraju svjetske zvijezde.
Croatia National Team Coach Ante Cacic looks on as Darijo Srna speaks to the press pic.twitter.com/hbpZBZLxaS
— Sports Rabbi (@thesportsrabbi) March 22, 2016
A sada je na redu novi sequel s elementima parodije. Nazovimo ga, recimo – Ustaški masakr motornom pilom: Ante & Joe na Euru. Body count će biti viši nego ikada: stradat će ne samo voditelji repke, nego i svi koji za nju još uvijek navijaju.
Tekst je objavljen u tiskanom Telegramu 19. ožujka