Zašto svi ovih dana pričaju o Pameli Anderson ili kako nam je svaki izlazak iz okvira i dalje kontroverzan
Legendarna američka glumica i pop-kulturna ikona ovoga je tjedna svojim make-up free izgledom ponovno pokrenula pitanje o tome tko bi, kada i zašto trebao nositi šminku
Ovih je dana svjetska modna klika boravila u Parizu, gdje se održao još jedan Tjedan mode. Osim o novim kolekcijama, zvjezdanim kombinacijama iz prvih redova i uličnom stilu, puno se priča(lo) i o jednoj, nazovimo to tako, beauty temi. Nakon što je početkom ove godine ponovno došla pod povećalo javnosti zbog Netflixovog dokumentarca o njenom životu, kao i zbog memoara u kojima otkriva svoju stranu priče, Pamela Anderson je sada ponovno glavna zvijezda brojnih medijskih članaka. Zašto? Zato što je odabrala pojaviti se na nekoliko revija – bez šminke.
I dok je vrlo lako banalizirati ovu situaciju pa se nasmijati ovom, kako ga mnogi nazivaju, hrabrom potezu, dovoljno je na trenutak zastati pa razmisliti o tome je li nama, ženama koje nisu slavne i čiji se svaki korak ne prati i prosuđuje, baš uvijek lako izaći iz kuće bez imalo šminke. Iako se to s godinama pomalo mijenja, prva mogu potvrditi da, kada izlazim, uglavnom na licu imam barem malo korektora i rumenila zbog kojih se osjećam bolje. Možda su baš zbog tog, moglo bi se reći, inherentnog osjećaja, reakcije na Pamelu tako brojne i intenzivne. Javnu podršku dobila je od brojnih slavnih koleg(ic)a, a očito je posebno ganula Jamie Lee Curtis, koja je ovu njenu odluku s oduševljenjem dočekala i na svojem Instagramu nazvala ni više ni manje nego – revolucionarnom.
Buntovnice s razlogom
Sjećam se kada je Alicia Keys još 2016. godine odlučila uzeti predah od šminke i o tome javno reći svoje mišljenje. U eseju koji je tada napisala istaknula je da osjeća konstantno (pr)osuđivanje žena i da joj je dosta stereotipizacije u medijima koji tvrde da normalno – nije normalno. Sve ju je to dovelo do nesigurnosti, straha i površnih misli o tome što će se dogoditi ako se negdje pojavi bez šminke. Tada je rekla: “Ne želim se više pokrivati. Ne želim više pokrivati svoje lice, um, dušu, misli, snove, borbe, emocionalni rast. Ništa.” Ipak, sve sam ove njene iskrene i duboke riječi kroz godine zaboravila, a u sjećanju mi je ostao narativ koji su mediji gurali, a to je onaj u kojem joj se ta odluka spočitavala jer nema problematičnu kožu pa si “može dozvoliti” pojavljivanje bez šminke. Toliko o razumijevanju teme i perpetuiranju problema.
Nisu Alicia i Pamela jedine koje su u određenom trenutku odbacile make-up i prigrlile filozofiju “manje je više”. Ashley Graham, Ciara, Amanda Seyfried, Jennifer Garner i Paris Jackson samo su neke od poznatih žena čiji su se prirodni lookovi na crvenom tepihu komentirali, a nikako nećemo zaboraviti ni make-up free nastup Lady Gage na posljednjoj dodjeli Oscara, kao ni činjenicu da je Frances McDormand Oscara primila – bez šminke.
Društveno dopuštenje
Ususret jednoj od revija na kojima se pojavila bez šminke, Pamelu su tijekom intervjua upitali koja je njena najveća beauty tajna. Odgovorila je: “Ovih dana? Ne raditi ništa. Sve je u prihvaćanju sebe, a u ovom svom životnom poglavlju to pokušavam ostvariti. Ponekad je teško, ali moramo shvatiti da smo same po sebi dovoljno dobre i lijepe. Ganjanje mladosti je uzaludno pa zašto onda ne prihvatiti to što se događa? Otkada izlazim van kao ja, osjećam olakšanje, kao da je pao teret s mojih ramena.”
Upravo je taj teret kojega ponekad nismo ni svjesne najzanimljiviji dio ove cijele priče. Da, volimo i cijenimo make-up jer je to još jedna forma umjetnosti, način na koji su se ljudi izražavali kroz tisućljeća i tako stvarali smisao, a isto vrijedi i danas. Iz tog je razloga preoptimistično reći kako kod žena ne postoji internalizirani osjećaj obaveze i dužnosti da bude lijepa u onom smislu koje društvo zahtijeva. Nije lako odabrati ono što je suprotno od očekivanog bez popratne unutarnje krivnje ili osjećaja nedostatnosti pa je nonšalantna tvrdnja da danas “svatko može raditi što hoće” uglavnom pojednostavljena.
Kada podvučemo crtu, pitanje slobode ovdje je ključno, odnosno postojanje slobode da odaberemo bez osuđivanja. Još od neobrijanih pazuha Julije Roberts pa do sijedih vlasi Sarah Jessice Parker ili Andie MacDowell, shvatili smo da društvo voli komentirati žene koje na neki način izlaze iz zadanih okvira, kako u segmentu ljepote, tako i općenito.
Pamela je sada istaknula da joj prilaze ljudi i govore kako ju prije već spomenutog dokumentarca baš i nisu voljeli, a sada ju razumiju i podržavaju. Žena koja je provela svoju mladost u Playboy vili i stekla slavu trčeći po plaži u badiću, nije imala pravo prigovarati na medijske napade i neistine koje su se tijekom godina ponavljale. Ako je postala poznata zbog izgleda, kako sada može reći da joj – nije važan. E pa, može. Ili bi barem trebala moći. Baš kao što je Emily Ratajkowski kojoj nije strano oskudno odijevanje nedavno napisala knjigu eseja o navigaciji žena u kompleksnom društvenom sustavu koji potiče, iskorištava, a zatim osuđuje njihovu seksualnost. Život je kompleksan, ljudi su kontradiktorni i trebaju slobodu da istražuju sve svoje strane i istovremeno budu prihvaćeni. Sa šminkom ili bez, pokriveni ili ne. Ili kako kaže naslov filma u kojem je značajnu ulogu ostvarila već spomenuta Jamie Lee Curtis, možda nam jednom neće trebati društveno dopuštenje da budemo “everything everywhere all at once”.