Od prve žrtve internet bullyinga do aktivističke ikone: Zašto Monici Lewinsky svi dugujemo ispriku
Žena čiji je život obilježila afera s Billom Clintonom danas se bori za prava žrtava internet bullyinga - čija je ona bila nulta žrtva
U slučaju da ste rođeni kasnije u ovom stoljeću ili ste živjeli pod kamenom krajem 1990-ih, Monica Lewinsky bila je pripravnica u Bijeloj kući za vrijeme predsjedništva Billa Clintona. No, iz još jednog naizgled običnog stažiranja niknula je seksualna afera koja je trajala od 1995. do 1997., a koja je na kraju dovela do Clintonovog opoziva. Gledajući na ukupnu situaciju koja je uslijedila s odmakom od gotovo 30 godina, bio je to apsolutni medijski cirkus i zastrašujući primjer skandaloznog medijskog linča prema jednoj ženi.
Za nju se skandal pretvorio u jednu od prvih pravih klevetničkih kampanja na internetu; svjetski su je mediji nemilosrdno posramljivali i lijepili joj etikete od kojih se jedva odvojila i puno prije nego što je Google postojao. Brutalno ponižavanje i javna sramota pretvorili su je u personu non gratu, a na kraju je i prisilili da se povuče daleko od očiju javnosti na gotovo puno desetljeće. Prisjetili smo se svih ključnih događaja, ali i istražili kako se Monica Lewinsky prometnula od žrtve političkog seks skandala do aktivističke ikone kojoj kolektivno dugujemo ispriku.
Kako je sve počelo
Monica je 1995. počela raditi kao neplaćena ljetna pripravnica u Bijeloj kući. Kako piše Washington Post, imala je samo 21 godinu kada je upoznala Clintona, koji je bio 27 godina stariji od nje i koji je tada odrađivao svoj prvi predsjednički mandat. Par se navodno prvi put susreo dok je radila u uredu šefa osoblja Bijele kuće Leona Panette, koji je blisko surađivao s Clintonom i kojeg je sam predsjednik i doveo na tu poziciju.
“S 22 godine sam se zaljubila u svog šefa. A u dobi od 24 godine naučila sam razorne posljedice toga”, rekla je u poznatom TED talku 2015. koji je od tada pogledan gotovo 22 milijuna puta. Koncem 20. stoljeća, konkretnije 1998., afera Lewinsky-Clinton objavljena je nakon niza pravnih istraga, nekoliko snimljenih razgovora i jednog konzervativnog novinskog izvješća. Njen se život preko okrenuo naglavačke, a ona je iznenada postala predmet intenzivnog medijskog i internetskog linča. “Ne prođe dan da me se ne podsjeti na moju grešku zbog koje duboko žalim”, rekla je u istom TED talku.
Kasnije je u Vanity Fairu detaljnije pisala o tom iskustvu. “U to vrijeme, barem s moje točke gledišta, to je bila prava veza, s emocionalnom intimnošću, čestim posjetima, planovima, telefonskim pozivima i razmjenom darova. U svojim ranim 20-ima bila sam premlada da shvatim posljedice u stvarnom životu i premlada da vidim da ću biti žrtvovana zbog političke podobnosti. Gledajući unatrag, odmahujem glavom u nevjerici i pitam se: Što sam ja, odnosno što smo mi mislili?”.
U travnju 1996. je s posla u Bijeloj kući premještena na mjesto za odnose s javnošću u Pentagonu jer su neki od njezinih nadređenih počeli biti zabrinuti da provodi previše vremena s Clintonom. Unatoč transferu, nastavili su se viđati sve dok Clinton nije okončao aferu u svibnju 1997. godine.
Žena je ženi – podrška?
Dok vijest o aferi još nije bila tema u medijima, Lewinsky se povjerila svojoj suradnici iz Pentagona Lindi Tripp. Tijekom razgovora između dviju žena, detaljno joj je opisala aferu koju je imala s predsjednikom, a ova je počela neovlašteno snimati njihove privatne razgovore. Tripp je kasnije podijelila te snimke s književnim agentom i novinarom Newsweeka, iako taj medij nije odmah objavio priču. U međuvremenu, Clinton je bio pod istragom zbog nekoliko različitih optužbi, uključujući tvrdnje bivše državne službenice Arkansasa Paule Jones, koja je rekla da ju je predsjednik seksualno uznemiravao dok je bio guverner te savezne države.
No, početkom 1998. godine, odvjetnici su ju pozvali kako bi svjedočila u tužbi Jones protiv Clintona. Tijekom posljednjeg posjeta Bijeloj kući tog mjeseca, Clinton ju je navodno “ohrabrio” da izbjegne istražitelje, pisao je CNN. Njezin je odvjetnik kasnije rekao da bi mogla zanijekati aferu u izjavi pod zakletvom kako bi izbjegla dobivanje otkaza u slučaju Jones. U siječnju 1998. bila je primorana službeno potpisati izjavu u kojoj potvrđuje kako nije imala seksualni odnos s Clintonom.
Ubrzo nakon toga, Tripp je njezine snimke odnijela odvjetniku Kenu Starru, koji je istovremeno istraživao Clintonovu umiješanost u navodno lažni posao s nekretninama. Ministarstvo pravosuđa dopustilo je Starru da istraži Lewinsky pod mogućnošću krivokletstva, utjecaja na svjedoke i ometanja pravde u slučaju Jones, a ubrzo nakon toga FBI je bio taj koji ju je ispitao.
“1998., nakon što sam bila uvučena u tako nevjerojatnu romansu, našla sam se uhvaćena u političkom, pravnom i medijskom vrtlogu kakvog nikada prije nismo vidjeli”, govorila je u TED talku. Usred sudskog postupka koji je uslijedio, progonili su ju javnost i paparazzi. U srpnju 1998. pristala je svjedočiti pred porotom i predala tamnoplavu haljinu koju je, kako kaže, nosila dok je bila intimna s Clintonom. U zamjenu je dobila imunitet, a zatim se pokušala asimilirati natrag u svoj svakodnevni život.
17. siječnja 1998., Clinton je zanijekao aferu tijekom davanja izjave pod zakletvom u sklopu tužbe protiv Jones – što će kasnije igrati ulogu u njegovom suđenju za opoziv. Dva dana kasnije, Drudge Report, konzervativni medij, objavio je prvu vijest o aferi, a osnivač Matt Drudge nikad nije objasnio kako je točno saznao za nju. U danima koji su uslijedili, Clinton je javno zanijekao svoju vezu s njom, izrekavši danas zloglasnu i neistinitu rečenicu: “Nisam imao seksualne odnose s tom ženom”.
“Sram, prijezir i strah”
Vijesti o aferi dominirale su medijima u narednim mjesecima. Provela je tjedne skrivajući se od paparazza i javnosti u stanu svoje majke, a njezin joj je odvjetnik dopustio samo odlazak na preglede kod liječnika i povremene izlaske pod nadzorom. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci, sve što je ona radila bilo je objavljeno. Često je bila meta internetskih nasilnika i predmetom okrutnih šala u kasnonoćnim talk show emisijama.
“Javno poniženje bilo je mučno. Život je bio gotovo nepodnošljiv”, rekla je kasnije. “1998., kada su se pojavile vijesti o mojoj aferi s Billom Clintonom, nedvojbeno sam bila najponiženija osoba na svijetu. Zahvaljujući Drudge Reportu, vjerojatno sam bila i prva osoba čije je globalno poniženje pokrenuo internet”, napisala je . Osvrćući se na iskustvo tijekom svog TED govora, rekla je da je bila “uvučena” u ciklus vijesti kakav nikada prije nije viđen. Prisjetila se da su je “žigosali kao skitnicu, drolju, i kurvu”.
U Vanity Fairu, prisjetila se vremena kada je njezina majka nije ispuštala iz vida, sjedeći noću uz njezin krevet, zabrinuta da bi si mogla oduzeti život. “Sram, prijezir i strah koji je bio bačen na moju kćer ostavili su je u strahu da ću si oduzeti život, strah da ću biti doslovno ponižena do smrti”, napisala je, dodavši kako “nikad zapravo nisam pokušala samoubojstvo, ali imala sam suicidalne misli nekoliko puta tijekom istraga i tijekom jednog ili dva razdoblja nakon”.
Život nakon svega
Na jednom od prvih svjedočenja u srpnju 1998. je pred porotom priznala kako je imala seksualne odnose s Billom Clintonom devet puta od studenog 1995. do ožujka 1997., period tijekom kojeg su često komunicirali i jedno drugome darivali male simbolične poklone. Nakon što je pristala na još jedan dubinski razgovor s tužiteljima i pred velikom porotom, Starr je Lewinsky dao imunitet.
Iako je zakonska zaštita ograničavala ono o čemu je mogla javno govoriti, pokušala je prigrliti svoj novi život. Ispričala je svoju stranu priče biografu Andrewu Mortonu za knjigu Monicina priča i dala televizijski intervju Barbari Walters koji je, prema CNN-u, uživo gledalo 70 milijuna ljudi. Treba imati na umu kako se sve ovo događalo neposredno nakon izbijanja skandala. Do konca rujna 1998. godine, već je počelo pokretanje istrage o Clintonovom opozivu jer je bio uhvaćen u laži.
Inspirirana svojom ljubavi prema šivanju i pletenju, pokrenula je 1999. vlastitu liniju torbi nazvavši brend The Real Monica Inc.. Počela je izrađivati torbe na vrhuncu skandala kada je imala više vremena i odlučila ih je prodati nakon što je dobila pozitivan odgovor od prijatelja. “Iskreno govoreći, ime je ono što privlači ljude proizvodu, ali ono što će zadovoljiti kupca je da je to sjajan proizvod”, rekla je za The New York Times 2000. godine. “Ne želim da ljudi misle da iskorištavam ovo”.
Kasnije se prijavila za voditeljicu reality dating showa Mr. Personality i pojavila se u Saturday Night Liveu. Također, preuzela je posao glasnogovornice tvrtke za mršavljenje Jenny Craig. Međutim, njena odluka da se suoči s javnošću nakon svega nije prošla bez kontroverzi. “Navodno je u redu da drugi govore o meni; ja u svoje ime neću govoriti. Odbila sam ponude koje bi mi zaradile više od 10 milijuna dolara jer mi se nisu činile ispravnim. S vremenom se medijski cirkus stišao, ali nikad nije krenuo dalje, iako sam ja trudila krenuti dalje”, napisala je kasnije u Vanity Fairu.
“Tradicionalno zaposlenje” nije opcija
Sve je vodilo tome da se mora povući iz javnosti. Nakon što se 2005. preselila u Englesku i upisala studij ekonomije u Londonu. “Preselila sam se u Englesku studirati, izazvati samu sebe, izbjeći kontrolu i ponovno osmisliti svoj identitet. Moji profesori i kolege na London School of Economics bili su divni, gostoljubivi i puni poštovanja. U Londonu sam imala više anonimnosti, možda zbog činjenice da sam većinu svojih budnih sati provodila u razredu ili zakopana u knjižnici”, prisjetila se.
Diplomirala je 2006. na magisteriju iz socijalne psihologije, nadajući se da će to biti “vrata u normalniji život”. Tijekom sljedećih nekoliko godina selila se po SAD-u, živeći od Los Angelesa, New Yorka do Portlanda. Bezuspješno se prijavljivala na brojne poslove vezane uz kreativnu komunikaciju i brendiranje, iako je najviše htjela biti dijelom neke dobrotvorne kampanje. Tvrtke su često bile zabrinute zbog njezine povijesti ili jednostavno nisu željeli da Monica bude zaštitno lice njihove tvrtke. Na kraju je shvatila kako “tradicionalno zaposlenje” nije bila opcija za nju.
Pisala je kako je taj težak period “uspjela preživjeti (jedva, povremeno) s vlastitim projektima, obično u startup tvrtkama u kojima sam sudjelovala ili posuđujući novac od prijatelja i obitelji”. Unatoč financijskim poteškoćama, držala se podalje od svjetla reflektora, neprestano odbijajući zahtjeve medija i odgađajući prilike, a priznala je kako je razlog tomu bio djelomično strah od uplitanja u predsjedničku kampanju Hillary Clinton 2008. godine.
Prekid šutnje
Nakon gotovo punog desetljeća skrivanja, vratila se u javnost. Željela je iskoristiti svoju platformu za dobro i pomoći drugima koji su također iskusili nasilje i bile žrtve bullyinga. Napisala je svoj slavni esej za Vanity Fair pod nazivom Shame and Survival (Sram i preživljavanje) objavljen 6. svibnja 2014. godine u kojem je pisala o svom životu u proteklom desetljeću i kako se uspjela nositi sa sveprisutnom osudom javnosti.
Otkrila je i kako joj se mišljenje o prekidu šutnje promijenilo poslije razgovora sa svojom majkom nakon smrti brucoša Tylera Clementija. On je počinio samoubojstvo 2010. nakon što je tajno snimljen kako se ljubi s drugim muškarcem. Iako je priznala da njezina priča nije jednaka Tylerovoj, poželjela je da mu je mogla reći da je moguće prebroditi tako teško razdoblje. “Nakon Tylerove tragedije, moja vlastita patnja je dobila drugačije značenje”, napisala je u tekstu iz 2014. “Možda bih dijeljenjem svoje priče, zaključila sam, mogla pomoći drugima u njihovim najmračnijim trenucima poniženja. Pitanje je postalo: Kako pronaći i dati svrhu svojoj prošlosti?”.
Esej je započela vrlo jasnom rečenicom. “Osobno duboko žalim zbog onoga što se dogodilo između mene i predsjednika Clintona. Dopustite mi da ponovim: Ja. Duboko. Žalim. Što. Se dogodilo.” Nakon što se vratila u javnost, posvetila je velik dio svog vremena zagovaranju protiv internetskog zlostavljanja. Javno je govorila o tome da je zagovornica drugih i stvaranju sigurnijeg okruženja društvenih medija. Također je postala strateški savjetnik organizacije za borbu protiv zlostavljanja Bystander Revolution, koju je osnovala MacKenzie Bezos, bivša supruga Jeffa Bezosa.
Što radi danas?
Osvrćući se na skandal s Clintonom, rekla je 2018. da je njihova veza predstavljala “grubu zloupotrebu moći” od strane Clintona, ističući da je on bio “najmoćniji čovjek na planeti s dovoljno životnog iskustva i da je trebao znati bolje”. Otkako se češće počela pojavljivati u javnosti, redovno je govorila protiv cyber bullyinga, nazivajući sebe “nultim pacijentom” internet trenda. Poznata je i njena rečenica “Ja sam mnogo više od afere s Billom Clintonom”, koju je jasno je i nedvosmisleno izjavila.
2019. se prijavila kao producentica za Impeachment: American Crime Story, seriju Ryana Murphyja koja prikazuje njezinu aferu s Clintonom i njegovo suđenje za opoziv. Iako je ranije odbila mnoge ponude da ispriča svoju priču, rekla je za Variety da je ideja o suradnji s Murphyjem bila “vrlo uzbudljiva”. Postala je glavna konzultantica za seriju, a zvijezda Beanie Feldstein rekla je da je Lewinsky odobrila “svaku riječ” scenarija.
“Očito je da imam osobne i sebične razloge, razne razloge, zašto sam sudjelovala u ovoj seriji, ali veći je cilj kako pomaknuti razgovor naprijed, kao neka vrsta kolektivnog pomaka. Radi li se o seksualnom skandalu ili ne, i vrstama krivnje koje su svaljene na mladu osobu i neka vrsta brisanja i zatvaranja očiju na to gdje se zapravo nalazi odgovornost”, rekla je za People. Potom je 2021. osnovala vlastitu produkcijsku tvrtku, Alt Ending Productions i objasnila da se s tvrtkom nada podijeliti glasove ili perspektive ljudi koje publika povijesno nije čula ni vidjela.
“Zanima me pripovijedanje koje je zabavno, potiče na razmišljanje i izaziva emocije – koje pomiče razgovor naprijed istražujući ljudsko stanje iz neočekivane perspektive”, podijelila je u izjavi za Hollywood Reporter. Nedavno je bila izvršna producentica HBO-ovog dokumentarca 15 Minutes of Shame, istrage o javnom sramoćenju i internetskom uznemiravanju koje je u središte pozornosti stavilo one koji su to iskusili iz prve ruke.
U veljači 2024. je s postala zaštitno lice brenda odjeće Reformation i njihove kampanje You’ve Got the Power, čiji je cilj podizanje svijesti o registraciji glasača posebice među milenijalcima i generacijom Z. U međuvremenu, kolekcija je uspješno lansirana, a mnogi su komentirali i kako je odabir bio pun pogodak. S druge strane, Monica je prošlog srpnja navršila 50 i u intervjuu za Elle otkrila najvažniju lekciju. “Bila je to godina prihvaćanja. Bila sam u stanju prihvatiti toliko toga o sebi i svom životu i o tome gdje jesam, pa je to značilo da je dolazak u 50. godinu bio sjajan”, rekla je. “Uzbuđena sam zbog ovog novog desetljeća i nadam se – što je zastrašujuće, za nekoga s puno traume, čak i reći to”, dodala je.
Sve u svemu, puno je lekcija koje bismo svi trebali naučiti iz njezine životne priče. Jedna od najvažnijih je svakako ona da nikad ne treba zaboraviti spremnost društva da osudi ženu, čak i kad je ona mlađa punoljetnica koja se nalazi pod izravnim utjecajem svog starijeg nadređenog i – jednog od najmoćnijih ljudi svijeta. A sam se Bill Clinton, usput budi rečeno, rebrendingom nikad nije morao baviti u mjeri u kojoj se bavila ona; nije morao držati govore u kojima opisuje kako se nosio s linčem koji traje desetljećima (jer ga nije bilo) i nije pisao eseje o podizanju iz pepela (bio je okupiran ulogom supruga koji zdušno podupire političke ambicije svoje supruge) ili naprosto morao seliti u druge države kako bi dobio priliku za posao.
Još jedna, intimnija lekcija koju svatko od nas može razmotriti jest i ona životnim greškama ili neuspjehu; oni nas doista ne moraju definirati.
Vrlo nas vjerojatno nitko neće pamtiti po nekom konkretnom neuspjehu, već po tome koliko smo iz njega uspjeli naučiti. Od Monice Lewinsky svakako nešto svi možemo naučiti, a između ostalog i to da se humoru može okrenuti i u najtežim situacijama. U tekstu povodom 25. obljetnice skandala koji joj je zauvijek promijenio život napisala je: “Ako se ne možete smijati na vlastiti račun, imate problem”.