Na uvozu stranih radnika u Hrvatsku često se mutno zarađuju milijuni: ‘Ovo je postao veći biznis od šverca kokaina’

Novi imigracijski sustav, koji omogućava ishođenje radnih dozvola svima koji prođu test tržišta rada na snazi je već dvije godine. Slučaj s plesačicama koje govore filipinski jedan je od 21.495 zahtjeva koji ove godine nisu dobili zeleno svjetlo HZZ-a. Negativna mišljenja izdavana su iz niza razloga, počevši od toga da se poslodavac uopće nije bavio djelatnošću za koju je tražio radnike ili da u zadnjih šest mjeseci nije imao zaposlenog barem jednog domaćeg radnika. No, i takvi pokušavaju loviti u mutnom.

Sve prepustili privatnicima

„Naš zakonski okvir omogućuje djelovanje niza tvrtki čiji se poslovni model bazira na izrabljivanju stranih radnika. Problematično je i da država nema nikakvu imigracijsku strategiju. Izuzela se iz rješavanja problema nedostatka radnika, jer pričamo isključivo o deficitu radnika u privatnom sektoru, dok o manjku radnika u javnom sektoru, koji će nas uskoro načeti, nitko ne govori”, kaže Sunčica Brnardić, izvršna tajnica za radno i socijalno pravo u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske.

S deregulacijom je sva inicijativa prebačena na potrebe privatnih poduzetnika, a potpuno se zanemaruje što zapravo treba hrvatskom društvu, argumenti su sindikata. „Kako većini privatnika ne trebaju kvalificirani radnici, traži se brzo zamjenjiva i sirova radna snaga. Pokazuje se da nam najviše treba radnika u građevini koji će još, pokazuje praksa, poslijepodne i konobariti”, uočava Brnadić.

Najavljene izmjene Zakona o strancima dodatno će relaksirati proceduru izdavanja radnih dozvola i boravak stranaca u Hrvatskoj. Zavod za zapošljavanje dobio je u 11 mjeseci ove godine 176.938 zahtjeva za mišljenje za dozvolu za boravak i rad. To je cijeli Split ljudi, ili tri i pol Slavonska Broda. Dozvole su najviše izdavane za građevinu i turizam, a uz radnike iz BiH i Srbije, sve je više državljana Nepala, Indije, Kosova, Filipina, Bangladeša i Albanije. Broj stranih radnika se približio desetini ukupno zaposlenih.

Test tržišta rada na testu

Brnardić objašnjava da sustav propušta na takozvanim letterbox poduzećima. „Možete osnovati građevinsku tvrtku, zaposlite sami sebe kao direktora i nakon šest mjeseci kažete da ne možete naći radnike jer je građevina deficitaran sektor. Ne morate prolaziti test tržišta, automatski ste kvalificirani da uvozite radnike. Imamo slučajeve gdje tek osnovane tvrtke traže 700 ili 800 radnika! Ti radnici često niti ne vide Hrvatsku, već ih poslodavac automatski šalje u Njemačku i tako ostvaruje ogromne uštede na plaćama i doprinosima”, opisuje sve češću shemu.

Žarko Katić, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, poručio je nedavno da će u izmjenama Zakona o strancima dodatno urediti pitanje testa tržišta rada i uvjeta za pozitivno mišljenje HZZ-a “jer su tu uočeni izazovi”. Nije precizirao koji, ali naši sugovornici ukazuju na slabe točke u neobično fleksibilnoj praksi. Kriteriji za poslodavce su vrlo niski: ne filtrira ih se tome mogu li jamčiti radna prava, niti provjerava kakva im je povijest zapošljavanja i poštivanja radnih prava, ističu u sindikalnoj središnjici.

Test tržišta rada, uveden kao zaštita za domaće radnike, postao je iznimka. “Za samo 13,8 posto zahtjeva je proveden test tržišta rada. Uočeno je da poslodavci postavljaju nerealne plaće i uvjete. Primjerice, nude minimalnu plaću za visokoobrazovane radnike s iskustvom i tako svjesno zaobilaze zapošljavanje domaćih”, kažu nam u HZZ-u. Primijetili su i da poslodavci strane radnike često prijavljuju na mirovinsko osiguranje kao domaće. “Tako se dovodi u pitanje odredba Zakona po kojoj je potrebno imati jednu četvrtinu domaćih u odnosu na strane radnike.”

Veći biznis od šverca kokaina

„Ne pitamo se koliko ovi novi poslodavci proizvode ekonomsku i društvenu vrijednost”, kaže Brnardić. „Zavod za zapošljavanje troši javne kapacitete za zapošljavanje stranih radnika kod agregatora, odnosno posredničkih tvrtki koje zapošljavaju radnike za četiri multinacionalne kompanije. Nisam sigurna da je naša nasušna potreba da javne resurse trošimo za dostavljače pizza”, kaže Brnardić, kritizirajući praksu da se test tržišta rada najčešće provodi za zanimanja poput dostavljača ili vozača za digitalne platforme.

Petar Lovrić, vlasnik agencije za zapošljavanje Kadus, priča da mu je prije izbijanja rata na Bliskom istoku, jedan čovjek predložio: „Otiđi u Gazu i uzmi sto ljudi. Svaki će ti platiti 10.000 dolara. Napravi im hrvatske radne dozvole, i u sedam dana ćeš zaraditi 800.000 dolara. Kad ilegalno platiš poslodavcima da ti naprave radne dozvole – a na svaku ćeš potrošiti 2.000 dolara – ostalo je tvoja zarada.” Lovrić je s gnušanjem odbio nemoralnu i protuzakonitu ponudu, ali netko drugi možda i nije. „Ovo je postao ozbiljniji posao od šverca kokaina”, kaže Lovrić.

Broj registriranih agencija za uvoz stranih radnika nabujao je na 600. „Imamo dobar i dosta liberalan Zakon o strancima, koji privlači ekonomske migrante, a mnogi od njih žele u Europu ući kroz Hrvatsku”, kaže Lovrić. “No, imamo i domaćih kriminalaca. Glavni je problem uzimanje novca od tih nesretnih ljudi. U trećem svijetu su mnogi spremni platiti i 10.000 dolara za europske papire. Neki od njih nam pričaju kako su članove obitelji morali dati u roblje da bi platili posrednike. Prljavi su to novci. Jako prljavi. Takvi da dalje mogu zaprljati društvo.”

Žive od nesreće sirotinje

Nakon što je Hrvatska otvorila vrata stranim radnicima, kroz rupe u sustavu počelo je curiti na sve strane, primjećuje Lovrić. „Pojavile su se agencije iz Indije, Nepala, Bangladeša, Saudijske Arabije, Katara i afričkih država koje su došle do baza hrvatskih tvrtki i ne samo da im nude radnike, nego i predlažu da će ilegalno platiti izradu radnih dozvola. Mislim da bi Hrvatska narodna banka trebala ‘stisnuti ‘ poslovne banke da kontroliraju potencijalni robovski rad, kao što imaju dužnost da prate pranje novca”, kaže Lovrić.

Unosni sivi biznis razvio se zbog stalnih pritisaka da izdavanje radnih dozvola bude što brže, a ograničenja manja. Ipak, ovaj vlasnik agencije za zapošljavanje primjećuje i male pomake nabolje. „MUP i Vanjski poslovi su u posljednjih šest mjeseci značajno povećali provjere i smanjili mogućnost zloupotreba radnih dozvola za šengenske vize. Izmjene Zakona o strancima, koje stižu iduće godine, povećat će nadzor toga kako su agencije i poslodavci došli do stranih radnika,” veli Lovrić, koji hvali i korektan rad HZZ-a.

“U odnosu na druge europske zemlje, Hrvatska je plaćama i uvjetima rada duboko nekonkurentna, neuređena i nepravedna zemlja, pa će se u ovaj problem samo još dublje ukopavati”, kaže Sunčica Brnardić. Zagrebački odvjetnik Frane Letica primjećuje da je na nesreći ovih ljudi počela živjeti cijela jedna ekonomska grana. “Pojavili su se naši domaći grabežljivci koji žive na najsiromašnijim ljudima, doslovce na sirotinji. Od iznajmljivača prostora, gdje tridesetak ljudi bude smješteno u 90 kvadrata, do pravih kriminalaca koji kradu od ove sirotinje”, kaže Letica.

Stihija pogoduje nastanku mafije

Letica objašnjava da su Indijci i Nepalci, koji su došli u prvom valu, pokušavali pomoći sunarodnjacima naći posao. “Kako su oni također stranci, negdje uspiju naći radno mjesto, a negdje ih prevare. Modus operandi je uvijek isti: jave im se preko društvenih mreža i predlože da će im za 500 eura po radniku naći posao i odraditi papirologiju.” Stranci s povjerenjem predaju papire, a prevaranti lažiraju ugovore. “Falsificiraju zaglavlje HZZ-a, izrade lažne radne ugovore. Ljudi kasnije shvate da nešto ne valja, ali ostanu bez 500 eura. Te naše varalice su gnjusovi zadnji”, kaže Letica.

Brnardić kaže kako sindikati insistiraju da se u izmjenama i dopunama Zakona o strancima omogući da se kroz sustav imigracije rješavaju društvene potrebe, a ne interesi raznoraznih privatnih poduzetnika i lovaca u mutnome. Ističe da bi se izdavanje radnih dozvola smjelo omogućiti samo poslodavcima koji mogu jamčiti radnicima dostojanstvene radne uvjete te da uvoz radnika prati inspekcijski nadzor.

Lovrić misli da su se i poslodavci opustili. „Dovođenje radne snage mora biti procedura koja traje par mjeseci jer je poslodavac dužan planirati pripremu rada. Ako se sve pusti stihiji, postat ćemo sjedište mafije i kriminala. Agencije naime dovode tek desetak posto stranih radnika, ostalo zapošljavanju sami poduzetnici kroz alternativne kanale.”

Zemlja kao neuređen kolodvor

Ekonomski analitičari, poput glavnog ekonomista HUP-a Hrvoja Stojića, procjenjuju da će do kraja desetljeća u Hrvatskoj živjeti 400-500 tisuća stranih radnika i činit će četvrtinu radne snage u zemlji. Sličnom brojkom barata i guverner Boris Vujčić, koji je nedavno upozorio na drastičan pad broja stanovništva radno aktivne dobi. Manjak od 400 tisuća radnika Hrvatska će morati uvesti. To bi trebalo provoditi, kaže guverner, na osmišljen i strateški način.

Stotine je dobrih primjera u kojem poslodavci poštuju radna prava uvezenih radnika, no mnogo je i otvorenih pitanja za koje društvo nije spremno. Neuređen smještaj, slučajevi mobinga, kršenje radnih prava, propusnost sustava bez nadzora, labavi kriteriji za poslodavce, nedostatak programa integracije radnika, brzorastuća industrija uvoza radnika s ciljem profita bez društvene odgovornosti… Ta kombinacija može pretvoriti Hrvatsku u ružan, neuređeni kolodvor, upozoravaju naši sugovornici.

---

* Prvi nastavak serijala ‘Naši novi sugrađani’ možete pročitati ovdje, drugi ovdje, a novi – četvrti – objavljujemo u ponedjeljak 11. prosinca