Depresiju uzrokuju brojni čimbenici pa profesor Begić kaže da je multifaktorijalno uzrokovana. Kao i za mnoge psihičke poremećaje, postoje biološki, psihološki i socijalni razlozi za njezino pojavljivanje. Ti uzroci su često i kombinirani. “Od bioloških uzroka, najvažniji i najviše istraženi su poremećaji u funkciji različitih neurotransmitora. Na prvom je mjestu serotonin, a zatim noradrenalin, dopamin i drugi neurotransmitori. Tu su zatim hormonalni poremećaji kao mogući uzroci. Primjerice, kod smanjene funkcije štitnjače ili gušterače može se pojaviti depresivnost koja doseže razinu depresivnog poremećaja”, pojašnjava.

Stvaran ili zamišljen gubitak

Profesor Begić tvrdi da je genetika važna biološka hipoteza nastanka depresije. “Postoji, naime, sklonost depresiji u nekim obiteljima, odnosno veća je vjerojatnost za pojavljivanje depresije kod osobe koja ima bliskog rođaka kod kojega je ona već dijagnosticirana”, tvrdi.

Postoje i objašnjenja kako je depresija jedna vrsta upalne ili metaboličke bolesti. Različiti psihološki mehanizmi, ističe profesor Begić, smatraju se važnim u nastanku depresije. Svaka psihološka paradigma na svoj način objašnjava njezin nastanak, s time da se često govori o istim stvarima, koje se različito nazivaju.

“Ono što je zajedničko u svim tim psihosocijalnim pristupima je gubitak, stvaran ili zamišljen, koji prethodi depresiji. To može biti gubitak bliske osobe, emocionalni, materijalni, simbolični, imaginarni. Depresiju mogu potaknuti i stresni događaji. Također, važan je pesimistički stav, negativno razmišljanje o sebi, okolini, budućnosti, zatim socijalno povlačenje, koje je uzrok, ali i posljedica depresije”, tumači Begić.

Osoba sporije misli i govori

Profesor Begić je specijalist psihijatar i subspecijalist iz biologijske psihijatrije. Završio je edukaciju uz kognitivno-bihevioralne terapije. Sudjeluje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Voditelj je poslijediplomskog stručnog studija Psihijatrija, napisao je oko 200 znanstvenih i stručnih radova, autor je sveučilišnog udžbenika Psihopatologija i urednik sveučilišnog udžbenika Psihijatrija. Glavni je urednik časopisa Socijalna psihijatrija te redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Profesor Begić ističe da većina depresivnih bolesnika ima tipičnu kliničku sliku koja uključuje poremećaje raspoloženja, mišljenja, psihomotorike, nagona, volje, pažnje, pamćenja. “Uglavnom, raspoloženje je sniženo. Osoba sporije misli i govori. Općenito je usporena. Gubi apetit i težinu, ima smetnje spavanja, smanjen joj je libido, povlači se iz okoline. Nema interesa za dotadašnje aktivnosti, ne funkcionira u obitelji, na poslu, u školi. Oslabljena joj je pažnja i ne može je usmjeriti na neke aktivnosti ili sugovornike. Često se pojavljuju i smetnje pamćenja, u vidu zaboravljanja”, kaže.

Glavna karakteristika – tuga

Ponekad se mogu javiti, naglašava profesor Begić, i ozbiljniji poremećaji mišljenja u vidu sumanutih misli. “Također može biti prisutna i suicidalnost izražena na različite načine. O broju simptoma i njihovoj izraženosti ovisi težina depresivnog poremećaja. Depresiju često prate i tjelesni simptomi, glavobolja, vrtoglavica, probavne smetnje, bolni sindromi, umor…”, ističe profesor.

Glavna karakteristika depresije je tuga, ističe Begić te dodaje da to može biti i bezvoljnost, usporenost, nefunkcioniranje. Suicidalnost može, ali ne mora biti prisutna. Profesor Begić ističe kako je depresija od okoline često shvaćena kao znak slabosti. “To je potpuno krivo. Ne samo da su takva razmišljanja netočna i pogrešna, nego bolesniku dodatno otežavaju situaciju. Jer ga obilježavaju kao slabića, koji bi si sam mogao pomoći”, naglašava profesor Begić.

Snagom volje, napominje profesor Begić, može se „pobijediti“ depresivnost, ali se ne može nadvladati depresija. “Često se depresivnim bolesnicima uputi savjet ‘trgni se’. ali on više šteti, nego koristi. Jer bolesnik i sam zna da bi se trebao ‘trgnuti’, ali to ne može”, objašnjava.

Česta suicidalna razmišljanja

Na pitanje može li se depresija izliječiti bez liječenja, profesor Begić odgovara da rijetko dolazi do spontanog povlačenja depresivnih simptoma. “Kod ljudi koji imaju depresiju i maniju, u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja, a koji se ne liječe, spontano dolazi do promjena faza bolesti. Pa tako osoba ‘izađe’ iz depresije. Međutim, čekanje na takvo ‘izlječenje’ je zapravo produžavanje bolesnikovih tegoba, njihovo pogoršanje, a i opasno je zbog mogućeg pojavljivanja suicidalnih razmišljanja i pokušaja”.

Depresija, nažalost, upozorava profesor Begić, može dovesti do suicida. “I na to treba uvijek misliti i ne odgađati liječenje”, ističe Begić. Pretpostavlja se kako čak dvije trećine depresivnih bolesnika povremeno ima suicidalna razmišljanja. Svako takvo razmišljanje treba što prije otkriti i rješavati. Samoopasna ponašanja su vrlo različita, objašnjava profesor Begić.

“Statistike pokazuju da 10 do 15 posto depresivnih bolesnika počini samoubojstvo. Pokazalo se da ljudi koji imaju depresiju u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja, to čine čak češće nego oni koji imaju takozvanu unipolarnu depresiju. Što se tiče suicidalnosti u depresivnih bolesnika, ona je najčešća u adolescenata i u starijih osoba”, kaže profesor Begić.

Pratilac drugih bolesti

Depresija se obično pojavljuje u mlađoj dobi. Jedno je istraživanje pokazalo da je prosječna dob pojavljivanja depresije 27 godina. Uz to, depresija je pratilac mnogih tjelesnih bolesti. Osobito ako su one teške, dugotrajne, povezane sa slabijim funkcioniranjem, praćene bolnim sindromima. I ako, općenito, imaju lošiju prognozu.

“Tako se depresija pojavljuje kod oboljelih od kardiovaskularnih, respiratornih, endokrinoloških, metaboličkih, malignih i drugih bolesti. Praktički nema tjelesnog sustava kod kojega neka bolest ne može biti praćena i depresijom”, ističe profesor Begić te dodaje da se katkad depresija ne uoči odmah i prođe dosta vremena dok se ne otkrije. Ponekad je obrnuta situacija, liječi se depresija, a nije dijagnosticirana tjelesna bolest koja je u njezinoj podlozi.

Genetika igra važnu ulogu

Dio ljudi koji obole od depresije imaju do određene mjere genetske predispozicije za dobivanje te bolesti. “Nije međutim genetska predispozicija jedini razlog i uzrok depresije. Smatra se da genetska podloga udružena s drugim čimbenicima, stresom, gubitkom, tjelesnom bolešću, dovodi do pojave depresije. U etiologiji depresije na naslijeđe u prosjeku otpada 30 posto, a preostali se dio objašnjava drugim čimbenicima”.

Vjerojatnost za obolijevanje od depresije, ali i drugih bolesti, napominje profesor Begić, povećava se brojem i bliskošću srodnika koji je već imaju. “Primjerice, ako kod blizanaca jedan ima depresiju, šansa da oboli drugi je veća kod jednojajčanih nego dvojajčanih blizanaca, a ta je pak veća nego kod neblizanaca”, navodi Begić.

Češće se pojavljuje kod žena

Brojne su biološke karakteristike depresije. Profesor Begić upozorava da je to smanjenje metaboličke aktivnosti i prokrvljenosti u nekim dijelovima mozga, a povećanje u drugim. “Ili, promijenjene koncentracije neurotransmitera. Ili, izmijenjen hormonalni odgovor u takozvanom deksametazonskom testu. Međutim biološke značajke depresije ne koriste se u dijagnostičkom postupku”, pojašnjava profesor.

Spolnih razlika u pojavi depresivnog poremećaja do puberteta nema, a nakon njega se ovaj poremećaj češće pojavljuje u žena nego u muškaraca. I to dva, do dva i pol puta više. “Iako su sve epidemiološke studije pokazale takve rezultate, neki smatraju da oni ne odražavaju pravo stanje te da i muškarci podjednako često obolijevaju od depresije kao i žene, ali se ne javljaju po pomoć. Postoji i mišljenje da muškarci češće svoje simptome ‘liječe’ upotrebom psihoaktivnih tvari”, objašnjava profesor Begić. Različita su, kaže, tumačenja zašto se depresija češće pojavljuje u žena. Ona uključuju biološka, psihološka i socijalna tumačenja.

Kako se liječi depresija?

Liječenje depresije ovisi o njezinoj težini. „Kod blažih oblika, psihosocijalne intervencije i različite vrste psihoterapije prvo se primjenjuju i obično su djelotvorne. Biološke metode se rabe kod srednje teških i teških depresija. Tu su na prvom mjestu lijekovi, antidepresivi, ali i drugi, ovisno o kliničkoj slici.

Primjenjuju se također i transkranijalna magnetna stimulacija, TMS, terapija svjetlom, fototerapija i kronoterapija. Kod teških i rezistentnih depresija preporučuje se primjena elektrokonvulzivne terapije, EKT, napominje profesor Begić. Pri tomu je, kaže, važno depresivnom bolesniku i njegovoj obitelji objasniti da postoje učinkovite terapije za ovo stanje. A uspjeh je veći, ako se terapija započne što prije”, zaključuje profesor Begić.

---

Knjigu Depra Aleksandra Stankovića možete kupiti u svim boljim knjižarama po Hrvatskoj, a dostupna je i preko Telegramovog webshopa. Svi pretplatnici Telegrama knjigu mogu kupiti po posebnoj cijeni od 14,99 eura, dok je u redovnoj prodaji za 19,99 eura.