FOTO: Marko Mišćević/Telegram
Hrvoje Ćosić, osnivač i izvršni direktor Aircasha

Prije 17 godina otišao je sa sigurnog posla u banci. Danas je vlasnik hrvatskog čuda, jedne od najbrže rastućih tvrtki u Europi

Donosimo priču o uspjehu Hrvoja Ćosića, osnivača i izvršnog direktora Aircasha

Prije 17 godina otišao je sa sigurnog posla u banci. Danas je vlasnik hrvatskog čuda, jedne od najbrže rastućih tvrtki u Europi

Donosimo priču o uspjehu Hrvoja Ćosića, osnivača i izvršnog direktora Aircasha

Hrvoje Ćosić, osnivač i izvršni direktor Aircasha
FOTO: Marko Mišćević/Telegram

'U Hrvatskoj kronično nedostaje zdravog sportskog, natjecateljskog duha i pobjedničkog mentaliteta. Nas u našoj kompaniji veseli nadmetanje u Europi, računamo da nekad možemo dobiti po lampi, ali zašto ne bismo vjerovali da možemo uspjeti u Njemačkoj i Španjolskoj? Pitate li najbolje igrače, recimo Luku Modrića, uvijek će reći da uživa u igri...'

U obitelji su gotovo svi s diplomom FER-a: mama, tata, supruga koju je upoznao na faksu, a i sin je upravo završio prvu godinu. „To nam je gotovo obiteljska tradicija,” govori Hrvoje Ćosić, osnivač i izvršni direktor Aircasha. Kažu da su inženjerske glave trenirane da rješavaju probleme, a ne da ih stvaraju.

Trebalo je vremena da detektira pravi problem i stvarnu potrebu te pronađe najbolje rješenja za njega, ali danas je Ćosić na čelu hrvatskog fintecha koji je prvi na tržište izbacio vlastiti digitalni novčanik. Jedina su institucija u Hrvatskoj koja nije banka, a koja može izdavati Mastercard kartice.

Ove ih je godine Financial Times uvrstio na 14. mjesto prestižne ljestvice 1000 najbrže rastućih tvrtki u Europi. FT je pratio rast prihoda od 2018. do 2021., a Aircash je u tom razdoblju bilježio rast od nevjerojatnih 6068,1 posto. Do kraja godine očekuju da će se preko Aircasha napraviti milijarda eura transakcija. Lani su imali prihod od 19,8 milijuna eura i 7 milijuna eura dobiti.

Snima Marko Miščević

Doba velikih promjena

Impresivne brojke kompanije koja sada broji više od sto zaposlenih rezultat su rada, truda, pokušaja i pogrešaka, i jednog neobičnog, pomalo riskantnog starta. Hrvoje je prije 17 godina imao vrlo dobru poziciju u jednoj od većih banaka, radio je na financijskim poslovima u riznici, upravljanju rizicima i likvidnošću, trgovini valutama, ali mirisalo mu je da stiže doba velikih promjena. Krenuo je u privatne vode, 2008. imao izlet u business s nekretninama, što je završilo, kaže, prilično bolno budući da je u to vrijeme krenula kriza, produljujući se u duboku recesiju koja je u Hrvatskoj trajala pet godina.

U Sjedinjene Države odlazi 2012., tamo primjećuje nove, svježe trendove. „Tu sam shvatio da dolazi neka nova ekonomija, da u igru ulaze kompanije koje mijenjaju poslovne modele, te da postoji potencijal da se i financijske usluge unapređuju putem pametnih telefona.”

Koju godinu kasnije s partnerima priprema skicu za ono što će se kasnije pretvoriti u ozbiljnu kompaniju. „Kad smo krenuli te 2014., počeli smo sa softverom za fiskalizaciju i nismo imali jasnu ideju, nije nam se upalila žaruljica iznad glave. Bio je to više proces, dug put.” Kada radi inventuru svog poslovnog puta, kaže da je bitna stvar bila kad su 2015. godine osmisli ime. Aircash je doslovce lako i jednostavno objašnjavao čime se bave.

„Ime se lako pamti, ikona na mobitelu je samo jedno crveno slovo. Air je mala posveta Michaelu Jordanu, a u dizajnu smo dodali krila jer mislimo da nije bitan samo cilj, nego da je i samo put zanimljiv.”

A put krilatog crvenog ‘a’ doista je bio uzbudljiv. „Krenuo je ciklus: napravite korak, ushićeni ste, nakon toga slijedi otrežnjenje, pa otvaranje novog pitanja.” Dok govori, rukom pokazuje krivulju uspona i padova. Hrvoje je u zrelim godinama, lako i bez kompleksa priča i o neuspješnim fazama i slijepim ulicama. Čini se da je vedre, sportske naravi: ne odaje dojam da postaje malodušan kada stvari ne idu po planu, ne leti u oblake kada je dobro.

Suživot banaka i fintecha

Važna im je u poslovanju bila 2017., kada su uspjeli ishoditi licencu kod Hrvatske narodne banke. „Kreće prva transakcija, imamo 50, pa 100, pa 200 korisnika, a opet ti se čini da se ništa ne događa.” Radili su jednostavne transakcije, ali vrlo brzo primjećuju tržišnu potražnju za plaćanjem usluga i roba preko mobitela. ”U jesen 2018. imali smo prvi hrvatski digitalni novčanik. Bio je to novi proces u nas i zato se tada prijavljujemo kao institucija za elektronički novac kod HNB-a”, kaže i ističe da je razvojni odjel vodio Branimir Petrušić.

„A 2019. nam je bila dobra godina, napravili smo dolicenciranje, popeli smo se stepenicu iznad i izbacili na tržite digitalni novčanik. Zaokružili smo sustav, a onda je u vrijeme pandemije porasla potražnja za digitalnim uslugama. Ne misli da su banke i fintech kompanije konkurencija, jer će banke i dalje rješavati temeljna financijska pitanja korisnika:

„Mi možemo unaprjeđivati financijske usluge, dopunjujemo niše usluga koje banke nemaju. Fintech industrija raste, ali ipak ćemo na kraju u banci primati plaću i dizati kredite. Mi radimo s PBZ-om i veseli nas suradnja velike hrvatske banke i hrvatskog fintecha. Iako smo prvi, nismo naravno, jedini. Set usluga koji smo prije četiri godine nudili u suradnji s PBZ-om je postao dostupan brzo i jednostavno”, govori.

Od startupa do 100 zaposlenih

“Isplate novca iz digitalnog novčanika na bankomatima PBZ-a su osmišljene tako da je korisnik mogao podići novac i bez toga da je klijent banke. Time je porastao transfer novca i iz inozemstva prema Hrvatskoj. Dijaspora iz Švedske, Austrije, Njemačke šalje novac i netko u sekundi može taj novac podignuti u Splitu, Osijeku ili Rijeci. Za fintech kompaniju je suradnja s velikom bankom važna jer time dobivaju kredibilitet, a banke u nama imaju partnera koji može brzo ponuditi inovativnu uslugu.”

Konzervativne i spore banke u dobrom su partnerstvu s bržim inovativnim tech kompanijama. „Na kraju dana najbolje prođe korisnik koji će na raspolaganju imati novu uslugu.”

„Sljedeća je faza bila kada smo 2021. ušli u suradnju s Mastercardom i PBZ-om. To je bila točka s koje smo mogli ići u Europu, to je bio temelj da možemo ići van. Sada ne razmišljamo samo o financijskim pokazateljima, nego planiramo razvoj i imamo novu strategiju. Iza nas su dvije godine u kojima smo se pretvorili iz klasične start up priče u strukturu tehnološke kompanije.”

U recentnom razdoblju je najveći zadatak bilo ustrojavanje nove organizacijske sheme i fokus na najbolje ljude koji mogu biti na upravljačkim razinama. „Cilj nam je bilo oblikovati firmu koja može skalirati, nakon faze konsolidacije počeli smo pripreme za širenje u Europsku uniju. Vjerujemo da je Aircash dobar proizvod, imamo već više od 150.000 prodajnih mjesta, ne samo u Hrvatskoj nego u Sloveniji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Grčkoj. Do kraja godine planiramo ući u Francusku, Poljsku i Italiju. I izvan Europske unije otvaramo tvrtke u Švicarskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama.”

‘Važno je igrati u jakoj ligi’

Nisu nikada mislili da će biti lokalna tvrtka, od početka su se vidjeli na globalnom terenu. „Hrvatska je za nas bila odlično tržište, jer možete izbacivati inovativne proizvode, budući da je stanovništvo prilično digitalno pismeno i po tome smo u vrhu EU. Dovoljno smo malo tržište da testirate usluge, a opet možete skupiti nekoliko stotina tisuća korisnika i osjetiti puls tržišta. Ovo je prilično regulirana djelatnost i mi vjerujemo da možemo biti ozbiljan konkurent i uspjeti u Europi.”

Jednostavno, Hrvoje misli da nema smisla igrati ako se ne vidiš u jakoj ligi. “IT kompanije u Hrvatskoj su se uostalom i pokazale uspješnima jer je svaka od njih imala od početka imala viziju da je naše tržište cijela Europa i svijet. Mi imamo tu sliku puno šireg tržišta. Naravno, u tehnologiji je lakše skalirati, jednostavnije je prodati softver nego čaše ili krumpire. Na žalost, struktura našeg gospodarstva nije dobra i tehnološke kompanije nisu dovoljne.

Nemamo velikih industrijskih sustava koji mogu zapošljavati dobre ljude i biti generator rasta koji bi se multiplicirao u novo obrazovanje. Nije dobro što nam je bilo najinteresantnije poticati ono što je jednostavno. Suočavamo se da nemamo proizvodnju gotovo ničega. To je dugoročno loše, jer bismo morali imati sustave koji mogu zapošljavati tisuće ljudi.”

Hrvoje Ćosić Marko Mišćević

Kad je posao igra

Hrvatska bi administracija trebala biti jednostavnija. „Kod nas postoji kriva percepcija da smo uspješniji od primjerice Rumunjske, no ta je zemlja prije deset godina odredila da je tehnologija njihova budućnost. Redefinirali su porezne zakone, privukli investitore. Pokušajmo i mi gledati daleko i pokušajmo zamisliti da mi Mađarskoj i Njemačkoj uzmemo kadrove. Ali, za to bi trebalo razmisliti o poreznim rasterećenjima, pogotovo u tech tvrtkama gdje su neto plaće visoke.

Čini mu se da zdravog sportskog, natjecateljskog duha i pobjedničkog mentaliteta kronično nedostaje. „Morali bismo imati viziju da za 10 godina budemo u nečemu uspješni. Kratkoročni potezi danas ćemo povećati cijene, sutra ih smanjiti, to je samo day to day business. Mi smo, vjerujem, ulaskom u EU ušli u Ligu prvaka, zato moramo vjerovati i imati neke ciljeve. Zašto si ne bismo zadali cilj da želimo imati pet tech kampusa, ili tri najveće luke koje će prevoziti neopasne terete?”

„Nas u našoj kompaniji veseli nadmetanje u Europi, računamo da nekad možemo dobiti po lampi, ali zašto ne bismo vjerovali da možemo uspjeti u Njemačkoj i Španjolskoj? Pitate li najbolje igrače, recimo Luku Modrića uvijek će reći da uživa u igri. Oni najbolji su postali uspješni zbog igre, jer je igra bitna, posao je igra, ima sve elemente nadmetanja i to je ono što te gura naprijed.”

Poduzetnički puls

Kako im raste broja korisnika i razvijaju nove proizvoda, upošljavaju nove kadrove. Cijeli kat Chromosovog nebodera nije više dovoljan za sve suradnike. Dobar dio menadžerskog kadra headhuntali su u inozemstvu. „Imali smo različite faze razvoja, na različiti način smo tražili ljude i s različitim motivima su nam se suradnici htjeli pridružiti. Kada smo prije 8 godina počinjali, nalazili smo se s mlađim kolegama u kafićima i crtali smo arhitekturu sustava, radili na dizajnu aplikacije i to nije bio najlakši period.

Onda smo postali start up. U tom smo se razdoblju pomalo mučili s privlačenjem najboljih kadrova, jer smo bili mali, prihodi su nam bili niski, bili smo nepoznati. Kada smo se počeli širiti, bilo nam je bitno prenijeti viziju, objasniti što radimo, govorili smo kako želimo razviti aplikaciju koja će biti široko prihvaćena i koja neće biti isključivo vezana za hrvatsku nego za cijelu Europu. S tom je vizijom bilo lakše privlačiti ljude, jer smo mogli novim ljudima postaviti ključna karijerna pitanja: želiš li raditi u uzbudljivoj tehnološkoj kompaniji koja može biti ne samo pobjednik u Hrvatskoj nego i u Europi, želiš li raditi negdje gdje će rezultat odmah biti vidljiv?

Ljudi vole kad nešto stvaraju

“Pokazalo se da ljudi vole kada imaju osjećaj da nešto stvaraju. Možda možete biti u prevelikom sustavu i raditi na jednom malom dijelu koda, ili se možete, kao što se s pozitivnim ishodom pokazalo u našem odabiru stručnjaka, da ljudi vole ući u neku vrstu profesionalne avanture u kojoj je potrebno malo riskirati. Sve te osobine se vežu sa samim srcem poduzetničkog pulsa, tako da sada imamo dinamičan krug ljudi koji su htjeli pridonijeti tvrtki, koji su željeli graditi firmu i rasti s nama, koji nisu tražili samo dugoročnu sigurnost i stabilnost.

Naime, kod nas je jasan i kratak put između pojedinačne inicijative i truda koji se vidi u konačnom proizvodu. Našu smo viziju dijelili s ljudima, ljudi su vjerovali, spremno su se upustili u avanturu, iako nismo davali sigurnost koju nude korporacije.”

Sada su se etablirali, nisu nepoznati niti u Hrvatskoj niti u Europi, imaju sve više korisnika i proces traženja kadrova se preokrenuo. „Već neko vrijeme ljudi dolaze nama, javljaju nam se s interesom za posao, što je logičan odnos kako kompanija raste i jača. Danas smo kompanija koja zapošljava 100 plus ljudi, imamo kredibilitet da ponudimo sigurnost budućim zaposlenicima.”