Prijeti li otvoreni rat? Stručnjaci o izraelskom udaru na iransku ambasadu: 'To je ono što ovaj napad potencijalno čini prekretnicom'
Dvije bliskoistočne sile već desetljećima su na rubu otvorenog sukoba
Rat u sjeni između Izraela i Irana već desetljećima oblikuje političku i sigurnosnu sliku Bliskog istoka. Usprkos ostrašćenom neprijateljstvu, dvije zemlje dosad su se sukobljavale pazeći da izbjegnu otvoreni rat. Strašan pokolj koji je Hamas počinio u napadu na Izrael 7. listopada, te krvavi odgovor Izraelaca u Gazi koji je uslijedio, sada prijete da će gurnuti Iran i Izrael u sukob kakav regija još nije vidjela.
Prvi korak u tom smjeru mogao bi biti zračni napad koji je Izrael 1. travnja izveo na iranske diplomatske zgrade u glavnom gradu Sirije, Damasku, pri čemu je ubijen visoki zapovjednik Islamske revolucionarne garde Mohamad Reza Zahedi. To, doduše, nije bio prvi smrtonosni napad koji su Izraelci posljednjih mjeseci izveli na elitnu iransku vojnu jedinicu u Siriji. Iran nije ostajao dužan nakon ranijih napada pa je tako 15. siječnja projektilima napao bazu u Iraku, proglasivši je sjedištem izraelskih špijuna.
Najteži udarac Iranu u posljednje četiri godine
No, napad izveden 1. travnja drugačiji je iz dva razloga, a oba sugeriraju kako je novi val nasilja i krvoprolića diljem regije vrlo vjerojatan. Prvi je razlog stradavanje generala Reze Zahedija, zapovjednika Kudsa u Siriji i Libanonu, ogranka iranske Islamske revolucionarne garde specijaliziranog za nekonvencionalno ratovanje i vojne obavještajne operacije.
Zahedijeva smrt predstavlja jedan od najvećih neuspjeha za moćnu Revolucionarnu gardu još otkad je u američkom napadu početkom 2020. ubijen Kasem Sulejmani, šef Kudsa. Zahedi je i najviši iranski dužnosnik kojeg je Izrael ubio od napada Hamasa 7. listopada 2023. godine.
“Zahedi je imao ogromnu moć”, rekao je za Foreign Policy Charles Lister, stručnjak za borbu protiv terorizma na Institutu za Bliski istok. “Bio je glavni čovjek za sve što Revolucionarna garda i Kuds rade u Siriji i Libanonu.” To prije svega uključuje tajnu iransku dostavu oružja Hezbolahu, kojeg se sada smatra najteže naoružanom vojnom silom koja nije nacionalna vojska neke države.
Udar na suvereni iranski teritorij
Drugi razlog zbog kojeg je izraelski udar toliko opasan jest mjesto na kojem se dogodio. Pogođena je zgrada konzulata u blizini iranskog veleposlanstva u Damasku koja je sravnjena sa zemljom, dok je dio diplomatskog kompleksa oštećen. Ta se zgrada, rekli su dužnosnici i analitičari, koristila kao zapovjedni centar za operacije Revolucionarne garde u Siriji.
Udar na kompleks ambasade, ili čak poluslužbenu zgradu u susjedstvu, potencijalno je značajna eskalacija. “Diplomatski objekti smatraju se zaštićenim nacionalnim, suverenim prostorima. Napad na diplomatski objekt je poput napada na samu zemlju”, objasnila je za Foreign Policy Dalia Dassa Kaye, stručnjakinja za Bliski istok u Burkle Centru za međunarodne odnose na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu. “To je ono što ovaj napad potencijalno čini prekretnicom.”
Moguće izbijanje velikog rata
Iz perspektive Teherana, ne samo da je izgubljen važan zapovjednik u regiji, nego se to dogodilo u napadu na suvereni teritorij Irana. “Nedvojbeno je da će doći do snažnog iranskog odgovora”, smatra Lister. “U kakvom će on biti obliku, u ovom je trenutku još uvijek otvoreno pitanje.”
Na temelju dosadašnjeg ponašanja Teherana, može se pretpostaviti da bi odgovor mogao stići u obliku izravnog iranskog raketnog napada na Izrael, što bi moglo dovesti do otvorenog rata. Manje opasna varijanta jest da se Teheran odluči na veći broj neizravnih protuudaraca, kao što su napadi na mete povezane s izraelskim obavještajnim službama u Iraku, ili napadi na Izrael koje bi mogli izvesti iranski klijenti u regiji.
U opasnosti su i Amerikanci
Druga zabrinjavajuća mogućnost bila bi kada bi Iran dao zeleno svjetlo paravojnim postrojbama koje potpomaže u Siriji i Iraku da nastave s napadima na američke trupe u tim zemljama. Takvi napadi postali su manje česti početkom veljače, nakon niza američkih zračnih udara na lokalne milicije koje podržava Iran.
Nakon događaja u Damasku, napadi protiv američkih snaga u regiji mogli bi biti intenzivirani, upozorio je Lister. “Tradicionalni odgovor Irana na eskalaciju izraelskih napada nije uvijek bio da se udari na Izraelce. Ponekad stradaju i Amerikanci”, rekao je. “Iz iranske perspektive, oni su jedno te isto.”
Drugi mogući crni scenarij bila bi iranska odmazda koja spiralno eskalira u novi veliki rat između Izraela i Hezbolaha, najmoćnije iranske klijentske militantne skupine. “Hezbolah je najvažniji nedržavni akter za Irance, to je iranska ultimativna sila za odvraćanje Izraela, tako da je rizik za eskalaciju tamo nedvojbeno najveći”, rekla je Kaye.
Od saveznika do neprijatelja
Izrael i Iran bili su saveznici sredinom prošlog stoljeća, za vrijeme vladavine posljednjeg iranskog monarha, šaha Mohamada Reze Pahlavija. Prijateljstvo je naglo prekinula islamska revolucija koja je zahvatila Iran 1979. Novi čelnici zemlje bili su žestoko protuizraelski orijentirani, osuđujući židovsku državu kao imperijalističku silu na Bliskom istoku. Iran je ubrzo počeo podupirati skupine koje se bore protiv Izraela, posebice Hamas i Hezbolah u Libanonu.
Izrael smatra iranski potencijal za izradu nuklearnog oružja prijetnjom svojem postojanju, pa je manje-više općeprihvaćeno da izraelske tajne službe stoje iza kampanje sabotaže atomskog programa te zemlje. Doduše, iranski čelnici tvrde da nemaju ambicija izgraditi nuklearni arsenal, ali Izraelci ukazuju na skrivene dokumente koje su njihovi obavještajci izvukli iz Irana 2018., a koji sugeriraju suprotno. Izraelski dužnosnici opetovano su implicirali da su spremni napasti iranski nuklearni program zračnim snagama, kao što su učinili u Iraku 1981. i Siriji 2007., navodi Bloomberg.
Eskalacija nakon 7. listopada
Libanon je najstarija fronta u sukobu između Izraela i Irana. Kao reakcija na izraelsku invaziju na jug zemlje 1982. godine, libanonski muslimani koji pripadaju šijitskom ogranku islama, dominantnom u Iranu, osnovali su miliciju koja će postati Hezbolah. Ta je organizacija ubrzo postala klijent Revolucionarne garde. Izrael i Hezbolah više su se puta borili, uključujući rat 2006.
Nakon 7. listopada, Hezbolah je izrazio solidarnost s Hamasom i demonstrirao to ispaljivanjem granata i raketa, na što Izrael nije ostao dužan. Tijekom građanskog rata u Siriji, Iran je ojačao vojnu prisutnost u toj zemlji kako bi podržao svog saveznika, predsjednika Bashara al-Assada i olakšao prijenos oružja namijenjenog Hezbolahu iz Irana u Libanon preko Iraka i Sirije.
U nastojanju da zaustavi protok oružja i suprotstavi se neprijateljskoj prisutnosti na svojoj sjevernoj granici, Izrael je izveo stotine napada unutar Sirije, ciljajući pošiljke oružja i druge mete povezane s Iranom i njegovim saveznicima, u nekim slučajevima ubijajući Irance. Nakon 7. listopada, Izrael je pojačao napade na organizacije u Siriji pod kontrolom Irana koje su se opasno približile izraelskoj granici.