'Tata je jaukao od boli, molio me da mu donesem pištolj da se ubije. S liječnikom sam se svađala da dobije morfij'
Andreja Arežina ispričala je mučnu priču o smrti svog teško bolesnog oca u bolnici
Krajem prošloga mjeseca preminuo je liječnik Krešimir Crnogaća, a njegova zaručnica, anesteziologinja Sanja Ćosić, s javnošću je podijelila potresnu priču o njegovim posljednjim trenucima. Napisala je kako je četvrti stadij “karcinoma pankreasa pokosio Krešu u manje od dva mjeseca i odnio ga zauvijek 30. kolovoza ove godine”, a potom uputila apel liječnicima u hrvatskim bolnicama.
Kako je napisala, u zadnjim trenucima Krešina života morala je “više puta moliti” liječnika i anesteziologa “da mu daju dozu subkutanog morfija”. “Moj Krešo je trebao mirno zaspati, a par minuta pred smrt gledao joj je u oči i uznemirio se, prestrašio, bio je nemiran. Osjetio je kraj, a to se nije trebalo dogoditi. Trebao je samo zaspati, mirno zaklopiti oči i izdahnuti spokojan u mom naručju”, napisala je.
‘Jaukao je od boli, suze su samo klizile niz lice’
Nakon objave priče o mučnoj smrti liječnika, ljudi su počeli dijeliti iskustva koja su prolazili u bolnicama sa svojim umirućim bližnjima.
Jedno od takvih iskustava je i ono Andreje Arežine, čiji je otac umro od agresivnog karcinoma pluća prije više od 20 godina. U svojoj objavi na Facebooku navela je kako je umro četiri mjeseca od dijagnoze, a da su mu posljednji dani bili izrazito mučni.
“U tih nekoliko dana, on je jaukao od boli, plakao, bezglasno, suze su samo klizile niz lice, tijelo se grčilo od bolova, pokazao mi je jedva, slabašnim pokretom kako su mu stavili pelenu kao ultimativno poniženje jer vise nije mogao kontrolirati crijeva, metastaze, nevidljive, bile su posvuda”, piše Arežina.
Posvađala se s liječnikom jer je tražila morfij
Navodi kako je tijekom njezinog zadnjeg posjeta, otac bio u sobi s još šestoricom pacijenata od kojih su svi imali lakše dijagnoze. “Jedino što mi je tata ponavljao tih sat vremena bilo je da mu donesem pištolj da se ubije”, rekla je i dodala kako unatoč jaucima nije dobio morfij.
“Kada se liječnik pojavio doslovno sam se posvađala s njim tražeći morfij za oca. Odgovarao mi je da još nije vrijeme”, piše.
Dodala joj je kako je ipak nevoljko obećao da će provjeriti i dati neku manju količinu morfija. “Tata je navodno nakon toga dobio morfij, neku manju dozu. Navodno, jer ga to više nikada nitko nije mogao pitati. Par sati iza toga više ga nije bilo”, piše.
‘Je li to način na koji tretiramo ljude na kraju?’
Arežina se na kraju pita zašto se ljude pušta da se muče na taj način. “Cijela ta soba, cijela ta mučna scena, taj puknuti, šapćući, izmučeni glas bez snage koji me moli da mu donesem pištolj da se ubije, ta sjena od čovjeka kojega je rak požderao, kojega su metastaze dotukle, taj čovjek koji je još mnogo toga mogao dati odlazi u mukama i bolovima jer još nije vrijeme za morfij… Pa je li to zaista način na koji tretiramo ljude na njihovom kraju?”
“Cijela ta nedjelja urezana mi je u sjećanju do danas. Prošlo je više od 20 godina. I sjećam se, kad je otišao, pomislila sam da ga sad više barem ne boli. Jer držati ga u bolnici u bolovima, a nema mu spasa više, sve je samo ne humano. Žalosno je vidjeti da ni poslije 20 godina ništa nije drugačije”, objavila je Arežina na Facebooku.
Iskrena sucut Sanji ciji je Kreso otisao. Poznajem osjecaj u kojemu se istodobno suocavas s time da odlazi onaj kojega…
Posted by Andreja Arezina on Tuesday, September 5, 2023