Debeljuškasti labradori stalno su gladni, za sve je kriva jedna mutacija gena

Ako imate labradora koji bi stalno jeo, to je zato jer je on uistinu gladan. Ovi psi su skloni debljanju.

Prijašnja istraživanja pokazala su da jedna četvrtina labradora, kao i dvije trećine retrivera ravne dlake, nose genetsku mutaciju koja je povezana s pretilošću.

Češće su gladni

Novija istraživanja pokazala su da ova vrsta pasa osjeća više gladi između obroka i da troše manje energije nego drugi psi, saznaje Scientific American.

“Ono što vidimo kod pasa jest da primaju signal molekularne gladi”, objašnjava Eleanor Raffan, veterinarka i genetičarka sa Sveučilišta Cambridge i koautorica nove studije, objavljene u časopisu Science Advances.

“Rezultat toga je da pokušavaju više jesti i smanjiti potrošnju energije”, dodaje.

Mutacija ne utječe na osjećaj sitosti

Znanstvenici su u ovoj studiji nastojali shvatiti kako mutacija gena pro-opiomelanokortin (POMC) utječe na živote pasa koji je nose.

U jednom eksperimentu, psima je nuđena hrana svakih 20 minuta dok ne bi prestali jesti, do maksimum tri kilograma hrane. U prosjeku, psi sa POMC mutacijom ili bez nje, jeli su hranu, s tim da su psi bez ove mutacije na kraju završili povraćajući. Rezultati su pokazali da mutacija ne utječe na to koliko brzo psi osjećaju sitost.

Povećana fokusiranost na hranu kod nositelja POMC mutacije, međutim sugerira da bi ovi psi nastavili tražiti više hrane i da im nije bila ponuđena, na primjer, prosjačenjem ili krađom.

Troše manje energije

Istraživanje je pokazalo i da psi s ovom mutacijom troše manje energije od drugih pasa.

“Eksperimenti pokazuju složen način na koji mutacija utječe na mozak i tijelo psa”, kaže Raffan. “Tjera ih da više žele hranu, a treba im više hrane da bi se osjećali siti. Istovremeno, sporije sagorijevaju hranu. Jedu više, a troše manje kalorija, što znači da su u oba smjera predisponirani za pretilost”, pojašnjava.

Genetsko nasljeđe

Mutacija je nasljeđe izumrle pasmine St. John’s water dogs, pretka labradora i retrivera ravne dlake. Ovi su psi pratili ribare i donosili ribu iz hladnih voda Kanade u 16. i 17. stoljeću.

U to vrijeme, uz malo sala ispod kože da ih grije u ledenome moru i nedostataka hrane, pojeli bi sve na što naiđu, pa je ova mutacija za tadašnje pse bila mala prednost.

“Ali za moderne kućne ljubimce, mutacija je puno štetnija jer može uzrokovati ili pogoršati zdravstvene probleme, od problema s kretanjem, disanja, kožnih bolesti do inkontinencije”, kaže Raffan.

Kako da se labrador ne udeblja?

U jednoj anketi, 11 posto labradora je bilo pretilo, u usporedbi sa 7 posto pasa drugih pasmina. U drugoj je 5 posto labradora bilo pretilo, a 36 posto je imalo prekomjernu težinu.

Psi s ovom mutacijom mogu zadržati zdravu tjelesnu masu, ali za to im treba pomoć vlasnika. Obroke tijekom dana treba rasporediti, traže više šetnje i aktivnosti koje ih okupiraju, a treba odoljeti davati im hranu kada molećivo gledaju.