Jedna vremešna striptizeta obožava raditi za Božić; prisjetila se svih svojih Božića koje je provela po klubovima

Jedna striptizeta koja već godinama za vrijeme božićnih blagdana pleše po striptiz klubovima diljem Amerike podijelila je s Viceom svoja iskustva.

---

Svega 20-ak kilometara od Sjevernog pola, na Aljasci, nalazi se striptiz klub u kojem se plesala za vrijeme božićnih praznika tijekom 2006. godine. Moja prijateljica Tara, striptizeta koju sam upoznala preko nekog foruma namijenjenog egzotičnim plesačicama, rekla mi je da bih trebala posjetiti Fairbanks u to vrijeme jer je u grad dolazila hrpa vojnika.

Taj aljaški striptiz klub imao je neka dosta čudna pravila ponašanja, kao što je to, uostalom, uobičajeno za takve klubove locirane na izoliranim mjestima. Sjećam se zamršenog postupka prijave u smjenu kao i pravila da plesačice ne smiju davati napojnice ostalom osoblju. Uglavnom, od vlasnika kluba taj smo Božić na dar dobile poklon-vrećicu.

Srela sam vojnika koji brije da je ubijanje poezija

Tamo sam snimila i neke od najboljih fotografija nekog striptiz kluba u svom životu, a fotografirala sam i horde vojnika koji su se bili vratili u grad. Jedan od njih rekao mi je kako ubijanje ljudi doživljava kao poeziju, a neka me mlada časnica pitala kako da ljudima kaže da je lezbijka.

Bilo je jako hladno, mislim oko 40 ispod 0, pa Tara i ja nismo svoje laptope ostavljale u autu. Frairbanks preko zime, inače, izgleda poput mjeseca – siv i stjenovit, a atmosfera u gradu nije nimalo podsjećala na neku tipičnu božićnu. U samom klubu nalazilo se obligatorno božićno drvce, a većina ljudi s kojima sam razgovarala rekla mi je kako Božić planira provesti negdje izvan grada.

Klubovi na Aljasci su jako čudni

Nisu se doimali nesretno. Ljudi se često sele na Aljasku jer ih nije briga za društvene konvencije samo kako bi shvatili da u rijetko naseljenim mjestima samo postojanje u blizini drugih ljudi od njih čini članove jedne zajednice.

Ondašnji stiptiz klubovi su u tom pogledu slični Aljasci: svi su dobrodošli, nekolicina dosadnih ljudi u njima boravi malo predugo i svi koji se ondje namjeravaju zadržati dulje su ili jako odlučni u svom naumu ili, pak, jednostavno ne mogu funkcionirati nigdje drugdje. Obično se radi o kombinaciji svega.

Ne radim radi napojnice, nego zbog ljudi

Posljednjih deset godina selila sam se pet puta zbog razloga koji se meni čine jednostavnima, ali ih je možda malo teže objasniti drugim ljudima. Realno, većinu vremena selila sam se samo zato što mi je bilo do toga, ali gdje god da sam živjela pronalazila bih sličnosti u poslu.

Striptiz klubovi su idealno mjesto za provod tijekom božićnih blagdana, ako su vam blagdani dovoljno dragi da ih provedete u blizi drugih ljudi, a opet ne toliko da vam se slavi na uobičajen način.

Osobno volim raditi tijekom Božića jer uživam u opuštenoj festivnoj atmosferi, a ne nužno zbog toga što klijenti ostavljaju veće napojnice. U klubovima radi manje ljudi, zaposlenici su opušteniji, a klijenti su presretni što su pobjegli od svojih obitelji i uredskih zabava.

Plesala sam za svoje susjede i dečke iz srednje

Svoj prvi Božić u nekom striptiz klubu proživjela sam kad sam imala 20 godina. Tad sam naletjela na hrpu kolega iz srednje škole. Naravno, ni u koga od njih nisam bila zaljubljena. Bili su klijenti poput svih drugih. Iste večeri plesala sam za oca i sina koji su prije posjeta klubu bili na nekoj jako fensi zabavi u najboljem restoranu u gradu.

Srela sam i svog starog susjeda, lika koji je svirao u nekom punk bendu i koji je neko vrijeme živio u stanu do mene i svoju najbolju prijateljicu s kojom sam počela plesati još kao tinejdžerica. Natjerala sam DJ da pušta njonjave božićne pjesme i nosila sam zelenu haljinu i šešir. Bilo mi je genijalno.

Iduće godine kupila sam svoj prvi seksi top od lateksa – crveni, naravno, u duhu Božića – mini suknju i par visokih gladijatorskih čizmi. Five Pound Box of Money postala mi je omiljena pjesma za plesanje na štangi.

Oduševio me neki vozač kamiona

Par posljednjih Božića bila sam ipak nešto suptilnija. Nosila sam crvenu suknju i crne tajice, visoke čizme iako i dalje posjedujem crveni PVC kostim Djeda Božićnjaka koji još uvijek volim navuć tijekom Božića. Nosila sam ga nedavno kad sam plesala na pjesmu Mistress for Christmas AC/DC-ja na nekom afterpartyju pred razjarenom ekipom.

Neki ljudi i neka mjesta jednostavno su, pak, imuni na Božić. Recimo, Ohio nije bio nimalo zabavan tijekom Božića, ali barem sam bila blizu svog rodnog grada Cincinnatija u kojem je striptiz zabranjen. Jedan od rijetkih gostiju te večeri bio je neki razgovorljivi vozač kamiona. Rekao mi je da je šanker počastio cijeli klub – njega, mene i nekog lokalca koji se našao u klubu.

Kad je vozač lokalca pitao može li ga počastiti cugom ovaj ga je s nevjericom pitao zašto. Bilo je to nepristojno odbijanje nečije velikodušnosti. Kasnije sam shvatila da se radi o tipičnom ponašanju domaćih ljudi koji posjećuju klubove u Daytonu.

Probijala sam se kroz mećavu jer toliko volim striptiz

Iduće godine bila sam presretna kad sam se preselila u Portland gdje su striptiz klubovi jako omiljeni. Priča se kako se u tom gradu nalazi najviše takvih klubova po glavi stanovnika. Večer prije Badnjaka trebala sam odletjeti za Texas kako bih posjetila svoju obitelj, ali je bilo toliko olujno da je zatvoren cijeli zračni prostor.

Kad se vlak prema aerodromu zaustavio jer su se, doslovno, smrzle tračnice, nazvala sam vlasnika kluba u kojem sam tada plesala i pitala ga ima li posla za mene. Oluja je ljude spriječila da napuste grad pa sam se probijala pješke nekoliko kilometara kroz grad kako bih zabavila ekipu koja je zaostala u gradu.

Portland najviše voli striptizete

Taj klub u Portlandu organizirao je zabavu za svoje zaposlenike, bio je to jedini klub u kojem sam ja radila a da je to napravio. Vlasnica kluba svake godine na toj zabavi pročita pjesmu u kojoj je opisala sve što se dogodilo tekuće godine, a zatim podijeli personalizirane poklone svojim zaposlenicima. Te godine dobile smo personalizirane majice s kapuljačom. Prijašnjih godina dobila sam personaliziranu kasicu za napojnice i svileni ogrtač s pripadajućim papučama.

Najbolji poklon koji sam dobila u nekom klubu bila je golema slika moje vlastite guzice. Slika je nastala prema selfiju iz garderobe koji sam neko vrijeme koristila kao profilnu sliku na Twitteru. Moj suprug sve je to dogovorio iza mojih leđa kako bi me iznenadio. Nikad me nitko nije toliko razveselio! Stavio je sliku pod bor koji je bio okićen uobičajenim striperskim potrepštinama.

Dijelim i bakine božićne kekse

Kad se 2011. vratio u Austin, vratila sam se u klub u kojem sam plesala tijekom studija. Od te godine u tom se klubu obilježava tragična obljetnica. Dva dana prije Božića zatekla sam jednu od svojih kolegica kako plače u graderobi. Rekla mi je kako su u automobilskoj nesreći poginuli 17-godišnji vlasnikov sin i njegova cura. Vlasnika znam godinama i smatram ga prijateljem.

Oduvijek je bio veliki obožavatelj glazbe i govorio mi je o koncertima na koje je vodio svog sina. Obožavali su slušati punk. Jako ga je volio, a sad je ostao bez njega i to dva dana prije Božića. Prošli Božić zaboravila sam na njegovu tragediju i poslala mu poruku kako bih provjerila radi li. Odmah sam požalila što sam mu poslala poruku.

Ove ću godine opet plesati u njegovom klubu prije nego što se ponovno preselim u Portland. Tamo pleše i jedna visoka zabavna cura koja jako voli nositi dresove lokalnog football kluba. Kad popije malo previše zaustavi me i pohvali kekse koje sam ispekla za Božić, a onda traži recept. Morat ću se jednom sjetiti ostaviti joj taj bakin recept.