Najstrašniji horror filmovi koje ne preporučamo da gledate sami. 15 preporuka koje će vas držati budnima

U svijetu filma, horror žanr ima poseban položaj zbog sposobnosti da izazove najdublje strahove gledatelja. Bez obzira na to jeste li ljubitelj horora ili tek ponekad volite zaći u ovaj zastrašujući svijet, postoji nekoliko horror filmova koji su ostavili neizbrisiv trag na filmskom platnu. Ovi naslovi nisu samo stvarali napetost i užas, već su duboko ukorijenjeni u kolektivnoj svijesti, ostavljajući gledatelje s dojmom da su zakoračili u mračnu dimenziju iz koje nema povratka.

Ako niste ljubitelj žanra i tražite motivaciju za početak, možda će vas na to potaknuti informacija iz nedavnih studija koja sugerira da horor filmovi sagorijevaju kalorije kao i vježbanje. Donosimo 15 najstrašnijih i najzanimljivijih horor filmova koji smo imali priliku gledati.

Hereditary, 2018.

Hereditary je dugometražni redateljski prvijenac i meditacija o traumi Arija Astera, koji je nakon ovog filma režirao još jedan vrlo hvaljeni horor film, Midsommar. U hororu Hereditary pratimo obitelj koja se lagano raspada, kako fizički, tako i psihički. Za gledanje ovog horor filma potrebni su dobri živci, budući da sadrži par vrlo grafičkih i šokantnih scena, a cijeli film obilježavaju napeta i sablasna atmosfera te raznorazni uznemirujući zvukovi, a tu je i pamtljiva scena koja se odvija na kućnom stropu. Preporučujemo da se foršpan ne gleda prije gledanja samoga fima, a oni koji su nestrpljivi uvijek mogu kliknuti na gumb “play” mrvicu niže.

Irreversible, 2002.

Irreversible je inovativan film francuskog provokatora znanog kao Gaspar Noe, a samo djelo je jedan od najstrašnijih filmova ikad snimljenih. Radnja cijelog filma odvija se unazad, tj. prvo gledamo kraj filma, a kako film ide kraju, dolazimo i do njegovog početka pa bi se moglo reći da Irreversible završava cinično-idiličnim happy endom. U filmu pratimo Vincenta Cassela i Monicu Bellucci koji glume curu i dečka u noćnom provodu u Parizu, a negdje na sredini filma dogodi se devetominutno silovanje snimljeno u jednom kadru, koje za sobom nosi niz posljedica i osvetnički pohod Vincenta Cassela koji uključuje kombinaciju hardcore gay kluba, ljudske lubanje i protupožarnog aparata.

Evil Dead 2, 1987.

Evil Dead 2 je Sam Raimijev kultni klasik nezavisne američke filmske produkcije, a u filmu pratimo glavnog junaka Asha kojeg glumi Bruce Campbell. Na vikendu u kolibi u šumi, Ash i prijatelji slučajno prizovu demone koji su napola strašni, a napola komični i nalik na likove iz crtanog filma te tada uslijedi proganjanje po kolibi i šumi, a Ash na kraju završi s motornom pilom nabijenom na ruci. Ovaj film se preporučuje svima koji se uz horor film vole preplašiti, ali i odlično zabaviti.

Hausu AKA House, 1977.

Hausu ili Kuća je Japanska eksperimentalna horor komedija u kojoj pratimo školarke koje idu u posjetu bolesnoj teti na selo. U tetinoj kući susreću se s bizarnim i paranormalnim događajima, a do kraja filma, sama kuća će pojesti sve školarke. Ovaj film obilježavaju jarke, psihodelične boje, zanimljiv soundtrack, kreativni načini snimanja i montaže te puno zabave za sve koji ga gledaju. Redatelja Obayashija za snimanje filma u puno slučajeva je inspirirala vlastita kći i njezini strahovi od velikih satova i čudovišta iz kauča.

Halloween, 1978.

Halloween je kultni prvijenac Johna Carpentera, koji je za film ujedno radio i glazbu koja je danas svima prepoznatljiva. U ovom hororu pratimo mlađahnu Jamie Lee Curtis koja se u svom gradu, Haddonfieldu, pokušava obraniti od ubojice Michaela Myersa i to baš na Noć vještica. Halloween je dobro poznat svim ljubiteljima horora, a svi oni koji još nisu pogledali ovaj klasik trebali bi to učiniti iz ovih stopa. Ono što možda većina ljudi ne zna jest činjenica da je Halloween originalno bio nazvan “The Babysitter Murders.”

The Birds, 1963.

The Birds ili Ptice su jedan od atmosferičnijih horora majstora napetosti, Alfreda Hitchcocka. Film je snimljen po priči Daphne du Maurier, koja je napisala i roman Rebecca po kojem je Hitchcock već snimio svoj raniji istoimeni film. U Pticama pratimo Tippi Hedren koja odlazi u mali obalni gradić, a zatim slijedi neobjašnjiva invazija i napadi ptica na ljude. Svidio se nekome film ili ne, ne može se poreći da ima zapanjujuću atmosferu. Za potrebe snimanja filma istrenirano je 3200 ptica, a Hitchock je pojasnio da su vrane bile najinteligentnije, dok su galebovi najagresivniji i okrutni.

A Nightmare on Elm Street, 1984.

Popularna Noćna Mora u Ulici Brijestova film je Wesa Cravena u kojem pratimo grupu srednjoškolaca kojima u snove ulazi ubojica djece Freddy Krueger, prepoznatljiv po svojoj rukavici sa nazubljenim noževima koji mu služe umjesto prstiju. Iako je film mrvicu zastarjeo, zabavan je i pun praktičnih specijalnih efekata koji su i dan danas čudesni. Zanimljivo, ovaj film je prvijenac Johnnyja Deppa.

Suspiria, 1977.

Suspiriu Daria Argenta mnogi doživljavaju kao igranu verziju crtanog filma Snjeguljica, što zbog motiva, što zbog palete boja. Zanimljivo, Argento je rekao da je pri snimanju Suspirie bio inspiriran bajkama. U ovom stiliziranom i atmosferičnom hororu pratimo balerinu Suzy Banyon koja dolazi u Europu u školu baleta. Nažalost, škola baleta prepuna je vještica, a događaju se i razne smrti ostalih balerina. Film odlikuje vrhunski soundtrack benda Goblin, a Luca Guadagnino je 2018. snimio remake ovog filma, koji je podjednako dobar, a možda čak i bolji od originala, što ne polazi za rukom skoro nikome.

Ringu AKA Ring, 1998.

Ringu ili Krug originalna je japanska verzija ove kultne priče snimljene po romanu Koji Suzukija (koji je za vrijeme pisanja bio inspiriran filmom Poltergeist), a vjerojatno je poznatija holivudska verzija filma s Naomi Watts u glavnoj ulazi. No, japanska verzija je mrvicu hladnija i strašnija. U filmu pratimo novinarku Reiko Asakawa koja dolazi u posjed ukletoj VHS kazeti koja ubija sve koji su je pogledali nakon što prođe tjedan dana. Svi koji žele vidjeti originalnu Samaru kako izlazi iz bunara trebali bi pogledati ovaj horor film.

Martyrs, 2008.

Martyrs su jedan od fantastičnih francuskih horor filmova čiji kraj će mnoge ostaviti bez daha. Ovaj egzistencijalni i filozofski horor na prvu se može činiti kao “torture-porn” horor, ali na kraju se ispostavi da stvari baš i nisu onakve kao što se čine na početku. U filmu pratimo dvije žene koje traže osvetu od onih koji su ih mučili dok su bile djevojčice. Remake iz 2015. godine je svakako preporučljivo izbjegavati u širokom luku. Morjana Alaoui, koja u originalu glumi Annu, slomila je tri kosti za vrijeme snimanja, a najbolje da sami provjerimo kako i zašto gledajući ovaj film.

Audition, 1999.

Audition kultnog japanskog redatelja Takashi Miikea je film koji se na prvu ne čini kao horor već ljubavna drama, budući da u njemu pratimo udovca koji radi audiciju glumica za novi film, no njegova prava namjera je naći novu ženu. Zadnjih pola sata Audicije svakako nije za one slabijeg želuca jer nakon nekog vremena dođe do apsolutnog preokreta radnje. Film je snimljen prema romanu odličnog japanskog autora Ryua Murakamija. Ne bi bilo loše ni obratiti pažnju na to tko u filmu nosi bijelu odjeću, jer u Japanu bijela boja simbolizira smrt.

Don’t Look Now, 1973.

Don’t Look Now Nicholasa Roega snimljen je, baš kao i Hitchcockove Ptice i Rebecca, prema romanu Daphne du Maurier. Radnja se odvija u 70-im godinama u Veneciji, koja je pod konstantnom atmosferom magle i kiše, a pratimo muža i ženu koji žale za smrti svoje kćeri pa odlaze na put u Veneciju. No, tamo sretnu dvije starije sestre od kojih je jedna proročica koja ih uvjeri da im je kćer još uvijek živa. Film je pamtljiv po kontrastu sumorne Venecije i jarko crvenog kaputića kojeg nosi navodno mrtva kćer glavnih likova. Zanimljivo, Donald Sutherland i Julie Christie su se prvi put upoznali na setu ovog filma, a nedugo zatim morali su snimiti kontroverznu petominutnu scenu seksa.

Eraserhead, 1997.

Crno-bijelo remek-djelo Eraserhead redatelja Davida Lyncha steklo je kultni status zbog svog opresivnog soundtracka, fantastične fotografije i bizarnih događaja. Bilo je potrebno pet godina za snimanje ovog horora. U filmu pratimo Henryja koji se sve teže nosi sa svojom ljutitom djevojkom, industrijskim okolišem u kojem živi i vrištanjem svoje deformirano-mutirane novorođene bebe koja izgleda kao da je izašla iz najgore noćne more. Za one znatiželjne, tu je još i žena s hrčkovim obrazima koja obitava u radijatoru glavnih likova i pjeva melodične pjesme.

The House of the Devil, 2009.

The House of the Devil je odličan homage hororima 80-ih, a tako je i snimljen. Gledajući film može se pomisliti i da je sniman 1981., a ne 2009. godine. U ovom hororu pratimo djevojku Samanthu koja na fakultetu nađe oglas za posao čuvanja bebe u osamljenoj kući, a do kraja filma Samantha će saznati sve o samoj bebi i njezinim roditeljima-čuvarima.

Barbarian, 2022.

Barbarian je recentno objavljen film koji svakako zaslužuje pažnju ljubitelja horor filmova. U Barbarianu pratimo djevojku koja je iznajmila stan putem internetske platforme, a uskoro otkrije mnoštvo tajni samoga stana koji nije tako bezazlen kao što se čini na prvi pogled. Tajni tuneli i čudovišta samo su dio onoga što očekuje gledatelje ove horor poslastice, koja je dijelom snimana u Detroitu, a dijelom u Bugarskoj.