Volite gledati domaće filmove? Donosimo popis od 15 prijedloga u kojem svatko može pronaći naslov za sebe

Ako izuzmemo veliku većinu domaće kinematografije i konstantno fetišiziranje Domovinskog rata kroz filmske motive, u Hrvatskoj postoji malen, ali pristojan broj filmova koji su uistinu zabavni, inovativni i neopterećeni prošlošću. Hrvatski audiovizualni centar tako javlja da je 220.776 gledatelja posjećivalo kina i gledalo filmove hrvatske produkcije u 2022. godini. Iste godine došlo se i do rekordne brojke od 25 premijernih naslova hrvatske produkcije.

Najbolji hrvatski filmovi

Kako bi otkrili najbolje hrvatske filmove, morali smo zagrebati duboko u povijest hrvatske kinematografije i složiti popis od 15 hrvatskih filmova koje se isplati pogledati. Na popisu se može naći ponešto za svakoga – od starih hrvatskih filmova do hrvatskih filmova za djecu, a uvrstili smo i pokoji dragulj jugoslavenske kinematografije.

H-8, 1958.

H-8 je hrvatski film redatelja Nikole Tanhofera, a može ga se svrstati uz bok majstorima filmske napetosti poput Alfreda Hitchcocka i Henri-Georgesa Clouzota. U filmu igraju Vanja Drach, Mia Oremović i Boris Buzančić, a radnja prati istinitu priču o kobnoj prometnoj nesreći koju je 1957. godine prouzročio nepoznati vozač. Jedino što je bio poznato su početni znaci registarskih pločica, H-8. Na početku filma doznajemo da će se na zagrebačkoj autocesti sudariti putnički autobus i kamion, a doznajemo i brojeve sjedala poginulih putnika autobusa. Otkud napetost? Za vrijeme vožnje, putnici konstantno mijenjaju mjesta sjedenja. Ovaj triler nedavno je restauriran u punom crno-bijelom sjaju rezolucije od 2K, a prikazan je i na festivalu u Veneciji.

Fine mrtve djevojke, 2002.

Dalibor Matanić režirao je ovu dramu u kojoj pratimo par zaljubljenih djevojaka, Ivu i Mariju, koje se usele u zagrebačku stambenu zgradu. Iako se stanari na prvu čine ljubazni i normalni, ispostavi se da to baš i nije slučaj. Gazdarica im da otkaz čim sazna za njihov odnos, a gazdaričin sin siluje jednu od djevojaka. Ovo je jedan od najboljih hrvatskih filmova zbog odlične režije i vrhunske fotografije, a soundtrack je radila fantastična ekipa iz Svadbasa, što je još jedan razlog za pogledati “Fine mrtve djevojke.”

Vlak u snijegu, 1976.

Slijedi jedna filmska poslastica u obliku dječjeg filma “Vlak u snijegu,” snimljenog po istoimenom romanu Mate Lovraka. Svako dijete, a i oni nešto stariji, svakako bi trebali pogledati ovaj lijep prikaz života na selu i putovanja vlakom u Zagreb. U glavnoj ulozi briljira Slavko Štimac, a radnja prati djecu iz Velikog Sela koja idu vlakom u Zagreb. Na povratku vlak zapne u snijegu, a hladna i snježna atmosfera razveselit će sve koji film gledaju u toplini svoga doma.

Sami, 2001.

U pokušaju da napravi stilski homage majstorima poput Davida Lyncha i Luisa Buñuela, Lukas Nola snimio je art-film “Sami,” koji se odmah istaknuo od ostalih hrvatskih filmova svojom nadrealnošću i odličnom fotografijom. U filmu pratimo vrlo dobre Leona Lučeva i Ninu Violić koji igraju bezimene likove. Lučev bilježi zvukove na magnetofonsku vrpcu i živi s partnericom, a uskoro upoznaje ženu (Violić) s kojom se intimno zbliži, nesvjestan da je ona majka dječaka kojeg je nedavno usmrtio automobilom. Film obiluje erotskim scenama, a ima i odličnu glazbu za koju je zaslužna ekipa iz Svadbasa.

5. Mondo Bobo, 1997.

“Mondo Bobo” je jedan od primjeraka mladog hrvatskog filma, a režirao ga je Goran Rušinović. Snimljen na Super 16mm vrpci u crno-bijeloj tehnici, “Mondo Bobo” je pratio svjetske filmske trendove toga doba te obiluje stilom. U filmu pratimo mladića Bobu koji u samoobrani ubije dvojicu kriminalaca, a zatim se preda policiji na nagovor odvjetnika. Zatim završava u umobolnici, iz koje bježi i nađe se s djevojkom. Policija juri u potjeru, a cijeli slučaj prati mlada novinarka koju igra Nataša Dorčić. I ovaj film ima odličan soundtrack pa se tako u njemu mogu čuti bendovi poput Pipsa i The Bastardza.

Tko pjeva, zlo ne misli, 1970.

Kultni film “Tko pjeva, zlo ne misli” režirao je Krešo Golik prema noveli “Dnevnik malog Perice” Vjekoslava Majera. Radnje se odvije u drugoj polovici 1930-ih kada mlada gospođa Ana Šafranek počinje osjećati da vene u braku sa svojim starijim mužem Franjom. Za vrijeme izleta u Samobor, srce joj osvoji kavalirski gospodin Fulir, ali u Fulira se zagleda i Anina starija sestra, usidjelica Mina. Franjo poželi oženiti Fulira s Minom, ali Ana je protiv, a svjedok svih događaja je sin Šafranekovih, mali Perica. Ovaj klasik često je proglašavan najboljim hrvatskim filmom, a i dan danas je među najpopularnijim hrvatskim filmovima. Ovu komediju pamtimo po maestralnoj glumi Relje Bašića i Mie Oremović, a film je također vrlo cijenjen zbog povijesnih prikaza života i običaja u Zagrebu i okolici.

Metastaze, 2009.

“Metastaze” redatelja Branka Schmidta je jedan od boljih modernih hrvatskih filmova. Snimljen prema istoimenom romanu Ive Balenovića, “Metastaze” priča priču o četvorici kvartovskih prijatelja kojima su najbitnije stvari u životu odlazak na Dinamove utakmice i pivo u lokalnoj birtiji. Ovaj provokativan film je toliko popularan da je dobio i svoju kazališnu verziju, a pamtimo ga po odličnim ulogama Renea Bitorajca i Franje Dijaka. U filmu se problematiziraju razne tematike, od drogiranja i alkoholizma do nasilja u obitelji i ustašoidne ikonografije. Iako se s protagonistima “Metastaza” teško poistovjetiti, nove generacije adolescenata pronašle su se u Bitorajčevom liku agresivca Krpe.

Nosila je rubac črleni, 2022.

U 2022. godini snimljen je i jedan hrvatski film u žanru magičnog realizma. “Nosila je rubac črleni” nalikuje na slike naivne umjetnosti prenesene na filmsko platno, pa se tako svi gledatelji filma s lakoćom mogu “preseliti” u zeleno Hrvatsko zagorje, barem na sat i pol. Narator filma je Isus Krist, a radnja priča priču o svinji Bebi, koja usput budi rečeno, priča poput ljudi, a na dozu “seksanja” sa svinjom u susjednom selu pješice je vodi kuma Anka preko mnoštva zagorskih brega. Radnja se odvija u ratnim devedesetima, ali pastoralne scene pomoći će svakom gledatelju da zaboravi na pokoji ratni avion koji preleti glavnog lika filma – a to je Hrvatsko zagorje.

Stric, 2022.

Film “Stric” je često uspoređivan s majstorima poput Hanekea i Lanthimosa, a režirali su ga Andrija Mardešić i David Kapac. U glavnim ulogama pojavljuju se Miki Manojlović kao naslovni stric te Ivana Roščić, Goran Bogdan i Roko Sikavica. “Stric” izvrsno miješa dramu, farsu, horor i crnu komediju, a radnja se naizgled odvija u božićno doba u Jugoslaviji krajem 1980.ih. Jedna obitelj dočekuje strica koji se Mercedesom vraća iz Njemačke, ali obiteljsko druženje i idiličnu atmosferu prekida zvuk pametnog telefona. “Stric” je započeo svoj festivalski život na Karlovim Varima, a zatim se i proslavio na Pulskom filmskom festivalu.

Ritam zločina, 1981.

“Ritam Zločina” Zorana Tadića snimljen je prema romanu Pavla Pavličića, a cijeni ga se kao prvi žanrovski triler jugoslavenske kinematografije. Radnja je smještena u zagrebačko naselje Trnje, gdje Ivica Vidović živi i glumi profesora povijesti i zemljopisa. Jednog dana geometar u mirovini, kojega glumi Fabijan Šovagović, zamoli Ivicu da kod njega unajmi sobu, ali isti taj umirovljenik vodi statistiku zločina. U svoj hobi postupno uvlači i stanodavca Ivicu, a na Trnju zločini odjednom budu u porastu. Film je postigao velik uspjeh i kod publike i kod kritike te ga se preporučuje svim ljubiteljima kriminalističkih filmova.

Kino Lika, 2008.

“Kino Lika” je film Dalibora Matanića snimljen prema istoimenoj zbirci priča Damira Karakaša. Radnja je smještena u malo planinsko selo u Lici, a pratimo tri stanovnika – Mike (Krešimir Mikić), perspektivni nogometaš koji slučajno u polju traktorom pregazi majku, Olga (Areta Ćurković), pretila djevojka koja spas od ljubavnih problema nalazi u prejedanju, a tu je još i škrti seljak koji drži krave i prodaje mlijeko, kojeg glumi Ivo Gregurević. Na pulskom festivalu film je nagrađen s dvije Zlatne Arene. Scene valjanja u blatu sa svinjama nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a prije samog gledanja filma preporučujemo čitanje fantastične Karakaševe zbirke priča.

Kauboji, 2013.

Kauboji su započeli svoj scenski život kao kazališna predstava o izvođenju kazališne predstave, a nekoliko godina nakon premijere, snimljen je i film kao adaptacija istoimene predstave. Film je režirao Tomislav Mršić, a u njemu pratimo kazališnog redatelja Sašu koji se vraća u rodni gradić, a načelnik mjesta mu ponudi da postavi predstavi u starom lokalnom kazalištu. Na audiciju se javi pet lokalnih kandidata koje Saša angažira, a budući da svi kandidati vole vesterne i nemaju glumačkog iskustva, tema predstave postaju kauboji. No, o uspjehu predstave prerano je govoriti, budući da slijedi puno smijeha i zabave u ovoj odličnoj komediji koja će popraviti i najtmurniji dan.

Pjevajte nešto ljubavno, 2007.

“Pjevajte nešto ljubavno” Gorana Kulenovića je glazbena komedija u kojoj i sviraju i glume članovi benda Hladno Pivo, a za film su radili i glazbu, što je ljubiteljima ovog punk-rock benda jasno već iz samog naziva filma. U filmu pratimo Struju, vođu demo benda koji je spreman na sve kako bi došao do novca za snimanje albuma, osim na prodaju svojih punk-rock uvjerenja. Ali, nažalost, jedino što se bendu nudi je sviranje šlagera na svadbama. Ovaj film je namijenjen urbanoj publici zbog svog korištenja slenga i moderne priče.

Imam 2 mame i 2 tate, 1968.

“Imam 2 mame i 2 tate” je igrani film Kreše Golika, a u glavnim ulogama igraju Davor Radolfi, Mia Oremović i Relja Bašić. Film je snimljen prema romanu Mirjam Tušek, a u njemu pratimo dvoje bivših supružnika i njihovu djecu. Stariji sin je ostao živjeti s ocem, a mlađi s majkom. Svaki od bivših supružnika ima i nove ljubavne ili bračne partnere, a dvije obitelji ostaju povezane tako što sinovi mijenjaju druženje na relaciji majka-otac svake nedjelje. Mlađi sin Đuro tako će uskoro shvatiti da ih osim nedjeljnog ručka veže još štošta drugo…Film je na pulskom festivalu osvojio dvije Zlatne Arene.

Kumek, 2020.

“Kumek” je dokumentarni film predsjedničkog kandidata i redatelja Daria Juričana, a u filmu kronološki pratimo život, karijeru i brojne afere Milana Bandića. U filmu se otkriva i mali dio Juričanovog privatnog života, a zanimljivo je da na premijeru filma došao i sam Milan Bandić, iako se nije zadržao i pogledao film. Još jedna zanimljivost je ta da je Milan Bandić tri puta odbio dati intervju za film pa je tako održana audicija kako bi se našao njegov dvojnik, a angažiran je član Bandićeve stranke, Krunoslav Lončarević.