Novi ste u svijetu alergija? Imamo mali vodič koji bi vam mogao pomoći

Prekrasno je kada u proljeće sve procvate, ali za milijune ljudi tada počinju problemi alergija i astme, kože koja svrbi, očiju koje suze, nosa koji curi i kihanja, a sve simptome izaziva pelud. Pelud mnogima oduzima ljepotu proljeća. Danas, medicina je identificirala praksu i tretmane koji pomažu. U proljeće biljke stvaraju milijarde granula peludi u zraku, a vjetrom se pelud prenosi svuda, jer što biljke stvore više peludi, to su im šanse za preživljavanje veće.

Otkada postoji pelud?

Fosilizirani uzorci peludnih granula nađeni su prije dinosaura i u Nizozemskoj. Simptomi problema sa sinusima i različiti tretmani dokumentirani su kroz povijest širom svijeta. Ljudi tada nisu znali kako točno liječiti simptome ili što ih je točno uzrokovalo. Prije više od 5 tisuća godina, Kinezi su koristili bobice preslice kako bi ublažili gušenje i smanjili pojačani rad sluznice povezane s “biljnom groznicom”.

U Egiptu, papyrus ebers, pisan oko 1650. godine prije Krista, preporučio je više od 20 tretmana za kašalj ili otežano disanje, uključujući med, datulje, smreku i pivo. Iako Homerova Ilijada opisuje glasan zvuk disanja kao astmu, Aretaeusu iz Kapadokije iz drugog stoljeća pripisuje se prvi klinički opis koji je u skladu s modernim razumijevanjem toga stanja. Pisao je o onima koji su patili: “Otvaraju usta jer niti jedna kuća nije dovoljna za njihovo disanje, stoje dišući kao da žele uvući sav zrak koji mogu udahnuti, vrat im se nadimlje zbog nedostatka zraka, prsni koš se uvlači, puls im je slab i ubrzan, a ako simptomi potraju, može nastupiti gušenje slično epilepsiji.”

Kad je Kolombo stigao u Ameriku, autohtone populacije Srednje i Južne Amerike za ublažavanje simptoma alergije koristile su korijen biljke ipekakuane i balzam koji se i danas koristi u nekim sredstvima protiv prehlade. Listovi kokaina i duhana koji se u medicini koriste još od Inka, kasnije su izvezeni u Europu za liječenje prehlade i astme. Osim “biljne groznice” koja je opisana u Kini, prvi pisani opis sezonskih respiratornih problema pripisuje se Rhazesu, perzijskom učeniku, oko 900. godine.

Simptomi su prepoznati, no nije se znao uzrok

U srednjem vijeku znanstveni napredak je ugušen, najvećim dijelom zbog kuge, sve dok 900 godina kasnije, 1819. godine dr. John Bostock nije objavio popis svojih sezonskih alergija. Alli nije znao što ih uzrokuje. Unatoč početnom mračnom odgovoru medicinske zajednice, Bostock je ustrajao u proučavanju svoga stanja. Istaknuo je da su plemstvo i povlaštene klase češće pogođene sezonskim alergijama. Smatralo se da je to posljedica bogatstva, kulture i zatvorenog života.

Društvene promjene s korijenima u industrijskoj revoluciji, uz povećanu izloženost zagađenju zraka, manje vremena na otvorenom, više peludi i poboljšana higijena, vjerojatno su pridonijele povećanoj prevalenciji alergija koje imamo danas. One su pomogle i stvaranju hipoteze o higijeni, gdje se navodi da djelomično smanjenje izloženosti određenim bakterijama i infekcijama može dovesti do povećanja alergijskih i autoimunih bolesti.

Smatralo se da je izvor sezonskih simptoma u to vrijeme bio i miris novog sijena. To je dovelo do imena peludna groznica. Bostock je sumnjao da je njegove simptome izazvala ljetna vrućina, a poboljšavali su se kada je boravio na obali. Kasnije je postalo uobičajeno da plemstvo i aristokrati provode sezonu alergija u obalnim ili planinskim odmaralištima kako bi izbjegli naporne simptome.

Identificiranje stvarnog krivca

Liječnik Charles Blackley utvrdio je za sezonske alergije krivac pelud. Prikupljao je pelud, utrljavao ga u oči i na kožu, pa bilježio koji dovodi do svrbeža i crvenila. Ista se tehnika koristi i danas. Inspirirani otkrićima vezanima uz cijepljenje, dr. Leonard Noon i John Freeman, pripremili su doze ekstrakta peludi za injekcije kako bi rane 1900. godine desenzibirali pacijente s alergijskim rinitisom. Ovo je učinkovit tretman koji se naziva alergijska imunoterapija i danas se koristi.

Antihistaminici su postali dostupni četrdesetih godina prošloga stoljeća ali imali su izrazito uspavljujući učinak. Tek osamdesetih godina počinju se upotrebljavati lijekovi s manje nuspojava.

Koncentracija peludi u zraku će se povećavati

Još su drevne civilizacije prepoznale alergijski rinitis i astmu, a u novijoj povijesti alergije su u porastu, pa pogađaju 10 do 30 posto svjetske populacije. Rastom temperatura i uz više ugljičnog dioksida, sezona peludi je postala dulja, a koncentracija peludi raste. Mnogi stručnjaci misle da će se to u budućim godinama povećati, zbog klimatskih promjena.

Što možete učiniti da ublažite simptome?

Smanjite izloženost alergenima. Pratite svakodnevno vrijednosti peludi tamo gdje živite. Ako ste alergični, zatvarajte prozore, u kući i u automobilu. Nakon vremena provedenog na otvorenom, otuširajte se i promijenite odjeću koja je bila izložena peludi čim stignete kući. Saznajte koji alergeni uzrokuju vaše probleme i zapamtite kada počinju pa to unesite u kalendar.

Početak liječenja prije pojave simptoma će spriječiti da se simptomi razviju van kontrole. To može smanjiti količinu lijekova koje trebate. Antihistaminici pomažu kod kihanja i svrbeži. Nosni kortikosteroidni sprejevi korisni su za začepljene noseve.

Alergolog će pomoći da prepoznate koja pelud je uzrok vaših simptoma. Razgovarajte s liječnikom i o imunoterapiji koja mijenja imunološki odgovor kroz davanje malih doza alergena tijekom vremena. To izaziva stanje tolerancije i pomaže ljudima da tijekom vremena postanu manje alergični.