Ona je kći ozloglašenog Hitlerovog ministra, ali i dalje vjeruje da joj je otac nevin i da nije progutao otrov

Gudrun Burwitz kći je Heinricha Himmlera, ministra unutarnjih poslova Reicha i jednoga od glavnih organizatora Holokausta, u kojemu su živote izgubili milijuni ljudi. Danas se obilježava njegova sedamdeseta godišnjica smrti, a ona i dalje tvrdi kako nije istina da je njezin otac izvršio samoubojstvo te da ga je sigurno netko ubio.

Princeza nacizma, kako joj tepaju istomišljenici, i dalje živi u uvjerenju kako je njezin otac bio doista dobar čovjek. Ona i dalje na svoj način podupire nacističku ideologiju, a u neonacističkim je krugovima smatraju svojevrsnom ikonom. Oni koji poznaju njezino djelovanje opisuju Gudrun kao istinsku podupirateljicu nacizma koja nikad nije preboljela očevu smrt. Imala je samo 14 godina kad je on umro.

Ima lijepe uspomene na Hitlera

Još se uvijek sjeća, kaže, lijepih uspomena na vrijeme dok joj je otac bio živ. “24. prosinca svake godine s ocem bih se vozila u Hitlerovu kuću u Münchenu da mu čestitam Božić”, kazala je Burwitzova. “Kad sam bila mala, poklanjao mi je lutke, a kasnije mi je uvijek davao bombonjere”, prenosi Daily Mail njezine riječi. Još uvijek drži dnevnik u kojemu je zabilježila neke od posebnih joj uspomena.

Himmler ju je vodio na svoja putovanja i posjete koncentracijskim logorima. I sad živi blizu logora Dachau. U jednom je zapisu u dnevniku zabilježila jedan takav posjet s ocem. “Danas smo otišli u SS-ov logor Dachau. Vidjeli smo slike koje su naslikali zatvorenici. Predivne su. A poslije smo mnogo jeli. Bilo je lijepo”, piše Gudrun.

Vodi organizaciju koja pomaže bivšim SS-ovcima

Još je uvijek uvjerena da je njezin otac ubijen. “Ne vjerujem da je progutao kapsulu s otrovom. Ni ja ni moja mama nikad nismo dobile službenu dojavu o njegovoj smrti”, kaže. Lokacija njegova groba također je nepoznata, jer su njemačke vlasti htjele spriječiti okupljanje neonacista, kojima bi Himmlerov grob služio kao svojevrsni oltar, na kojemu bi mu mogli iskazivati počast.

Stille Hilfe, odnosno Tiha pomoć, grupa je koju je Gudrun osnovala kako bi se povezala s drugim suvremenicima njezina oca i bivšim SS-ovcima i ponudila im financijsku i svaku drugu pomoć. Organizacija jest legalna, ali moralno poprilično upitna. Ima četrdeset članova, ali financijski je podupiru bogati industrijalci i oko tisuću drugih ultra desnih Europljana, koji dijele njezine nacističke poglede na svijet. Stille Hilfe redovito održava susrete s neonacistima diljem Njemačke i Austrije. Ova 85-godišnjakinja još je uvijek bistroga i oštrog uma. Veterani SS-a prilikom jednoga su je susreta otvoreno obožavali i iskazivali joj strahopoštovanje.

“Opasna je, kao i svaki drugi fanatik”

“Ona doista istinski voli muškarce i žene koji su služili u najgorim vremenima nazi režima od 1933. do 1945. godine”, kazali su njemački dužnosnici. “Istinski vjeruje u to i to je, kao i sve druge fanatike, čini iznimno opasnom”, dodali su. Podupire i ženske desničarske organizacije, putem kojih dopire do škola i vrtića.

I bez obzira na sadašnje doba, ova žena i dalje živi u prošlosti. Doduše, nikad joj se nije ostvarila želja da ode u Ameriku i potraži dokumentaciju o očevoj smrti, a teško je za vjerovati da će joj se ona ikad i ostvariti.