Provela sam danas dva i pol sata s onim curama koje spavaju u šatoru pred Ministarstvom prosvjete

Dorotea Šušak i Espi Tomičić su one dvije studentice dramaturgije koje su sinoć postavile šator za plažu ispred MZOS-a i o njima danas svi pričaju. Cure su tražile da se studentima napokon isplate stipendije za proteklu akademsku godinu, ali i da se ubuduće natječaj pokrene odmah u jesen kako bi studenti mogli dobivati stipendije već u siječnju.

“Da se odmah razumijemo, ja se nisam prijavila na stipendiju, ja sam tu iz solidarnosti svojoj prijateljici Espi. Ona prima stipendiju retrogradno pa uz to što studira, mora raditi i dvije smjene u kafiću. A na prosvjed smo se odlučile nakon što smo jučer točno 157 puta nazvale Ured za stipendije i nitko nam se nije javio ili bi nam spuštali slušalicu. Bile smo na velikom prosvjedu na Trgu s kojeg smo otišli do Espi, uzeli šator i došli ovdje”, prepričava Dorotea.

Policija ih je legitimirala triput

Njihov mali prosvjed isplatio se već idućeg dana. Šustar je danas svima isplatio stipendije. Djevojke su unatoč tome odlučile ostati sa šatorom ispred Ministarstva, a pridružile su im se i mnoge kolege. Da vidim zašto i što se to točno događa ispred Ministarstva, otišla sam do Donjih Svetica 38 kako bih s njima provela par sati.

Iako je vani bilo 35 stupnjeva, desetak studenata sjedilo je oko šatora. Uglavnom sam slušala kako raspravljaju o tome kad tko ima koji ispit i koliko im je ostalo do kraja godine. Bilo je oko 14 sati kad sam stigla tamo, a dotad im se nitko iz Ministarstva nije obratio. “Neki ljudi, koji se nisu predstavili, a kasnije su ušli u zgradu Ministarstva, rekli su nam par riječi.

Tipa, jedna žena nam je dobacila da bi bilo bolje da maknemo šator jer se na tom mjestu događaju prometne nesreće”, prepričala mi je Dorotea. To ih, čini mi se, nije baš nešto zastrašilo. Još od sinoć, otkad su postavile šator pa do devet ujutro, tri puta im je dolazila policija. Legitmirali su ih, ali obzirom na to da ih je na platou ispred Ministarstva manje od 20, ne mogu ih privesti zbog neprijavljenog prosvjeda. Tako kaže zakon.

Kako je prošla prva noć ispred Ministarstva

“Policajci su nam odmah rekli da još ne znaju što će biti. Kasnije nas je, oko 4 sata, obišla još jedna patrola. Nisu nam smetali jer su vidjeli da očito nemamo plinske boce i da se nitko neće raznositi”.

Cure misle da su autokomične. “Kad je sve ovo oko nas komično. Dakle, ovo je šator za plažu, ovdje su transparenti napravljeni priborom za likovni, ovdje je hrana koju donose ljudi iz susjedstva”, priča mi dosta euforično Dorotea dok prepričava kako je prošla prva noć ispred Ministarstva kao i zašto ne planiraju ni večeras otići od tamo.

Dodaje kako su ih treći put legitimirali u devet ujutro kad su ih, kaže, policajci upozorili da njihovi nadređeni ne znaju što će napraviti s njima. Rekli su im da se pripreme jer u bilo kojem trenutku oni mogu doći po njih i podići kaznenu prijavu protiv njih te, u konačnici, naplatiti kaznu od 8 tisuća kuna.

Stalno su na telefonima

Danas, bez obzira na to, zajedno s udrugama koje su im odlučile dati potporu, organiziraju prosvjed ispred Ministarstva za petak u 16 sati. Ali djeluje mi kao da podršku već imaju. Svako malo dolaze im ljudi kako bi im dali koju riječ podrške. Neki donose i hranu i piće pa čak i cvijeće.

“Ljudi, htio sam vam reći da imate moju punu podršku. Htio bih vas makar počastiti ako želite štogod popiti ili ako vam nešto drugo treba”, govori simpatični gospodin u žutoj majici koji se odnekud pojavio. Ekipa odbija ponudu jer vode i hrane ima dovoljno.

Dio ljudi pokušava nabaviti još šatora jer će, čini se, večeras ispred MZOS-a niknuti mali kamp. “Hej, je li imaš šator za posuditi?”, čujem ih kako zovu okolo.

U međuvremenu, svako toliko netko uđe i izađe iz zgrade Ministarstva, prođe autom pored rampe u neposrednoj blizini prosvjednika i manje-više se pravi da ništa ne vidi.

No, zato vide susjedi. I svi ostali ljudi koji imaju internet pa uskoro stiže još nekolicina studenata. “Da, sad nam je došla još jedna prijateljica s druge godine Akademije koja će isto večeras spavati s nama ovdje, što je super jer ćemo se Espi i ja moći barem otići na brzinu otuširati i pokupiti naša računala kako bismo mogli nastaviti s organizacijom svega ovoga”, kaže Dorotea koja ne može više od tri rečenice reći u komadu jer je stalno prekida zvonjava mobitela.

Gospođe koje su im donijele cvijeće

I dok prosvjed prolazi skroz mirno na travici ispred Ministarstva, bučnoj koloni automobila (koji se u tolikoj gužvi jedva kreću Donjim Sveticama) svakako privlači pažnju vozača pa pokoji od njih zatrubi ili mahne prema šatoru.

U jednom trenutku stižu i dvije gospođe umirovljenice. Kažu da su nekad bile prosvjetne radnice. Donose vrećice s hranom i cvijeće za prosvjednike. “Djeco, primite se posla! izborite se za plaće nastavnika”, govori gospođa u crvenoj košulji objašnjavajući kako je uvijek jako voljela i cijenila svoj posao.

Organizacija prosvjeda za sutra se nastavlja. Osim šatora, dogovara se i vrijeme prosvjeda te se lijepe plakati kako bi bili što vidljiviji i onima s ceste i onima koji prolaze stazom.

U jednom trenutku, oko 15.30 sati, napokon izlaze dvije gospođe iz zgrade Ministarstva koje očito s namjerom idu prema Espi, Dorotei, Jakovu i njihovim prijateljima.

Ministar ima jako puno posla

“Mi smo ovdje kako bismo čuli vaše zahtjeve. Što se tiče stipendija, to znate, isplate su išle danas”, govori gospođa u žutom sakou koja, kao ni njezina kolegica, nije htjela ponoviti svoje ime i prezime razumljivo kako bih im mogla potpisati u ovom tekstu.

“Navedite nas kao savjetnice iz kabineta”, kaže jedna od njih dok druga drži komad kockastog papira i kemijsku. Djevojke odgovaraju kako nisu tu samo zbog isplate stipendija nego i zbog toga jer žele novi prijedlog za raspisivanje natječaja iduće godine.

Gospođe uvjeravaju kako su tu kako bi se otvorio dijalog. “A gdje je ministar Šustar, mi smo tu već drugi dan i on nije mogao izaći do nas?”, “Ministar Šustar je na sastancima”, zaključuje jedna od gospođa te nakon kratkog razgovora s djevojkama, i pitanja treba li im štogod poput vode, s tri zapisane rečenice na komadu uredskog papira, odlazi natrag u zgradu.