Stoljećima stara obiteljska drama riješena je DNK analizom sline s poštanske marke na razglednici

Mladi austrijski kovač Xaver 1885. godine napustio je dom i našao novi posao u inozemstvu. Ubrzo se zaljubio u Dinu, katoličko-židovsku sedamnaestogodišnju djevojku, kćer svog šefa. Odmah je dobio otkaz i tu počinje ova obiteljska drama, piše Wired. Dina je pobjegla od kuće da bi bila sa Xaverom. Našla je posao u kući 30-godišnjeg Židova Rona vlasnika tvornice. A 1887. godine rodila je sina Renca, za kojeg se vjerovalo da mu je otac bio tvorničar Ron. Ron je primio židovske obrede, a kršten je u katoličkoj crkvi.

Dina i Xaver ostali su zajedno, a nakon što je Xaver bio iznimno uspješan u svom poslu, vjenčali su se 1889. godine. Xaver je priznao Renca, a tvorničar Ron je pružao financijsku potporu obitelji. Xaver i Dina dobili su još troje djece, uključujući i sina Arlesa. Tijekom Drugog svjetskog rata porijeklo je skrivano zbog straha od deportacije u koncentracijske logore. Tajna Rencovog očinstva se čuvala, a u obitelji se pravi identitet Rencovog oca prenosio s koljena na koljeno.

Znanstvenici nisu imali uspjeha godinu i pol dana

U svibnju 2017. godine Cordula Haas, forenzična genetičarka sa Sveučilišta u Zurichu dobila je neobičan zahtjev. Potomci Renca i Arlesa željeli su utvrditi da li mu je Ron bio pravi otac. Obitelj je ponudila briseve živih potomaka Dine, Renca i Arlesa za DNK analizu, a na poticaj forenzičarke Haas, donijeli su i neke razglednice koje su poslali sigurno Renc i Ron, a koje bi mogle sadržavati njihov DNK u ostacima sline na poštanskoj marki.

Godinu i pol dana tim forenzičara pokušavao je utvrditi istinu, ali bezuspješno. Ali onda je u ožujku 2020. godine obitelj donijela još materijala. Našli su neke stare razglednice koje je Arles poslao 1922. godine. DNK koji je nađen ispod maraka uspoređen je sa Rencovim pismima poslanima dok se je bio na frontu u Prvome svjetskome ratu. Pronađena je zajednička Y kromosomska loza što znači da su braća imala istog oca. Nakon više od stoljeća potvrdilo se da je Xaver, a ne Ron djetetov otac.

Sljedeća velika stvar u genetskoj genealogiji

Istraživanje je objavljeno u časopisu Forensic Science International. Vađenje stoljetne DNK iz artefakata, iz sline polizane omotnice ili marke, kose sa stare četke, nekada se smatralo sljedećom velikom stvari koja će se dogoditi u genetskoj genealogiji. “Svatko unutar obiteljske arhive ima i DNK arhivu”, kaže forenzičar Maarten Larmuseau sa Sveučilišta Leuven u Belgiji. “To može pomoći ljudima da nađu odgovore o obiteljskoj povijesti”.

Jedino ako se oslanjate na DNK iz sline s polizane marke, ne možete biti sigurni tko je polizao marku. Prije su u poštama bili navlaženi jastučići. “U mom laboratoriju kruži šala da ako provjeravamo tragove sline sa stare marke, ustanovit ćemo da su sva djeca zapravo djeca poštara”, šali se Larmuseau.

Zaslužuju li mrtvi malo privatnosti?

Kako se genetska genealogija sve više koristi za otkrivanje obiteljskih misterija, postavlja se pitanje ne zaslužuju li mrtvi malo privatnosti.

“Činjenica da možete imati DNK nekoga tko je živio prije pojave automobila, pa otkriti izvanbračnu djecu, ljubavne afere, rođaka za kojega nikada niste znali, je zapanjujuća, a sve to može utjecati na današnje potomke”, kaže Libby Copeland, autorica knjige Izgubljena obitelj. To što možete kopati po prošlosti ne znači da će vam se svidjeti ono što ćete otkriti, zaključuje Wired.