Ugledni Time: postoji šansa da ćemo uskoro konačno dobiti potvrdu jesmo li sami u Svemiru

NASA-in svemirski brod Europa Clipper, koji je u završnoj fazi sastavljanja, u listopadu će krenuti na put do Jupitera dug šest godina. Kad stigne ondje, izvršit će seriju preleta nad tajanstvenim Jupiterovim mjesecom – Europom, koji astronomi i egzobiolozi smatraju najvjerojatnijim za život. Stoga je ova godina vrlo važna za proces potrage za vanzemaljskim životom.

A nakon 2030., kako piše Time, kada svemirska letjelica stigne u Jupiterov sustav, možda ćemo konačno dobiti dugoočekivani odgovor na pitanje jesmo li sami u hladnom i golemom svemiru ili negdje imamo društvo.

“Pokušavamo razumjeti potencijalnu nastanjivost Europe. Je li to mjesto koje ima uvjete za život? Kakva je njegova kemija, kakav je njegov metabolizam”, kaže NASA-in projektni znanstvenik Robert Pappalardo.

Četiri Jupiterova mjeseca

Godine 1610. legendarni astronom Galileo Galilei otkrio je četiri velika Jupiterova mjeseca, koji će kasnije biti nazvani Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Danas se zna da su dio grupe od najmanje 95 mjeseca koji kruže oko divovskog planeta.

Čak 405 godina kasnije, 2015., znatno manje poznati John Culberson, bivši teksaški političar, usmjerio je u Kongresu zakon kojim se financiraju i orbiter Europa, a kasnije i lander za slijetanje na ovaj Jupiterov mjesec. Također je te projekte učinio obaveznim dijelom NASA-inog programa istraživanja.

Dvostruko više vode nego na Zemlji

Ti bi letovi mogli otkriti puno toga. Dok Io, Europa, Ganimed i Kalisto kruže oko Jupitera, čvrsto ih drži gravitacija planeta, no na njih utječe i puno slabija gravitacija svakog satelita koji oko njih kruži. Ta gravitacija uzrokuje njihovo lagano savijanje, slično kao što naš Mjesec povlači i oslobađa plimu i oseku na Zemlji.

Za Jupiterove mjesece svo to rastezanje i stiskanje proizvodi mnogo unutarnje topline. Na Iou, najdubljem od četiri velika mjeseca, to dovodi do stvaranja vulkana, s do 400 aktivnih erupcija koje se odvijaju u bilo kojem trenutku.

Na Europi to znači da se ledeni oklop Mjeseca ne proteže ni blizu do njegove čvrste kore. Umjesto toga, NASA procjenjuje da kora leda nije deblja od 15 do 25 kilometara, dok ocean ispod nje doseže dubinu od dodatnih 60 do 150 kilometara. S promjerom od samo 3100 km, Europa je otprilike četvrtine veličine Zemlje, ali se smatra da njezin veliki ocean sadrži dvostruko više vode nego svi oceani našeg planeta zajedno.

Sličnost sa Zemljinim oceanima

Time objašnjava i da ta voda ne miruje. Čitavo vrijeme ona pljuska oko Europe, uzrokuje pukotine u ledenoj ploči tog mjeseca te gejzire koji izbijaju visoko iznad površine. Voda koja pada natrag na mjesec, kao i voda koja curi kroz pukotine u ledu, stvara hrđavo crvene mrlje na dijelovima površine. To je zanimljiv trag zbog kojega se vjeruje da bi Europin ocean mogao biti sličan Zemljinim oceanima.

Također, Europin je ocean u stalnom kontaktu s muljem na dnu i vjerojatno pokupi više organskih kemikalija, uključujući dušik, fosfor i sumpor, kao i otopljene molekule kisika i vodika. Sve to čini bogato, toplo, amnionsko okruženje u kojem bi život mogao biti moguć. Postoji šansa da su na dnu Europina oceana prisutnoi hidrotermalni otvori. Na Zemlji, ovi geološki grijani gejziri podržavaju sve vrste života kilometrima ispod površine. Zato se vjeruje da bi Europa, sa svojom savitljivom korom, lako bi mogla biti dom sličnih procesa.

“To su višestanični, složeni oblici života koji tamo dolje žive u potpunoj tami, pokretani unutarnjom toplinom. Europa ima i unutarnji izvor topline”, pojašnjava NASA-in znanstvenik Curt Niebur.

Još jedan neobjašnjeni fenomen

Međutim, postoji još jedna zasad neobjašnjena stvar, nešto što nijedan evolucijski biolog ili egzobiolog nikada nije definirao. “Moramo doznati što je potrebno za prelazak od kemikalija do kemijske energije pa sve do života”, kaže Pappalardo.

Bit će potrebno strpljenje prije nego što ti i drugi odgovori stignu. Europa Clipper trebao bi biti lansiran ove jeseni na raketi SpaceX Falcon Heavy, najjačoj raketi u floti tvrtke. U Jupiterov sustav letjelica bi trebala stići do travnja 2030., a tamo će onda provesti još skoro jednu godinu kružeći oko Jupitera i koristeći gravitaciju tri druga velika mjeseca da oblikuje svoju putanju, usmjeravajući je prema Europi.

Tek će 2031. napokon započeti svoju znanstvenu kampanju, nakon što napravi gotovo 50 prolazaka pokraj Europe, koja će trajati tri godine, s mogućnošću produljenja misije. “Morali bismo odrediti ciljeve za produženu misiju, ali pretpostavljam da ćemo pronaći neka područja koja su posebno zanimljiva i kojima želimo intenzivnije ići”, kaže Pappalardo.

Čeka li nas i misija slijetanja?

Bez obzira na to što Europa Clipper otkrije ili ne otkrije, Culbersonov zakon iz 2015. znači da, ako Kongres ne ukine odredbu o Europi, slijedi misija slijetanja. No to ne znači da će se takva misija dogoditi ubrzo.

Svemirska agencija provodi ono što naziva dekadnim istraživanjima kako bi odabrala misije za nadolazećih deset godina, a sljedeća revizija je predviđena tek 2030., točno u vrijeme kada Europa Clipper stiže na Jupiter. Planiranje, projektiranje i izgradnja lendera lako bi mogla potrajati još jedno desetljeće. “Nažalost, takva misija bi mogla biti ostvarena tek u 2040-ima”, kaže Pappalardo.