Znanstvenici su našli način uklanjanja ugljičnog dioksida iz zraka. Pretvarali bi ga u sodu bikarbonu

Znanstvenici su uspostavili način kako isisati iz zraka ugljično onečišćenje koje zagrijava planetu, pretvoriti ga u natrijev bikarbonat i pohraniti u oceane, navodi nova studija o kojoj je pisao CNN.

Ova tehnika bi mogla biti tri puta učinkovitija od trenutne tehnologije za hvatanje ugljika, kažu autori studije objavljene prošlog tjedna u Science Advances.

Izravno uklanjanje iz zraka

Rješavanje klimatske krize traži drastično smanjenje izgaranja fosilnih goriva, čime se oslobađa zagađenje koje zagrijava našu planetu. Ali kako je čovječanstvo već upumpalo toliko zagađenja u atmosferu malo je vjerojatno da će se u kratkom roku emisije dovoljno smanjiti pa znanstvenici kažu da ga je potrebno uklanjati iz zraka.

Priroda to već čini – šume i oceani su važni spremnici ugljika – ali ne ipak dovoljno brzo da bi održala korak s količinama koje ljudi proizvode pa su se znanstvenici okrenuli tehnologiji.

Jedna je metoda uhvatiti onečišćenje ugljikom izravno na izvoru, na primjer iz tvornica čelika i cementa. Svijet računa na goleme ventilatore koji usisavaju ugljik kako bi očistili naš klimatski nered, ali to je rizično.

Izazovan i skup proces

Drugi način na koji se fokusira ova studija je izravno hvatanje iz zraka. To uključuje isisavanje onečišćenja ugljikom izravno iz atmosfere i njegovo skladištenje, često ubrizgavanjem u zemlju. Problem s hvatanjem iz zraka je taj da, iako je ugljični dioksid vrlo moćan u zagrijavanju planete, njegove su koncentracije vrlo male, oko 0.04 posto zraka. To znači da je izravno uklanjanje izazovno i skupo.

Autor studije Arup SenGupta, profesor na Sveučilištu Lehigh i autor studije, rekao je za CNN da je to značajna prepreka. I najveća postrojenja mogu ukloniti relativno male količine, a uklanjanje svake tone košta nekoliko stotina dolara.

Projekt Climeworksa, izravnog uklanjanja ugljičnog dioksida iz zraka na Islandu, najveće je postrojenje i može uhvatiti do 4000 tona ugljičnog dioksida godišnje. To je jednako onečišćenju ugljikom koje proizvede niti 800 automobila tijekom godine. “Nova tehnika može pomoći rješavanju ovog problema”, kaže SenGupta.

Pretvaranje u soda bikarbonu

Ovi znanstvenici koristili su bakar za modificiranje upijajućeg materijala koji se koristi za izravno hvatanje ugljičnog dioksida iz zraka. Rezultat je apsorbent koji može ukloniti CO2 iz atmosfere u ultra razrijeđenoj koncentraciji s kapacitetom koji je dva do tri puta veći od postojećih apsorbenata.

Materijal se može proizvesti jednostavno i jeftino i pomogao bi smanjenju troškova izravnog hvatanja iz zraka. Nakon hvatanja, ugljični dioksid se može pretvoriti u sodu bikarbonu, i u morskoj vodi spustiti u ocean u maloj koncentraciji.

“Oceani su beskonačni ponori“, kaže SenGupta. “Ako sav CO2 iz atmosfere koji se emitira svakodnevno stavite u ocean, povećanje koncentracije bi bilo neznatno.”

Kakav bi bio utjecaj na oceane?

SenGuptina ideja je da se postrojenja za izravno hvatanje iz zraka mogu smjestiti na pučini, jer tako imaju pristup obilnim količinama morske vode potrebne za proces.

Drugi stručnjaci su zabrinuti zbog negativnog utjecaja na oceane, a odlaganje tona natrijevog bikarbonata u oceane je međunarodnim ugovorima zabranjeno. I kažu da bi moglo negativno utjecati na oceane koji su već pod pritiskom klimatskih promjena, onečišćenja i drugih ljudskih aktivnosti. Izravno hvatanje iz zraka je skupo i nije dovoljno učinkovito. Ima smisla samo izvlačenje velikih koncentracija.

Pritisak vlada i međunarodnih tijela da se tehnologija uklanjanja poboljša je velik. SenGupta kaže da je njihova tehnologija spremna za izlazak iz laboratorija i iskušavanje.