5 godina, 5 velikih akvizicija. Kako hrvatski kapital osvaja Sloveniju
Telegramov pregled nakon današnje Podravkine akvizicije slovenskog Žita
Slovenija regiju smatra sferom od posebnog interesa, a nakon što je još jedna ključna slovenska prehrambena tvrtka prešla u hrvatsko vlasništvo, takav bi se stav, sviđalo se to slovenskim političarim ili ne, mogao produbiti. Podravka je danas preuzela 51 posto dionica ljubljanske tvrtke Žito i s njim uz 900 milijuna kuna prihod godišnje proširila listu proizvoda od brašna, slatkiša i smrzute hrane.
Ovo je šesta velika hrvatska akvizija u Sloveniji u zadnjih 5 godina, omogućena masovnom prodajom udjela u prezaduženim slovenskih tvrtkama. Iako se ni danas ne može govoriti o rasprodaji, Podravka je poput svojih prethodnika u Sloveniji morala platiti vrlo dobru cijenu za većinski udio, ovakav razvoj situacije prije samo 10 godina bio je nezamisliv.
Od raspada jugoslavije velike slovenske kompanije poput Petrola, Heliosa i Pivovarne Laško (upravo prodane Heinekenu) kupovale su udjele u Hrvatskoj. Slovenija je uživala dvostruku stratešku prednosti članstva u EU normalnog poslovanja u Srbiji i BiH tijekom i nakon rata.
Slovenske vlasti sustavno su ignoriraleupozorenja svojih stručnjaka da je ekonomija loše strukturirana, uglavnom oslonjena na stare industrije iz socijalizma, da financijski sektor divlja bez pokrića i da se treba sustavno otvarati stranom kapitalu i znanju.
Ljubljana je izrasla u financijsko i poslovno središte, sve važne svjetske tvrtke tamo su imale sjedišta iz kojih su upravljale ulaganjam u regiji. Sada kad je i Hrvatska u EU taj se raspored mijenja, a posebno na njega utječe to što određeni broj stranih tvrtki seli prema Beogradu. Slovenska je politika godinama obeshrabrivala strane ulagače kombinacijom ograničavajućih odredbi, osobnih interesa privilegiranih igrača i demagogije kakve i u Hrvatskoj dobro poznajemo. Za regionalne ulagače, posebno hrvatske, gotovo da nisu htjeli čuti.
Onda se u nizu unutarnjih političkih sukoba i aferi Patria, počela rastakati političko-financijska mreža Janeza Janše. Izbila je svjetska financijska kriza. Nakon više od 20 godina pomnog Drnovšekovog i Janšinog kadroviranja, u slovenskoj politici nije se formirala nijedna politička grupacija dovoljno kompetentna da napravi zaokret. Slovenski model, dugo proglašavan uzorom tranzicije, doživio je fijasko. Započet kao masovna vaučerska privatizacija 90tih, urušio se u nizu korupcijskih afera dok se otkrivalo kako je mala grupa politički odabranih igrača kroz državna i privatizirana poduzeća izvlačila milijune eura iz zemlje. Danas je slovenski portfelj tvrtki na prodaju puno bogatiji nego nekad, kapital polako ulazi izvana i budućnost izgleda puno bolje nego prije 5 ili 10 godina. Pogledajmo kako su to iskoristili najveći hrvatski ulagači u Sloveniji.
Atlantic grupa i Droga Kolinska
Prije točno 5 godina, Emil Tedeschi pobijedio je na tenderu neke od najjačih svjetskih investicijskih fondova i u dealu teškom 300 miijuna eura preuzeo Droga Kolinsku. Bio je to prvi jači ulaz hrvatskog kapitala u Sloveniju i simptom novog poretka u regiji u kojemu slovenske kompanije neće moći računati na lidersku poziciju koju su očuvale nakon raspada Jugoslavije.
Atlantic Grupa s Droga Kolinskom preuzela je brendove Cockta, Donat MG, Barcaffe, Grandkafe, Soko Štark, Smoki i Argeta. Danas su oni u skupini najjačih Atlanticovih i regionalnih brandova. U to vrijeme slovenski protekcionistički stav bio je tako jak da se pričalo kako je Tedeschi na natječaju za Droga Kolinsku imao problema zbog imidža Ivice Todorića, kojega su u Sloveniji proglašavali simbolom hrvatske neokapitalističke hegemonije.
Agrokor i Mercator
Ako je Atlanticovo preuzimanje Droga Kolinske bio znak promjene odnosa hrvatskog i slovenskog kapitala, Agrokorova kupnja Mercatora trajno je zapečatila novi poredak. Hrvatske tvrtke preuzele su kontrolu nad cijelim slovenskim prehrambeno-trgovačkim lancem.
Agrokor je lani od konzorcija prodavatelja Mercatora za 550 milijuna eura kupio većinski paket od 53 posto dionca. Stvaranjem regionalnog trgovačkog diva sa 7 milijardi eura prihoda, Ivica Todorić je nakon 10 godina borbe stvorio najveću maloprodajnu kompaniju u centralnoj i istočnoj Europi.
Zahtjevan deal s Mercatorom ima dalekosežne posljedice na industriju hrane u regiji ali zbog sasvim je drugih razloga bio glavna tema slovenske političke scene, nakon fijaska slovenskog modela koji se urušio u svjestkoj finacijskoj krizi i korupcijskim aferama, Todorić je ušao na krajnje osjetljiv teren. Koliko osjetljiv, pokazuje podatak da je na kraju ostavio brend Mercator na slovenskim trgovinama. Kupnja Mercatora ušla je u uzlazni trend okrupnjavanja maloprodaje u svijetu pa se očekuje da će za novu Todorićevu tvrtku Adria Retail kad-tad ponudu dati neki međunarodni trgovački gigant.
Croatia osiguranje (Adris) i Sava Re
Kad je rovinjska Adris grupa preuzela Croatia osiguranje počele su priče da im je iduća meta u regiji slovenska osiguravajuća kuća Triglav. Taj plan trajno je odgođen kad je slovenska vlada Triglav dodatno zaštitila od prodaje uvrstivši ga na listu kompanija od strateškog značaja.
Croatia osiguranje u međuvremenu je od Abanke i mariborske NKBM banke otkupio prava na sudjelovanje u dokapitalizaciji i počeo preuzimati udjele u najvećem slovenskom društva za reosiguranje Sava Re. Procjenjuje se da preko skrbničkog računa Splitske banke drži oko 10 posto udjela u toj tvrtki, a Adris preko dionica u vlasništvu Raiffeisen banke oko 5 posto.
U siječnju su slovenski mediji počeli pisati da KD Group i Adriatic Slovenica, tvrtke koje su svojedobno blokirale ulaz Croatia osiguranja i Adrisa u Sava Re, sada prodaju pake tod 8 posto dionica i pregovaraju o tome s Adrisom koji je tada prema navodima neimenovanih izvora nudio 20 posto manje od cijene dionice na burzi. Prema odredbi slovenskog regulatora Croatia osiguranje ne smije imati više od 20 posto dionica
Dukat i Ljubljanske mlekarne
Francuski mljekarski div Lactalis, vlasnik Dukata, 2012. je postao većinski vlasnik Ljubljanskih mlekarni. Za 50,3 posto dionica koje su kupili od NFD Holdinga, Factor banke, KD Fonda i SAve, platili su oko 20 milijuna eura. Ponudili su dva eura više za dionicu od suvlasnika Ljubljanskih mlekarni Melkodela koji je povezivao slovenske poljoprivredne zadruge. Do svibnja 2013. Dukat i Lactalis preuzeli su ostatak vlasništva u LJubljanskim mlekarnama. Preuzimanje je ukupno iznosio 38 milijuna eura.Za usporedbu, Lactalis je za Dukat platio 280 milijuna eura.
Podravka i Žito
Podravkino preuzimanje Žita prvo je “postmerkatorsko” preuzimanje u Sloveniji. Preuzimanje 51 posto dionica platili su 33 milijuna eura a za čitavu tvrtku čije će preuzimanje morati objaviti uskoro, morat će dati 64 milijuna eura. Za Žito je bio zainteresiran i investicijski fond iz Litve. Podravka je tako postala još jedna hrvatska firma koja je upravo akvizicijom u Sloveniji skočila za jednu stepenicu u utjecaju u regiji. Ukupni prihod Podravke nakon ovog preuzimanja bit će 4,5 milijardi kuna godišnje.