6 mračnih briga koje će jako mučiti Janisa Varufakisa dok bude glasao o uvjetima EU (objavio ih je na blogu)
Od raspada EU do još većeg siromaštva Grčke, Varufakis ne vidi izlaz
Grčki ministar financija u ostavci Janis Varufakis zajedno s ostalim zastupnicima u grčkom parlamentu odlučuje o uvjetima koje su Europska komisija, MMF i Europska središnja banka postavili Grčkoj za nastavak financijske pomoći. Nakon mučnog summita u Bruxellesu, premijer Aleksis Cipras pristao je na uvjete iako su oni sada za Grčke pojmove još veće poniženje od ranijih. Najveće kritike svjetske javnosti izazvalo je inzistiranje Njemačke da se Grčka izbaci iz eurozone i prijedlog da grčka Vlada preostalu državnu imovinu stavi u privatizacijski fond koji bi bio u Luksemburgu.
Oba elementa izbačena su iz zaključaka summita, ali Varufakis taj dokument i dalje smatra jednim od najopasnijim ikad donesenim u Europskoj uniji. Zašto tako misli, objašnjava u postu koji je sinoć objavio na svom blogu. “Idućih sati i dana, sjedit ću u parlamentu i ocjenjivati zakonodavstvo koje je dio nedavnog sporazuma koji je Grčka postigla na summitu eurozone” piše Varufakis “Jedva čekam da čujem što će mi uživo reći moji drugovi Aleksis Cipras i Euklid Cakalotosa koji su posljednjih nekoliko dana toliko toga prošli. Do data, zadržat ću za sebe sud o zakonima koji su pred nama. Ovo su tek moje prve, impresionističke misli o zaključcima euro summita” Pogledajmo o čemu razmišlja bivši ministar Varufakis.
1. Imamo novi Versajski ugovor
Novi Versajski ugovor nadvio se nad Europu – Taj sam izraz koristio još u proljeće 2010. kako bih opisao prvu “sanaciju” Grčke koja se tada pripremala. Ako je tada ta alegorija bila relevantna, sada je još više.
2. EU nikad nije toliko ugrozila integraciju
Nikad Europska unija nije donijela odluku koja toliko temeljito podriva projekt europske integracije. Postupajući prema našoj vladi i Aleksisu Ciprasu na ovaj način, europski lideri zadali su presudan udarac europskom projektu. Projekt Europske integracije u zadnjih je nekoliko dana smrtno ranjen. Paul Krugman je dobro rekao, što god mislili o Syrizi i Grčkoj, nisu oni ubili san o demokratskoj, ujedinjenoj Europi.
3. Ovakva monetarna unija razorit će europski pokret
Nick Kaldor, ugledni ekonomist s Cambridgea, još 1971. je upozorio da stvaranje monetarne bez političke unije može doesti do propasti monetarne unije ali i do raspada europskog političkog pokreta. Kasnije, njemačko britanski sociolog Ralf Dahrendorf 1999. je upozorio da će ekonomska i monterana unija razoriti Europu umjesto da je ujedine. Sve ove godine nadao sam se da su u krivu. Sada mi se čini da su se sile u Bruxellesu, Berlinu i Frankfurtu urotile da im daju za pravo.
4. Umjesto paneuropske politike, poniženje
Zaključci euro-summita izgledaju kao dokument kojim su na papir stavljeni Uvjeti predaje Grčke. Zamišljen je kao potvrda da Grčka pristaje biti vazalom eurogrupe. Taj zaključak nema veze s ekonomijom niti s brigom za vrstu reforme koja će izvući Grčku iz njenih problema. Riječ naprosto o manifestaciji politike ponižavanja na djelu. Čak o oni koji preziru našu vladu moraju vidjeti koliko lista zahtjeva Eurogrupe daleko od bilo kakvog razuma i poštenja. Jučerašnja izjava euro-summita najavljuje potpuno poništenje nacionalnog suvereniteta, suverene nadnacionalne, paneuropske politike. Europljani, pa i oni koje boli briga za Grčku, neka se čuvaju.
5. I da se potpuno preda, Grčkoj nema oporavka
Mediji su potrošili puno energije na nagađanje hoće i Uvjeti predaje proći u grčkom parlamentu, posebno na nagađanja hoće zastupnici kakav sam i sam preći crtu i glasati za zakone koji se nude. Mislim da to nije najzanimljivije pitanje. Ključno pitanje je: ima li grčka ekonomija ikakve šanse za oporavak pod ovim uvjetima? Tim ću se pitanjem baviti na zasjedanjima parlamenta koja slijede. Najgore je što će se, čak i da se potpuno predamo, naša neprekidna kriza produbljavati.
6. Euro-summit je kulminacija državnog udara
Nedavni euro-summit nije stoga ništa manje od kulminacije državnog udara. Zahvaljujući stranim silama Grčka je 1967. okončala razdoblje demokracije. U intervjuu koji sam dao Philipu Adamsu za ABC Radio National, tvrdim da su strane sile 2015. organizirale novi državni udar koristeći banke umjesto tenkova. Možda je glavna ekonomska razlika u tome što 1967. meta nije bila grčka državna imovina, a sile iza udara 2015. zahtijevaju da predamo preostali kapital kako bi ga oni stavil u službu neplativog, neodrživog duga.