U tijeku je javno savjetovanje o izmjenama nekoliko zakona iz domene zdravstva, kojima će se, između ostalog, postrožiti kontrole bolovanja. Već godinama se sumnja da je dio bolovanja lažan, odnosno da se ona koriste kao neka vrsta godišnjeg odmora, što stvara prilično velike, a nepotrebne troškove poslodavcima i zdravstvenom sustavu.
Hrvatska udruga poslodavaca prošle je godine izradila studiju “Bolovanja u Hrvatskoj – analiza stanja” koja je pokazala snažan trend rasta “privremene nesposobnosti za rad”.
Prema studiji, u razdoblju od 2013. do 2019. broj dana bolovanja koje su plaćali poslodavci, narastao je sa šest na blizu devet milijuna. Broj bolovanja porastao je, u istom razdoblju sa 600 tisuća na milijun. Osim toga, poslodavci su plaćali četiri puta više bolovanja u odnosu na HZZO.
Veliki broj dana bolovanja nije opravdan
Studija je pokazala i da je ukupan trošak poslodavaca na bolovanja, u pretpandemijskoj 2019. godini, iznosio oko tri milijarde kuna. Što se tiče plaćanja bolovanja, Hrvatska ima sustav sličan njemačkom, te na teret poslodavca ide prvih 42 dana bolovanja. Gotovo sve druge zemlje Europske unije imaju maji broj dana bolovanja na teret poslodavca.
Što se pak tiče sumnjivih bolovanja, izvanredne kontrole proteklih godina su pokazale da je njih oko 30 do 40 posto. Naravno, ne radi se o tome da su sva ta bolovanja lažna, ali su utvrđene nepravilnosti, poput one da traju dulje nego što bi trebala s obzirom na stvarno zdravstveno stanje. No, uglavnom se kontroliraju bolovanja dulja od 42 dana.
Predložene izmjene zakona predviđaju da će kontrolori HZZO-a, osim kontrole rada liječnika primarne zdravstvene zaštite moći kontrolirati i pacijente koji su na bolovanju. Što se tiče kazni, ako se utvrdi lažno bolovanje, za liječnike će one iznositi od 660 do 2650 eura, a za pacijente od 1060 do 1990 eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poslodavci godinama traže izmjene
Poslodavci već godinama predlažu znatno dublju reformu sustava bolovanja. Jedan od glavnih zahtjeva bio je skraćivanje vremena bolovanja koje ide na teret poslodavaca. Javljali su se prijedlozi da bi bolovanja koja plaća poslodavac trebala biti do najviše 30 dana.
Neki su čak predlagali da bi ih trebalo skratiti na svega pet dana, dok bi ostatak išao na teret HZZO-a, što bi natjeralo državne službe da postrože kontrole.
Tražilo se da se poslodavcima omogući i veće upravljanje bolovanjima, odnosno da se uvedu “dani za bolest”, tako da bi radnik mogao bez opravdanja uzeti, na primjer, pet ili sedam dana slobodno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U problemu obrtnici, oni se sami financiraju
U tom slučaju bi svako bolovanje prepisano od strane liječnika išlo na teret HZZO-a, no za sada takve ideje nisu uvažene od strane zakonodavca. Slovenija je, primjerice, u vrijeme pandemije uvela mogućnost bolovanja do tri dana, bez potvrde liječnika.
Bolovanja koja 42 dana plaća poslodavac problem predstavljaju obrtnicima i samostalnim djelatnostima. Oni često ni ne otvaraju bolovanje, jer su i tako sami sebi trošak. Problem je u tome što se mogu naći u situaciji da zbog bolesti ne rade, što znači da nemaju ni prihode, ali nemaju ni pomoć HZZO-a, jer su si više od mjesec dana sami dužni isplaćivati naknadu za bolovanje.
Uglavnom, ako Beroš želi riješiti problem lažnih bolovanja i stvoriti pravedniji sustav, veći teret njihova financiranja trebala bi preuzeti država, odnosno HZZO.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Beroševa reforma i dalje ne mijenja bitno: sustav bolovanja dubinski je nepravedan, najgore prolaze poslodavci
Ako ministar želi smanjiti lažna bolovanja, država bi njihov trošak trebala preuzeti na sebe
U razdoblju od 2013. do 2019. broj dana bolovanja koje su plaćali poslodavci, narastao je sa šest na blizu devet milijuna. Broj bolovanja porastao je, u istom razdoblju sa 600 tisuća na milijun. Osim toga, poslodavci su plaćali četiri puta više bolovanja u odnosu na HZZO
U tijeku je javno savjetovanje o izmjenama nekoliko zakona iz domene zdravstva, kojima će se, između ostalog, postrožiti kontrole bolovanja. Već godinama se sumnja da je dio bolovanja lažan, odnosno da se ona koriste kao neka vrsta godišnjeg odmora, što stvara prilično velike, a nepotrebne troškove poslodavcima i zdravstvenom sustavu.
Hrvatska udruga poslodavaca prošle je godine izradila studiju “Bolovanja u Hrvatskoj – analiza stanja” koja je pokazala snažan trend rasta “privremene nesposobnosti za rad”.
Prema studiji, u razdoblju od 2013. do 2019. broj dana bolovanja koje su plaćali poslodavci, narastao je sa šest na blizu devet milijuna. Broj bolovanja porastao je, u istom razdoblju sa 600 tisuća na milijun. Osim toga, poslodavci su plaćali četiri puta više bolovanja u odnosu na HZZO.
Veliki broj dana bolovanja nije opravdan
Studija je pokazala i da je ukupan trošak poslodavaca na bolovanja, u pretpandemijskoj 2019. godini, iznosio oko tri milijarde kuna. Što se tiče plaćanja bolovanja, Hrvatska ima sustav sličan njemačkom, te na teret poslodavca ide prvih 42 dana bolovanja. Gotovo sve druge zemlje Europske unije imaju maji broj dana bolovanja na teret poslodavca.
Što se pak tiče sumnjivih bolovanja, izvanredne kontrole proteklih godina su pokazale da je njih oko 30 do 40 posto. Naravno, ne radi se o tome da su sva ta bolovanja lažna, ali su utvrđene nepravilnosti, poput one da traju dulje nego što bi trebala s obzirom na stvarno zdravstveno stanje. No, uglavnom se kontroliraju bolovanja dulja od 42 dana.
Predložene izmjene zakona predviđaju da će kontrolori HZZO-a, osim kontrole rada liječnika primarne zdravstvene zaštite moći kontrolirati i pacijente koji su na bolovanju. Što se tiče kazni, ako se utvrdi lažno bolovanje, za liječnike će one iznositi od 660 do 2650 eura, a za pacijente od 1060 do 1990 eura.
Poslodavci godinama traže izmjene
Poslodavci već godinama predlažu znatno dublju reformu sustava bolovanja. Jedan od glavnih zahtjeva bio je skraćivanje vremena bolovanja koje ide na teret poslodavaca. Javljali su se prijedlozi da bi bolovanja koja plaća poslodavac trebala biti do najviše 30 dana.
Neki su čak predlagali da bi ih trebalo skratiti na svega pet dana, dok bi ostatak išao na teret HZZO-a, što bi natjeralo državne službe da postrože kontrole.
Tražilo se da se poslodavcima omogući i veće upravljanje bolovanjima, odnosno da se uvedu “dani za bolest”, tako da bi radnik mogao bez opravdanja uzeti, na primjer, pet ili sedam dana slobodno.
U problemu obrtnici, oni se sami financiraju
U tom slučaju bi svako bolovanje prepisano od strane liječnika išlo na teret HZZO-a, no za sada takve ideje nisu uvažene od strane zakonodavca. Slovenija je, primjerice, u vrijeme pandemije uvela mogućnost bolovanja do tri dana, bez potvrde liječnika.
Bolovanja koja 42 dana plaća poslodavac problem predstavljaju obrtnicima i samostalnim djelatnostima. Oni često ni ne otvaraju bolovanje, jer su i tako sami sebi trošak. Problem je u tome što se mogu naći u situaciji da zbog bolesti ne rade, što znači da nemaju ni prihode, ali nemaju ni pomoć HZZO-a, jer su si više od mjesec dana sami dužni isplaćivati naknadu za bolovanje.
Uglavnom, ako Beroš želi riješiti problem lažnih bolovanja i stvoriti pravedniji sustav, veći teret njihova financiranja trebala bi preuzeti država, odnosno HZZO.