Eksplodirao broj tvrtki koje tvrde da radnicima plaćaju najam stana i vrtić za djecu. Što se krije iz toga?
Bilo bi zanimljivo, između ostalog, vidjeti i u koliko je nekretnina smješteno tih gotovo 40 tisuća radnika
Za 9441 dijete predškolske dobi u Hrvatskoj troškove vrtića plaćaju poslodavci njihovih roditelja, a za gotovo 40 tisuća radnika poslodavci snose trošak najma stana. Podaci su to koje smo dobili od Porezne uprave na pitanje koliko poslodavca u Hrvatskoj koristi mogućnost da, bez plaćanja poreza, radnicima pokrije izdatke za stanovanje ili trošak vrtića za dijete.
Pri tome je moguće da je među onima kojima tvrtka pokriva te troškove i sam gazda, jer trgovačko društvo može, primjerice, pokrivati taj trošak i svom direktoru koji je ujedno i njegov vlasnik. Troškove najma iz svog poslovanja mogu za sebe plaćati samozaposlene osobe kao i oni koji obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja, poput liječnika, odvjetnika ili obrtnika.
Prema podacima Ministarstva financija sreću da im poslodavac pokriva izdatke za stanovanje imalo je u razdoblju od početka godine do 21. studenoga 39.870 radnika koji su radili kod 3654 poslodavca. To znači da u prosjeku tvrtke takav trošak snose za desetak radnika. U odnosu na 2020. godinu i više se nego udvostručio broj tvrtki koje su se odlučile na taj korak, ali i broj radnika kojima je poslodavac i na taj način odlučio povećati primanja, a da pri tome nema dodatni porezni teret.
Dječje vrtiće plaća 4655 poslodavaca
Što se tiče dječjih vrtića te je troškove radnicima u ovoj godini pokrivalo 4655 poslodavca, što znači da u prosjeku svaka ta tvrtka snosi troškove za po dvoje djece čiji su roditelji njihovi radnici. Iako je broj poslodavca ostao otprilike isti, odnosno povećao se za stotinjak u odnosu na 2020., mjerom je sada obuhvaćeno dvije i pol tisuće djece više nego prije tri godine.
Vlada se odlučila na takve porezne beneficije poslodavcima, ali i radnicima 2019. godine, a mjera je trebala ublažiti kronični nedostatak radnika. No, ona ne znači da radnici doista moraju živjeti u unajmljenom stanu, jer ih poslodavac može smjestiti i u svoju nekretninu, a onda se procjenjuje kolika je vrijednost tog primitka kojeg daje radniku.
Koliko ih je u nekretninama vlasnika?
Moguće je i da poslodavac unajmi stan i u njega smjesti radnika ili radnike. Porezna uprava oba ova slučaja tretira kao bezgotovinsko podmirenje troška smještaja radnika. Taj trošak je dominantan jer tako, prema podacima porezne uprave, 2147 poslodavaca osigurava smještaj za 34.887 radnika.
U svojim odgovorima Porezna nam nije kazala koliko radnika živi u nekretnini u vlasništvu poslodavca, što je primjerice često slučaj u turizmu, a za koliko ih je poslodavac unajmio smještaj.
Zanimljivo bi bilo vidjeti i koliko je nekretnina pokriveno ovom mjerom, odnosno koliko je slučajeva u kojima poslodavac u jedan stan smjesti i po desetak radnika, uglavnom iz trećih zemlja koji u Hrvatsku dolaze uz radnu dozvolu.
Žele li tako poslodavci provući radnike?
Treća je opcija da radnici sami unajme stan, a da im poslodavac nadoknađuje trošak najamnine. Od početka godine takvu je opciju izabralo 1507 poslodavca za 4983 radnika. U odnosu na 2020. broj poslodavaca se povećao za 600, a broj radnika kojima poslodavci nadoknađuju trošak najma za dvije tisuće. Pri tome iznos najamnine nije ograničen niti je prepreka to što radnik ima nekretninu u svom vlasništvu u istom mjestu. Nužno je samo da ima ugovor o najmu i da je prijavljen na stan kojeg unajmljuje.
Moguće je da radnik ili sam poslodavac sklopi ugovor o najmu s roditeljima, da mu poslodavac taj iznos nadoknađuje i time povećava mjesečna primanja, bez povećanja poreznog opterećenja, a da radnik cijelo vrijeme živi u svom stanu. Tako i sam vlasnik tvrtke može sebi svaki mjesec povećati neoporezive primitke, jer zakon ne priječi da i sebi pokriva troškove najma ako je zaposlenik tvrtke.
Postojanje mogućnosti da se to događa ne znači naravno da takvih slučajeva ima u praksi ili da su oni dominanti. Povećanje broja poslodavaca koji koriste ovu pogodnost može samo značiti da i tako žele privući radnike i povećati im mjesečne primitke, odnosno naknade koje ne ulaze u oporezivi dio dohotka.