Čini se da bi LNG terminali poput onoga na Krku već za par godina mogli postati jedan od većih promašaja
Očekuje se da će potražnja za plinom u Europi značajno opasti zbog prelaska na obnovljive izvore energije
Europske su države s početkom ruske invazije na Ukrajinu pohitale osigurati ukapljeni prirodni plin (LNG) kako bi zbog poremećaja u isporukama, ali i želje da se riješe ovisnosti o Gazpromu, ublažile opasnu energetsku krizu. Ali, kako piše Bloomberg, postoje naznake da bi se takva strategija mogla izjaloviti jer su, kako se čini, planovi za izgradnju ili širenje LNG terminala, poput onoga na otoku Krku, otišli – predaleko.
Nova LNG infrastruktura zamišljena je na čitavom nizu lokacija, od Francuske do Poljske, ali ako svi ti terminali budu sagrađeni, toliki kapacitet mogao bi značajno nadmašiti potrebe budući da se procjenjuje pad potražnje za ovim energentom nakon 2030. godine jer niz država sve više prelazi na obnovljivu energiju. Stoga postoji rizik da bi milijarde eura koje se sada ulažu u infrastrukturu dugoročno mogle postati uludo potrošen novac.
Hrvatska planira širenje kapaciteta na Krku
“Do nekih od ulaganja u infrastrukturu za uvoz LNG-a došlo je na temelju pretpostavke da će uvijek biti potražnje negdje u Europi. Međutim, ako svaka zemlja za cilj ima vlastiti uvozni kapacitet i ako se svim tim tržištima ne bude zajednički upravljalo, naravno da će biti puno propalog novca”, rekao je Ogan Kose, direktor tvrtke Accenture Plc koja se specijalizira za prirodni plin.
Budući da je energetska kriza i dalje u fokusu, trenutno se novi LNG terminali grade u više zemalja: Italija se bliži početku izgradnje svog već četvrtog postrojenja, a Njemačka gura postavljanje svog četvrtog plutajućeg terminala, kod baltičkog otoka Ruegen. Takve plutajuće strukture su češće jer su jeftinije i brže se grade od onih na kopnu. Ostali projekti planirani su, primjerice, i u Estoniji i Grčkoj, dok hrvatska Vlada najavljuje širenje kapaciteta krčkog terminala.
Očekuje se da će kapaciteti u Europi porasti za oko 50 posto tijekom ovog desetljeća, prema Institutu za ekonomiku energetike i financijske analize. U međuvremenu, neki scenariji sugeriraju da se potražnja za LNG-om neće povećati te da bi čak mogla i pasti. Do 2030. godine Europska unija bi mogla imati čak 250 milijardi kubičnih metara neiskorištenog kapaciteta – što čini više od polovice ukupne potražnje plina u bloku 2021. godine, navodi se u izvješću spomenutog instituta iz ožujka.
Europa trenutno nema drugog izbora
Europa je prošlu zimu preživjela bez većih poremećaja u opskrbi zbog neuobičajeno blagih vremenskih uvjeta, manje potrošnje kao i zbog priljeva LNG-a. Rezultat toga je značajno veća zapunjenost skladišta plina od uobičajenih za ovo doba godine. Ipak, brodovi i dalje dovoze rekordne količine LNG-a na Stari kontinent jer se već bliži sljedeća zima. U udarnim danima navala tankera je bila tolika da su sva postojeća postrojenja radila punim kapacitetom, a brodovi su pred nekim terminalima morali čekati da dođu na red za iskrcaj tereta.
U ovom trenutku, piše Bloomberg, Europa nema drugog izbora nego graditi novu infrastrukturu kako bi odgovorila na trenutnu potražnju za LNG-om. Terminali nisu izgrađeni da rade punim kapacitetom tijekom cijele godine, a uobičajeno je da imaju godišnju prosječnu stopu iskorištenosti od 50 do 70 posto, a ponekad čak i manje.
“Europska regija bi mogla dodati još dva do četiri plutajuća terminala povrh onih koji su već planirani. Vidimo veliki interes za većim kapacitetom u nekoliko sjeverozapadnih europskih zemalja. Međutim, postoje i drugačija gledišta, a politički procesi i odluke moraju se zaključiti prije preuzimanja obveza”, rekao je Thomas Thorkildsen, glavni komercijalni direktor tvrtke Hoegh LNG, koja je Njemačkoj osigurala dva takva postrojenja na deset godina.
Kapaciteti zakupljeni i nakon 2045. godine
No, Bloomberg dalje navodi kako zabrinjava nedostatak potražnje na duge staze. Europska unija mogla bi, dok se kreće prema obnovljivim izvorima energije, smanjiti svoju potrošnju plina za gotovo 45 posto do 2030. godine, prema jednom scenariju koji predviđa Međunarodna agencija za energiju. Koliki bi to problem moglo stvoriti svjedoči podatak da je kapacitet na nekim od postojećih terminala rezerviran do 2045. ili čak 2050. godine, prema tvrtki Elengy SA, koja upravlja s tri kopnena terminala u Francuskoj i imala je prosječnu stopu iskorištenosti od rekordnih 95 posto prošle godine.
EU dodatni kapacitet vidi kao osigurač za pružanje energetske sigurnosti. Osim toga, plutajuće skladišne jedinice mogu raditi i kao LNG brodovi ako potražnja za kapacitetom krene prema dolje. Također se mogu premjestiti na druga mjesta, kao što su rastuća tržišta u Aziji. Neki novi terminali mogli bi se preurediti za korištenje drugih proizvoda poput amonijaka ili vodika.
“Europa će i dalje trebati LNG 2030. godine, pa čak i kasnije”, rekla je Esther Ang, voditeljica odjela LNG-a u švicarskoj trgovačkoj kompaniji MET International AG. Više izvoznih projekata – od SAD-a do Katara – povećat će ponudu kako bi se popunila tržišta. “Sada ima više LNG projekata u svijetu nego što ih je bilo prije. Bit će trenutaka kada će ta imovina definitivno biti potrebna, ali i trenutaka s potencijalno nižom potražnjom. Sve ovisi o upravljanju ovim rizikom”, rekla je Ang u nedavnom intervjuu.