Deutsche Bank dosta je ozbiljno napao monetarnu politiku ECB-a. Ukratko, kaže da je potpuno kriva
Izvršni direktor je javno prozvao predsjednika ECB-a Marija Draghija
Iskazivanje nezadovoljstva monetarnom politikom Europske centralne banke (ECB) u financijskim središtima u Frankfurtu postalo je svakodnevica. Financijski krugovi sve su nezadovoljniji održavanjem politike niske kamatne stope, strogog nadzora i nedostatka obveznica raspoloživih za kupnju,
Opisano nezadovoljstvo jučer je naglas, odnosno napismeno, iznio David Folkerts-Landau, izvršni direktor Deutsche Banke, u bilješci pod nazivom The Dark Side of QE (u prijevodu: Mračna strana programa kvantitavnog popuštanja) u kojoj je dosta žestoko napao ECB, javlja Bloomberg.
Samohvala ECB-a sve se više čini neopravdanom
“Dok si europski centralni bankari međusobno čestitaju zbog dalekosežnosti i originalnosti monetarne politike od 2012. godine, ta samohvala se sve više i više čini neopravdanom”, piše Folkerts-Landau.
“Stvarnost je takva da od slavnog “pod svaku cijenu” govora predsjednika ECB-a Marija Draghija 2012. godine, eurozona bilježi jedva ikakav gospodarski rast, najgoru situaciju na tržištu rada u usporedbi s industrijskim zemljama, neodržive dugove i inflaciju daleko ispod cilja koji je odredila sama ECB”, piše Folkerts-Landau.
Analizu zaključuje rečenicom: “ECB je zapela… između nepovoljne ravnoteže između niskog rasta, visoke nezaposlenosti i nula momentuma za provođenje strukturalnih reformi na jednoj strani i rastućih rizika za bilance država s druge strane.”
Veza između monetarne politike i reformi
Šef Deutsche Bank sastavio je naime, listu grijeha ECB-ovog programa kvantitativnog popuštanja vrijednog 80 milijardi eura mjesečno koji je, da ne zaboravimo, do sada ostvario cilj sprečavanja spiralne deflacije u eurozoni: “Cijene obveznica izgubile su svoju funkciju signaliziranja stanja ekonomije, nacionalne bilance su u riziku od preopterećenosti dugovima, štednja se penalizira, te dolazi do napuhivanja novih vrijednosnih balona u raznim vrstama imovine.”
U analizi, Folkerts-Landau upozorava na uzročno posljedičnu vezu između politike monetarnog popuštanja ECB-a i usporavanja ekonomskih reformi u eurozoni. Tezu potkrijepljuje podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Prema njihovom istraživanju o provođenju strukturnih reformi, države eurozone s deficitima poput Francuske, Estonije, Grčke, Irske, Italije, Portugala, Slovačke i Španjolske su na području provođenja reformi bile znatno angažiranije 2011. i 2012. godine nego lani.
Pomaganje kriznim zemljama eurozone
U izvješću OECD-a, navodi se kako je u prvoj fazi europske dužničke krize odgovornost za provođenje reformi bila na znatno višoj razini u državama koje su se nalazile u teškim okolnostima, iako je ta korelacija u posljednje vrijeme oslabila. OECD upozorava na opasnost interpretacije podataka o promjenama na godišnjoj razini, napominjući da za rezultate određenih ekonomskih mjera treba pričekati i nekoliko godina.
Ipak, Folkerts-Landau je donio zaključak koji OECD nije donio. Konkretno, Folkerts-Landau tvrdi da su glavni razlog za usporavanje strukturalnih reformi mnogo bolji uvjeti koje imaju zemlje s deficitima na tržištima obveznica nakon što je ECB 2012. godine uveo OMT (Outright Monetary Transactions) program.
Riječ je o odluci ECB-a da se kriznim zemljama eurozone u slučaju nužde pomogne neograničenom kupnjom državnih obveznica. “To je istanjilo prinose na obveznice i potrebu za provođenjem reformi”, ustvrdio je.
Rizik od još neodgovornijeg ponašanja
Svaka inicijativa za provođenjem reformi je iščeznula zbog jamstva da svaka zemlja koja se nađe u neprilici može računati na OMT, piše Folkerts-Landau. Međutim, treba napomenuti, piše Bloomberg, da Folkerts-Landau pritom ne navodi da je Italija primjerice u međuvremenu provela reforme na tržištu rada.
Na kraju analize, Folkerts-Landau ponavlja glavnu kritiku koju Njemačka upućuje politici ECB-a, odnosno da takva monetarna politika predstavlja “moralni hazard”. Drugim riječima, Folkerts-Landau ističe da “ako je centralna banka spremna uskočiti kada je god potrebno, stvara se rizik od još neodgovornijeg ponašanja u budućnosti.”