Ponovno se aktualizirala tema zabrane rada trgovina nedjeljom, koja je na dnevnom redu ionako valjda svake godine. Ove sezone prijedlog zakona ide u smjeru ograničenja rada na 16 nedjelja godišnje, s time da se nekom birokratu učinilo zgodnim – kad se već zabranjuje i ograničava – ubaciti i ograničenje radnog vremena, pa će trgovine smjeti raditi samo do 21 sat.
Ideja zabrane rada nedjeljom temelji se na pogrešnoj predodžbi da radnici u maloprodaji rade sedam dana u tjednu 365 dana godišnje, što jednostavno nije točno. Obično rade svaku drugu, odnosno 25 nedjelja u godini, dok su ostale nedjelje slobodni.
Rad nedjeljom mnogima odgovara jer su više plaćeni
Iako od zagovornika zabrane rada nedjeljom često slušamo patetične izjave o sirotim blagajnicama koje umjesto s djecom provode vrijeme na poslu, u stvarnosti, rad nedjeljom mnogima koji rade u trgovini odgovara, zato što su više plaćeni.
Ako postoje poslodavci koji krše zakon i ne plaćaju rad nedjeljom kako je propisano – a vjerojatno postoje – onda opet rješenje nije u zabrani, nego bi inspekcije trebale osigurati poštivanje zakona.
Neki trgovački lanci zagovaraju zabranu, ali ne žele samo zatvoriti
Zanimljivo je da su se ranijih godina i pojedini trgovački lanci počeli zagovarati zabranu nedjeljom, iako su istovremeno svoje trgovine držali otvorenim. Radi se o tome da se pojavio manjak radnika, da su plaće počele rasti, te su procijenili da bi im više odgovaralo da nedjeljom ne rade, ali pod uvjetom da država zabranom zatvori i konkurenciju.
Da se zaista radilo o njihovim uvjerenjima kako iz bilo kojeg razloga ne treba raditi nedjeljom, mogli su na te dane zatvoriti svoje trgovine. Nigdje u zakonima ne piše da moraju raditi nedjeljom. I opet, zabrana ne ide u prilog radnicima, jer manje radnih dana znači manju potražnju za radnom snagom, i u konačnici manje plaće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dio novca otići će u susjedne zemlje
Hrvati imaju dugu tradiciju “shopping turizma”, još od 80-ih godina, kad se odlazilo u Italiju i Austriju. Kasnije, početkom 90-ih, popularna destinacija postala je i Mađarska. Trgovine u zemljama u okruženju uglavnom rade nedjeljom, pa bi zabrana rada u Hrvatskoj ponovno mogla potaknuti masovniji odlazak u kupovinu u inozemstvo.
I danas mnogi građani pograničnih područja vikendom kupuju u Bosni i Hercegovini i Srbiji, a s ovom zabranom taj trend mogao bi se pojačati, pa ćemo PDV-om, umjesto hrvatskog proračuna, puniti proračune tih zemalja.
Zabrane rada siromašnoj zemlji poput Hrvatske ne donose dobro
Hrvatska je, kao što znamo, uz Bugarsku najsiromašnija članica Europske unije. Imamo vrlo tromu ekonomiju s ekonomskim rastom koji se obično kreće ispod tri posto. Zabrane ekonomskih aktivnosti, pa i trgovine, dodatno nas udaljavaju od razvijene Europe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Često se kao primjer zemalja s ograničenjem rada trgovine spominju Njemačka i Austrija. No, radi se o zemljama s višestruko većim BDP-om po stanovniku, i teško da se Hrvatska može s njima uspoređivati. Oni si takve mjere mogu priuštiti. Doduše, možemo i mi, ali trebamo biti svjesni posljedica koje te odluke nose.
Internetska trgovina već sada ugrožava lokalne trgovce
Posljednjih godina, čak i u Hrvatskoj, imamo snažan rast on-line trgovine. Sve više ljudi kupuje putem interneta, uglavnom u inozemnim internetskim trgovinama. Taj trend sigurno ne ide u prilog lokalnim trgovcima i fizičkim trgovinama, a zabrana rada će im dodatno oduzeti dio prometa
Također, ako birokrati zabranom rada nedjeljom žele zaštititi radnike, pitanje je zašto su se zaustavili samo na trgovini, kad postoji cijeli niz drugih djelatnosti koje rade nedjeljom, a nisu nužne. Jasno je da policija, vatrogasci i hitna služba mora raditi nedjeljom, ali zašto onda ne pozatvaraju i restorane, kafiće, kina, kazališta itd.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je, znamo, uz Bugarsku najsiromašnija u EU. Zabrana rada nedjeljom još nas udaljava od razvijenih zemalja
Često se kao primjer zemalja s ograničenjem rada trgovine spominju Njemačka i Austrija. No, radi se o zemljama s višestruko većim BDP-om po stanovniku, i teško da se Hrvatska može s njima uspoređivati. Oni si takve mjere mogu priuštiti. Doduše, možemo i mi, ali trebamo biti svjesni posljedica koje te odluke nose
Ponovno se aktualizirala tema zabrane rada trgovina nedjeljom, koja je na dnevnom redu ionako valjda svake godine. Ove sezone prijedlog zakona ide u smjeru ograničenja rada na 16 nedjelja godišnje, s time da se nekom birokratu učinilo zgodnim – kad se već zabranjuje i ograničava – ubaciti i ograničenje radnog vremena, pa će trgovine smjeti raditi samo do 21 sat.
Ideja zabrane rada nedjeljom temelji se na pogrešnoj predodžbi da radnici u maloprodaji rade sedam dana u tjednu 365 dana godišnje, što jednostavno nije točno. Obično rade svaku drugu, odnosno 25 nedjelja u godini, dok su ostale nedjelje slobodni.
Rad nedjeljom mnogima odgovara jer su više plaćeni
Iako od zagovornika zabrane rada nedjeljom često slušamo patetične izjave o sirotim blagajnicama koje umjesto s djecom provode vrijeme na poslu, u stvarnosti, rad nedjeljom mnogima koji rade u trgovini odgovara, zato što su više plaćeni.
Ako postoje poslodavci koji krše zakon i ne plaćaju rad nedjeljom kako je propisano – a vjerojatno postoje – onda opet rješenje nije u zabrani, nego bi inspekcije trebale osigurati poštivanje zakona.
Neki trgovački lanci zagovaraju zabranu, ali ne žele samo zatvoriti
Zanimljivo je da su se ranijih godina i pojedini trgovački lanci počeli zagovarati zabranu nedjeljom, iako su istovremeno svoje trgovine držali otvorenim. Radi se o tome da se pojavio manjak radnika, da su plaće počele rasti, te su procijenili da bi im više odgovaralo da nedjeljom ne rade, ali pod uvjetom da država zabranom zatvori i konkurenciju.
Da se zaista radilo o njihovim uvjerenjima kako iz bilo kojeg razloga ne treba raditi nedjeljom, mogli su na te dane zatvoriti svoje trgovine. Nigdje u zakonima ne piše da moraju raditi nedjeljom. I opet, zabrana ne ide u prilog radnicima, jer manje radnih dana znači manju potražnju za radnom snagom, i u konačnici manje plaće.
Dio novca otići će u susjedne zemlje
Hrvati imaju dugu tradiciju “shopping turizma”, još od 80-ih godina, kad se odlazilo u Italiju i Austriju. Kasnije, početkom 90-ih, popularna destinacija postala je i Mađarska. Trgovine u zemljama u okruženju uglavnom rade nedjeljom, pa bi zabrana rada u Hrvatskoj ponovno mogla potaknuti masovniji odlazak u kupovinu u inozemstvo.
I danas mnogi građani pograničnih područja vikendom kupuju u Bosni i Hercegovini i Srbiji, a s ovom zabranom taj trend mogao bi se pojačati, pa ćemo PDV-om, umjesto hrvatskog proračuna, puniti proračune tih zemalja.
Zabrane rada siromašnoj zemlji poput Hrvatske ne donose dobro
Hrvatska je, kao što znamo, uz Bugarsku najsiromašnija članica Europske unije. Imamo vrlo tromu ekonomiju s ekonomskim rastom koji se obično kreće ispod tri posto. Zabrane ekonomskih aktivnosti, pa i trgovine, dodatno nas udaljavaju od razvijene Europe.
Često se kao primjer zemalja s ograničenjem rada trgovine spominju Njemačka i Austrija. No, radi se o zemljama s višestruko većim BDP-om po stanovniku, i teško da se Hrvatska može s njima uspoređivati. Oni si takve mjere mogu priuštiti. Doduše, možemo i mi, ali trebamo biti svjesni posljedica koje te odluke nose.
Internetska trgovina već sada ugrožava lokalne trgovce
Posljednjih godina, čak i u Hrvatskoj, imamo snažan rast on-line trgovine. Sve više ljudi kupuje putem interneta, uglavnom u inozemnim internetskim trgovinama. Taj trend sigurno ne ide u prilog lokalnim trgovcima i fizičkim trgovinama, a zabrana rada će im dodatno oduzeti dio prometa
Također, ako birokrati zabranom rada nedjeljom žele zaštititi radnike, pitanje je zašto su se zaustavili samo na trgovini, kad postoji cijeli niz drugih djelatnosti koje rade nedjeljom, a nisu nužne. Jasno je da policija, vatrogasci i hitna služba mora raditi nedjeljom, ali zašto onda ne pozatvaraju i restorane, kafiće, kina, kazališta itd.