Napokon znamo kako su prodane zlatne rezerve naslijeđene od SFRJ
HNB je zaključio da će više zaraditi prodajom zlata nego od kamata
Vlada je odogovorila na pitanje HDZ-ova saborskog zastupnika Gorana Marića kako je Hrvatska narodna banka u mandatu Željka Rohatinskog prodalazlatne rezerve koje je Hrvatska naslijedila raspadom SFRJ.
U pismenom odgovoru Vlada navodi daje Hrvatska u travnju 2001. nakon sporazuma o podjeli dijela imovine bivše države koja se nalazila u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata. Ono je uknjiženo po tržišnoj vrijednosti na dan 13. lipnja 2001. godine, a ona je bila 114.9 milijuna dolara. Nadalje obrazloženje tvrdi ovo:
Zašto su uopće prodavali zlato
Budući da čuvanje zlata samo po sebi ne nosi kamate, Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a kontaktirala je Swiss National Bank, BIS i Bank of England, te komercijalne banke Credit Suisse FB, UBS, Deutsche bank i Rabobank kako bi dogovorili pretvaranje zlata u kratkoročne depozite. Vlada je htjela reći da je HNB odlučio pohraniti zlato kod banaka po određenoj vrijednosti i dogovoriti da će im banka na određeni datum isplatiti kamate na tu vrijednost, nešto slično kao kad mi oročimo novac na računu. Tako su zlato kao promjenjivu i nepredvidljivu vrijednost htjeli pretvoriti u vrijednost koju je lakše predvidjeti. Sa zlatom se, objasnila je Vlada, moglo napraviti gubitak a sa depozitom ne.
Zašto su pretvarali zlato u depozite
Ovaj je model odabran iz nekoliko razloga: cijena zlata je nestabilna i ovisi o nizu tržišnih faktora koje je nemoguće predvidjeti, dok depoziti imaju fiksne kamate i zarada se može predviđati. Drugi razlog bila je činjenica da HNB nije bio zaštićen od pada cijene zlata, a treći da bi novac od zarade na cijeni zlata ide direktno u kapital HNB-a i ne može se uplatiti u proračun, dok zarada od kamata na depozit može u državni proračun.
Depoziti su plasirani u dva navrata i tri iznosa, svi s dospijećem 25. rujna 2001. Prvo su dospijevali depoziti s računa u Londonu, a 3 dana kasnije s računa u Bernu i New Yorku. Kamata na depozite obračunata je u dolarima po cijeni na dan kad je transakcija ugovorena, 20. srpnja 2001. i nakon dospijeća isplaćena na dolarski račun HNB na FED-u.
Zašto su svo zlato preselili u London
Zlato je bilo u New Yorku, Londonu i Bernu. Kako se tržište zlata nalazi u Londonu, HNB je htio da na dan dospijeća depozita svo zlato bude tamo. Deponirali su ga kod BIS-a na 2 mjeseca.
Zašto su odlučili prodati zlato
Odluka o prodaji zlata iz međunarodnih rezervni donesena je 22. kolovoza 2001. Odlučili su ga prodati po po budućem tečaju na dan 25. kolovoza 2001. To je bio datum kada su dospijevali depoziti za zlato pohranjeno kod BIS-a na 2 mjeseca. Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a napravila je analizu i predložila da donja granica cijene za prodaju zlatea bude 276 dolara po unci jer bi tako zaradili više od 5 posto, a kamate na dolarskom tržištu tada su bile manje od 4 posto. Zaključili su da je zarada dovoljna i zlato je prodano za 277,78 dolara za uncu.
Hrvatskoj je sukesijom pripalo i 23 posto zlata u središnjoj banci Francuske i u švicarskoj banci Credit Suisse. Njegovu prodaju naredio je tadašnji ministar financija Ivan Šuker, jer je bila u nadležnosti Ministarstva financija. Zlato je prodano 29. studenog 2005. za ukupno 31.15 milijuna dolara.