Među poslodavcima sve je popularnija aplikacija kojom nadziru rad zaposlenika od kuće. Novinar NY Timesa opisuje iskustvo

Aplikacija se skida na kompjuter i mobitel i prati aktivnosti zaposlenika, radi screenshotove i računa produktivnost

FOTO: Telegram

U vrijeme pandemije koronavirusa većina ljudi koji inače rade u uredima prebacili su se na rad od kuće. No, s radom od kuće automatski raste šansa da će netko od zaposlenika zabušavati, pa s vremena na vrijeme pogledati kakvu epizodu serije na Netflixu ili ući u jedan od onih YouTube maratona kada krenete gledati glazbeni spot, a završite na edukativnom videu o tkalačkim stanovima.

Kako bi se minimalizirala takva zabušavanja, postoje razne aplikacije koje poslodavcima omogućuju nadzor rada svojih zaposlenika. Novinar New York Timesa Adam Satariano i njegova urednica Pui-Wing Tam tri tjedna testirali su jednu od takvih aplikacija, Hubstaff, kako bi ustanovili koliko su takve aplikacije korisne, a još bitnije, koliko narušavaju privatnost.

Uzima screenshotove svakih par minuta

Hubstaff se na računalo instalira kao svaka druga aplikacija, a svakih par minuta automatski uzima screenshot svega što se prikazuje na ekranu. Dakle, uključujući poslovne i privatne stvari. Bilježi i koje se aplikacije otvaraju, koje se stranice posjećuju, te koliko se često tipka ili pomiče miš. Hubstaff ima i mobilnu aplikaciju, koja čak prati i lokaciju zaposlenika. Tako je primjerice zabilježila dvosatnu vožnju biciklom koju je Satariano napravio sa svojom djecom.

Nakon tri tjedna testiranja, njegova urednica je zaključila kako je ovaj tip nadzora previše invazivan, a svoje mišljenje je sažela u riječi “bljak”. Satariano priznaje da se ovom eksperimentu podvrgnuo s velikom dozom skepticizma, no zanimalo ga je kako ovakve aplikacije rade, budući da je čuo da se koriste u mnogim kompanijama na Wall Streetu. Tamo se uglavnom koriste zbog sigurnosti, a zaposlenici se baš i nemaju pravo buniti.

Računa se produktivnost zaposlenika

Direktor Hubstaffa, Dave Nevogt, u razgovoru za NY Times je rekao kako je pandemija izazvala snažan porast prodaje njegove aplikacije. Od ožujka, pokusni period za korištenje aplikacije ugovorilo je tri puta više korisnika nego do sada. “Svijet se mijenja. Radnici sada znaju da ih se motri, stoga ova aplikacija ne krši privatnost”, rekao je Nevogt. Hubstaff pruža šefu uvid u to što rade njegovi zaposlenici. Screenshotovi se uzimaju svakih nekoliko minuta, dostupni su za pregledavanje, a aktivnost radnika se prati u periodima od deset minuta.

Aplikacija računa koliko je radnik bio aktivan, te koliko je vremena u radnom danu posvetio poslu. Na kraju, automatski računa ocjenu produktivnosti, izraženu u postocima. Satarianova urednica Tam bi tako na kraju svakog radnog dana dobivala e-mail u kojem bi mogla vidjeti koliko je sati njihov novinar radio, koliko je bio produktivan, koje stranice je posjećivao, te koje je aplikacije koristio.

Aplikacija je pratila i njegovu lokaciju

Na jedan od njegovih produktivnijih dana, Satariano je proveo preko tri i pol sata uređujući članak prije objave, sat vremena u aplikaciji s bilješkama iz intervjua, a potrošio je i oko 90 minuta na e-mailove. To mu je bio jedan od produktivnijih dana. Aplikacija je svejedno bilježila njegove distrakcije na poslu, pa je zabilježila kako je taj dan bio i 35 minuta na Twitteru, te 11 minuta u Spotifyu. U Slacku, aplikaciji za dopisivanje s kolegama, proveo je 22 minute. Na druge dane, mnogo vremena je posvetio na narudžbu hrane, pa je tako jedan dan desetak minuta tražio otkuda će naručiti pizzu.

Premda se funkcija praćenja zaposlenika GPS-om koristi uglavnom za praćenje trgovačkih putnika ili drugih terenskih radnika kako bi se osiguralo da su zaista kod nekog klijenta, Hubstaff je pratio i Satarianovu lokaciju. London, u kojem je smješten novinar, u izolaciji je još od kraja ožujka, pa se baš i nije previše kretao po gradu. “Aplikacija je svejedno uhvatila kada sam otišao trčati u park, te kada sam otišao u lokalnu trgovinu s vinima. Sve te podatke, vidjela je i moja šefica. Uključujući kupnju vina”, priča.

Šefica nije baš bila sretna s uvidom u podatke

Tam je ispričala kako je u početku bila vrlo znatiželjna. Istovremeno, priznaje, ideji praćenja Satariana se opirala, budući da nije bila sigurna želi li znati gdje se nalazi svake minute te kako koristi Twitter. Kada je otvorila sučelje Hubstaffa, vidjela je hrpu podataka, podijeljenih u nekoliko kategorija. Prvo je kliknula na screenshotove, a aplikacija je prikazala kako je Satariano dan ranije radio čak 9 sati, 42 minute i 17 sekundi. Vidjela je i na desetke screenshotova njegovih videopoziva s brojnim kolegama.

Priznaje da kada je vidjela lica, da se brzo vratila u glavni dio sučelja, na kojem nisu screenshotovi, već uglavnom brojčani podaci. Tamo je, kaže, bila pomalo razočarana što je njegova efikasnost bila samo 45 posto. Satariano je potom pojasnio kako ta brojka nije baš sasvim točna, budući da aplikacija nije mjerila vrijeme koje je proveo na telefonu, već je pratila samo kada on tipka ili pomiče miš.

Stav prema poslu se mijenja

Možda novinarski posao i nije idealan za ovakve aplikacije, stoga je Nevogt, direktor Hubbstafa, Satariana uputio na Chrisa Heuwettera, šefa marketinške kompanije 98 Buck Social iz Jupitera u Floridi. Heuwetter je ispričao kako je produktivnost u njegovoj kompaniji snažno pada kada su se prebacili na rad od kuće. “Radnici nisu počinjali raditi do 10 sati ujutro, a odgovori klijentima su kasnili. Hubstaff smo počeli koristiti 31. ožujka, a gotovo trenutno, efikasnost i produktivnost zaposlenika se povećala”, rekao je Heuwetter.

Satariano priča kako se i njegov stav prema poslu, točnije efikasnost, počela mijenjati kada je znao da se njegov rad prati. Svaki dan se spajao ranije, budući da je znao da se njegovo radno vrijeme aktivno prati. Više nije provodio toliko vremena čitajući o sportu, a rijetko je otvarao i aplikacije za dopisivanje, iz straha da će Hubstaff uzeti screenshot nekog privatnog razgovora. Svejedno, priznaje, produktivnost mu je bila niska, u prosjeku između 30 i 45 posto. Posebice loš rezultat postigao je 14. travnja, kada je radio čak 14 sati, s produktivnosti od 22 posto.

Uhvaćen u tjelovježbi usred radnog vremena

No, došao je i trenutak kada je Satariano bilo dosta eksperimentiranja. Kap koja je prelila čašu dogodila se 23. travnja oko 11.30 sati, kada ga je Hubstaff uhvatio u sudjelovanju na online tjelovježbi. “Dok sam shvatio da se nisam izlogirao iz aplikacije, Hubstaff je već uzeo screenshot trenerice kako priprema sat vježbanja. Premda je bio eksperiment, ova situacija je svejedno bila sramotna i velika invazija na moju privatnost”, žali se Satariano. Naravno, uhvaćen je u tjelovježbi usred radnog dana. Pita se što bi bilo kada bi aplikacija screenshotala neke povjerljive podatke, poput financijskih i zdravstvenih.

Premda vjeruje svojoj urednici, zaključio je kako Hubstaff nema neke mehanizme zaštite od zlouporabe, budući da se suzdržavanje od kršenja privatnosti radnika prepušta šefovima. Urednica Tam je priznala kako ipak nije vidjela screenshot toga kako se Satariano sprema vježbati usred radnog dana. Koristeći aplikaciju, shvatila je nekoliko stvari. “Nakon što sam se malo poigrala s podacima u Hubstaffu, shvatila sam da aplikacija ne prati kako Satariano radi na tekstovima niti kako razgovara s ljudima. Stoga, aplikacija je nebitna za naš tip rada”, priznala je Tam.

Naravno, sustav je tu da se vara

“Također, jesam li priznala kako je ljigavo vidjeti toliku količinu nečijih podataka? Zbog toga se nisam baš često spajala u Hubstaff. Tu i tamo sam pregledala dnevne e-mailove koje je Hubstaff slao o Adamovom radu. Pokazivali su produktivnost između 30 i 50 posto. Malo me nasmijalo što sam primijetila da provodi više vremena na portalima s vijestima. Očito se njegovo ponašanje dok ga se motri promijenilo”, kaže Tam.

Na kraju, Adam priznaje da je pokušavao i prevariti Hubstaff. “Sada, kada pišem ovaj tekst u 11.38 sati ujutro, 24. travnja, spremam se otići po kavu i provesti vrijeme sa svojom djecom. Međutim, planiram ostaviti otvoren dokument na Google Docsima, kako bi Hubstaff mogao uzeti screenshotove iz kojih bi se moglo činiti kako radim. Čak i ako moja urednica kaže da me ne provjerava, želim biti siguran”, zaključuje Satariano.