Ideja je demokratizirati tehnologiju umjetne inteligencije

Štedul je jedan od ljudi iz zagrebačkog startupa Mindsmiths s kojim smo imali prilike pričati. Megi, na kojoj je intenzivno radio Štedul, jedan je od primjera na koji se njihova tehnologija može implementirati u stvarnom svijetu. No, Mindsmith su znatno dublja priča od toga, tumači nam jedan od osnivača Mindsmithsa i predsjednik Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju CroAI, Mislav Malenica.

Ideja iza Mindsmithsa je demokratizirati tehnologiju umjetne inteligencije, odnosno, omogućiti je svima. Do sada su takvi autonomni sustavi bili rezervirani samo za goleme kompanije poput Googlea, Facebooka ili Applea, koje imaju dovoljno ljudskih i novčanih resursa kojima ih mogu samostalno razvijati. “Mi smo skužili da možemo takvu tehnologiju dati u ruke praktički svakome. Zašto ne bi neka škola, tvornica, banka ili bilo tko napravio neke velike stvari s umjetnom inteligencijom?”, kaže Malenica.

Žele razviti platformu koju mogu koristiti svi

Mindsmiths dakle razvija platformu koja će drugim kompanijama ili institucijama omogućiti i olakšati razvoj vlastitih autonomnih sustava, čim će, vjeruju, omogućiti praktički svima razvijanje sustava kakve danas imaju uglavnom veće IT kompanije. Ipak, Malenica pokušava izbjegavati pojam umjetne inteligencije, budući da ona danas može znači sve i svašta. “Mene uzbuđuje ta autonomija. Ne zanima me može li neki sustav prepoznati da je na slici pas ili mačka. Mene uzbuđuje stvaranje nekog sustava kojim se može napraviti pametnog asistenta za doktore, koji će, recimo, tebe kao pacijenta mentorirati cijelo vrijeme”, objašnjava Malenica.

Kao drugu bitnu razliku Malenica spominje onu između automatizacije i autonomnog sustava. U automatizacije donosi se odluka između dvije opcije, dok se autonomnim sustavima donese odluke koje nisu toliko “crne i bijele”.

“Ako radimo autonomno vozilo, onda ono ne može odlučiti proći ili ne proći kroz semafor ili zebru. Ono mora s nekom vjerojatnošću procijeniti što vidi, je li semafor crven ili je li na zebri pješak. Takve odluke je do sada mogao donositi samo čovjek, no to sada mogu i autonomni sustav. Upravo te sustave želimo omogućiti svima. S druge strane, postavili smo i neka bitna pravila. Našu platformu ne možeš koristiti za kockanje i slične štetne oblike ponašanja, ali kao želiš napraviti asistenta koji će pomoći djeci u učenju ili asistenta koji pomaže u financijskom opismenjavanju, zašto ne? Evo ti tehnologija”, kaže Malenica.

Štedul je iskustvo iz novinarstva i TV produkcije iskoristio za razvoj AI

Malenica se umjetnom inteligencijom bavi već 17 godina, od kojih je prvih pet proveo kao znanstvenik na Institutu Ruđer Bošković, a ostalih 12 godina radi kao poduzetnik. Posljednjih pet godina radio je na raznim projektima koji su se bavili izradom autonomnih sustava, pa je tada shvatio da bi mogli sami sebi napraviti alat koji bi im mogao pomoći u razvoju takvih sustava. Tada mu je sinulo: “Zašto se mi ne bi fokusirali na taj alat? Ne moramo ga koristiti samo mi, mogli bi ga koristiti i drugi.”

Tako je službeno prije dvije godine i nastao Mindsmiths, 1. siječnja 2020. godine. Malenica je tada pozvao Štedula, kojeg je poznavao još iz doba jedne prijašnje suradnje, da mu se pridruži, a Štedul nam priznaje kako mu se ideja o suradnji činila poprilično bizarnom, jer se nikada nije bavio takvim stvarima. Štedul je jedne od svojih najvećih uspjeha u karijeri napravio dok je još kao vrlo mlad radio na prvim komercijalnim televizijama u Hrvatskoj, Novoj TV i RTL-u. Radio je kao istraživački novinar, no to mu nije bio inicijalni plan. Kao srednjoškolac, napustio je jezičnu gimnaziju da bi upisao policijsku akademiju jer je htio biti detektiv.

No, ni detektivski posao nije bio baš za njega, budući da nije bio onako kako si je zamislio, onako kako izgleda u filmovima. Ipak, kaže da je tijekom edukacije na policijskoj akademiji naučio vrlo bitne vještine, poput toga kako voditi intervjue i kako stvari sagledati iz različitih kutova. Bio je i uspješan istraživački novinar, no pravi uspjesi dogodili su se kada je počeo raditi na reality showovima, ponajviše Big Brotheru. S Big Brotherom je napravio veliku stvar, pa je ubrzo išao i u druge zemlje, mentorirati ih kako napraviti dobar reality show. Karijera ga je tako odvela u Ameriku, Rusiju, Njemačku, Češku, Slovačku i kako kaže, praktički cijelu centralno-istočnu Europu.

Humanisti su jednako bitni kao inženjeri

Dakle, Štedul sasvim očito nije programer niti inženjer, no njegova uloga i uloga ostalih kolega s humanističkih područja, jednako je bitna kao i inženjera. Malenica kaže kako su filozofi poprilično bitni za pitanje umjetne inteligencije. “Kada sam došao na IRB, mi smo tada proizvodili algoritme i bavili se umjetnom inteligencijom više znanstveno. Mislim da je sada gotovo doba znanstvenika i inženjera. Upravo je na toj ideji nastao cijeli Mindsmiths. Tehnologija je već dovoljno zrela, mi ćemo napraviti platformu i dati je u ruke ljudima. Ipak, nećemo samo kreirati alat, jer ako ti nemaš dobru metodologiju, ti ćeš i s najboljim alatom napraviti grozan proizvod. Mi želimo jako osnažiti taj product dio priče, gdje Jan”, kaže Malenica.

Ne želim da imamo deset ili stotinu najbržih programera na svijetu. Ja želim ljude koji nam omogućuju nove poglede, nove perspektive, jer mi želimo napraviti nešto što nitko nije napravio do sada. Nije sve do novca, premda je novac lijepo mjerilo koje ti pokazuje koliko si napravio do sada i koliku si vrijednost kreirao. Mi smo tu da jednog dana možemo reći: ‘Wow, bili smo tako mladi i bili smo divovi. Radili smo neke stvari koje se nitko nije usudio raditi’. Želim da imamo okolinu gdje se nalaze različiti ljudi, neki tihi, neki glasni, samo kako bi dobili jedan miks koji će nam omogućiti da napravimo nešto što još nitko nije napravio”, kaže nam Malenica. Sasvim konkretno, programeri čine 60 posto Mindsmitsha, dok 40 posto otpada na humaniste, što je poprilično velik broj.

Proces product discoveryja je iznimno bitan

Jedna od zaposlenica Mindsmithsa koja nije inženjer je Lea Tvrdojević, čija je titula Product Discovery Researcher i koja se startupu pridružila praktički nakon studentskog upita. Poslala je mail u kojem je tražila sudionike za istraživanje o utjecaju umjetne inteligencije na društvo, koje je radila tijekom studija. Spojili su je s jednim od developera, a ubrzo nakon toga, ponudili su joj radno mjesto. Njena zaduženja ovise o tome u kojoj se fazi product dijela i discoveryja nalazi. Tvrdojević tako nakon inicijalnog dogovora što će raditi i istraživati na pojedinom projektu kreće u prikupljanje svih potrebnih materijala, kako bi inicijalno što bolje razumjela case na kojem radi.

“Nakon toga kreću sastanci s ljudima koji su eksperti s tog područja, kako bismo prikupili još više znanja i dobili što bolju ekspertizu. Potom slijedi organizacija intervjua. Primjerice, ako radimo na unaprjeđenjima nekog proizvoda koji već postoji, u prvom krugu intervjua razgovaramo s ljudima koji su razvijali taj proizvod. Potom slijedi izlazak na teren, gdje radimo intervjue sa svima, primjerice korisnicima. Pokušavamo da nam uzorak za intervjue bude što veći, kako bi imali što bolje informacije”, objašnjava. Nakon provođenja intervjua, kreće detaljna analiza i sinteza prikupljenih materijala. Izdvaja ključne činjenice i trenutke, a taj proces je poprilično dugotrajan, jer je bitno ući u dubinu svega što je sugovornik rekao.

Tvrdojević priznaje kako je rad u Midsmitshima vrlo različit od toga što je radila prije, počevši od same metodologije. “Ovdje imam direktan utjecaj na nešto, a sve što se događa, događa se vrlo brzo, otprilike unutar šest tjedana”, kaže. Priznaje kako je u početku, kada je došla u Mindsmiths, baratala samo s najosnovnijim pojmovima i alatima, poput Excela i Powerpointa. Sada je naučila raditi u drugim alatima, poput Adobe Premiera, a i znanje o umjetnoj inteligenciji joj se znatno produbilo.

Megi kao primjer implementacije sustava

Jedan od primjera na kojima se najbolje može shvatiti što ustvari rade Mindsmithsi je spomenuta Megi, koja je kako smo već naveli, visokopersonalizirana digitalna medicinska sestra, koja je u obliku chatbota. Megi je ustvari pilot projekt koji su radili za bolnice Magdalena, koja je postala spinoff, odnosno, startup za sebe koji je već pobijedio na pitch natjecanju WebSummit u Portugalu. Mindsmiths su razvili Megi koristeći svoju platformu, no daljnji razvoj su prepustili klijentu i njihovom startupu. To je ustvari i smisao cijele platforme, da klijenti poput bolnica mogu sami razviti sustave poput Megi. No, u početku kada validiraju svoju ideju i startup, Mindsmiths u ovakvim pilot projektima ipak odradi veći dio posla.

Dakle, Megi svoje pacijente redovno pita kako se osjećaju i koliki im je tlak. U slučaju da im nije dobro, primjerice tlak im je previsok, Megi im savjetuje da malo odmore, popiju čašu vode i onda da za par minuta ponovno izmjere tlak. Ako ni to ne pomogne, predlaže im i da uzmu tabletu.

Sve što zabilježi, Megi da je liječnicima na uvid

Sve te radnje i podatke o tlaku, Megi bilježi i potom daje liječniku na uvid, kada pacijent dođe na pregled. Pacijenti tako ne moraju aktivno bilježiti koji im je tlak, što im je uzrokovalo povećani tlak ili u kojim periodima im je tlak bio dobar, već liječnik može sve te podatke direktno učitati iz Megi. Time pacijenti dobiju osjećaj da netko na njih pazi, da se netko za njih istinski brine, dok liječnici dobivaju znatno preciznije podatke kojima mogu modificirati terapiju.

“Njihov doživljaj je bio kao da se dopisuju s najljubaznijom, najrevnijom i najpristojnijom visoko-personaliziranom medicinskom sestrom, kao da ju plaćaju 24 sata da brine o njima. Ljudi su ju počeli tretirati kao čovjeka. Počeli su joj slati srčeka, smajliće, ‘Bog te blagoslovio draga Megi’, ‘Hvala ti što brineš o meni’. Onda smo skužili da smo zaista pogodili žicu. Više od 90 posto ljudi ju je nastavilo koristiti.

Od ovih koji su prestali, sjećam se jednog gospodina Stjepana. Ona je njemu rekla da mu je tlak u redu, doktor je vidio sve podatke i potvrdio da je sve u redu, pa je gospodin nakon pet i pol mjeseci jednostavno prestao koristiti Megi. Vidio je da je zdrav, pa da nema potrebe ostati. Tu hoću istaknuti da su otišli uglavnom samo oni kojima se tlak toliko dobro uredio da jednostavno nisu imali potrebe ostati”, kaže Štedul.

Razgovarali su sa svim bitnim akterima

U tom projektu, Štedul i Tvrdojević su odradili prvi krug intervjua s ključnim dionicima, poput liječnika, stručnjaka, medicinskih sestara i ljudima koji su oboljeli od hipertenzije. Razgovarali su s čak 70 oboljelih, pa su shvatili da je uglavnom riječ o starijim ljudima, koji baš i nisu previše vičnim mobitelima, no ipak, svi se znaju dopisivati. Stoga su donijeli logični zaključak da bi Megi trebala biti ustvari chatbot, koji živi u njihovim aplikacijama za dopisivanje. U tim razgovorima s ključnim akterima, Štedul iskorištava alate i znanja koja je stekao kroz svoje policijsko obrazovanje i medijsku karijeru, kako bi došao do dubine njihovih osjećaja i mišljenja.

“Najčešće kada radiš sa stručnjacima, koji su dugi niz godina specijalizirani za neki problem ili područje, teško im je iskomunicirati njihova znanja. Riječ je o takozvanom tacitnom znanju, odnosno, neotkrivenom znanju. Oni ga znaju u praksi, ali im ga je teško iskomunicirati – jednostavno ti ne može artikulirano objasniti. Tako da mi tu koristimo različite metodologije strukturiranih i nestrukturiranih intervjua”, objašnjava Štedul. Megi i nije prvi chatbot na kojem su radili Mindsmiths, budući da su bili i jedna od kompanija koja je razvila Andriju, digitalnog asistenta Ministarstva zdravstva.

Bitno je balansirati empatičnost i stav

Majana Havranek, Product Manager u Mindsmitsima ima, između ostalog, ulogu da se brige da se taj nekakav autonomni sustav poput Megi humanizira. Havranek vodi razvoj proizvoda, koji je uglavnom neka primjena na platformi Mindsmitsa. “Najčešće je to neki asistent, koji mora zadovoljiti određene kriterije kvalitete. Uz tehnički aspekt, da se sustavi ne smiju rušiti, već da konstantno moraju raditi, postoji i taj znatno bitniji aspekt stvaranja emotivno inteligentnog sustava, koji je praktički živo biće koje stavljaš među ljude.

Nekad efekti mogu biti pozitivni, a nekad negativni. Moja uloga je da oni budu pozitivni, a bitna stvar je proaktivnost. Želiš i da jedna i druga strana nešto iniciraju. U slučaju asistenta, to znači da se on mora javljati. A veliko pitanje ovdje je koliko je tog javljanja korisno, a koliko je spam.

I to je nešto što mi u tom procesu moramo jako dobro izbalansirati. Nekad asistent mora biti empatičan, a nekad mora zauzeti stav. Stoga, jako je bitno pogoditi tu mjeru. Nekad previše suosjećanja prijeđe u patetiku, a ako previše zauzima stav, onda ispada kao da optužuje ljude”, objašnjava.

Nekada je i dobro biti dosadan

“Ja se pobrinem da se AI u konačnici humanizira, no to zapravo odrađuje tim. Nekad je i emotivno inteligentan potez da ti netko poput Megi dosađuje. Ako si u nekoj situaciji u kojoj te je frka ili panika, ti ćeš se bolje osjećati ako je ona pored tebe i ako te pita kako si. Ona će, ako je potrebno, svakih deset minuta poslati poruku da te pita jesi li bolje, jesi li izmjerio tlak ili jesi li popio vode. S druge strane, možda imaš standardni tlak 120/80, pa bi bilo potpuno suludo da svaki dan prijavljuješ isti tlak.

Onda će ti se Megi možda javiti i pitati te jesi li danas okej, pa ako ima promjena s tlakom, da joj se javiš. Stoga, Megi mora biti emotivno inteligentna, a nekad mora biti i dosadna kako bi postigla efekt kod čovjeka. Na kraju, odluke o tome koliko će ona često pitati korisnika kako je, te da li treba izmjeriti tlak, su stavke koje sustav treba sam odrediti”, objašnjava Havranek.

Dobar dio posla Havranek je i upravljanje resursima, odnosno, način na koji funkcioniraju timovi, kako se kreću i koliko se dnevno guraju prema naprijed. Havranek je ključna spona između developera i humanista, koja određuje koliko tko ima resursa za rješavanje nekog zadatke, te koliko kome treba vremena za odraditi zadatak. Prema riječima Tvrdojević, upravo je taj odnos između humanista i programera ključan. “Mi smo stalno u komunikaciji. Nismo odvojeni. Nije da mi radimo svoje, a oni svoje, a da nitko o tome ništa ne zna. Imamo dnevne sastanke, a petkom imamo sastanke u kojima gledamo gdje se nalazimo i što radimo”, dodaje Tvrdojević.

Mindsmiths ima drugačiju logiku od ostalih AI startupa

Problem s mnogim startupovima koji se bave umjetnom inteligencijom, koja je jedan od najatraktivnijih pojmova u industriji posljednjih desetak godina, je taj što oni baš i ne dožive velik uspjeh. Kako objašnjava i Forbes, problem je u tome što je područje AI znatno drugačije od područja tradicionalnog softvera. Na prvu, oba područja rade sa softverom, no AI startupi se fokusiraju na podatke i predikcije, dok se klasični softver development fokusira na proizvod i iskustvo njegovog korištenja.

AI i strojno učenje baziraju se treniranju i oponašanju pravog svijeta koliko god je moguće, kako bi omogućili nekom autonomnom sustavu što preciznije donošenje odluka. Stoga, ključno je imati odličan dataset, odnosno, skup podataka iz kojih se neki autonomni sustav uči. Upravo to je često problem s drugim AI startupima. Često daju prevelika obećanja oko toga što može napraviti njihov AI, što naposljetku dovede do njihove propasti.

Goleme prilike za AI startupove

Tržište, a time i prilike za AI startupove su goleme. Prema istraživanju Grand View Researcha, trenutna vrijednost globalnog tržišta AI iznosti 93,53 milijarde dolara, a pretpostavljaju da će ta vrijednost do 2028. godine skočiti za više od deset puta, na 997,77 milijardi. AI nije nikako jednostavna tema ili područje na kojem se može probiti. Dovoljno je uzeti primjer Tesle, najvrjednijeg proizvođača automobila na svijetu, koji je više tehnološka kompanija nego automobilska. I sama Tesla, sa svom silinom svojih novaca i inženjera nije uspjela još napraviti potpuni samovozeći sustav, odnosno automobil, pa su svoj autopilot morali odgoditi niz puta.

No, ono što Mindsmiths razlikuje od ostalih AI startupa je to što oni ne žele razvijati potpune AI sustave. Oni su tu da kompanija ponude najbolji alat za razvijanje automatiziranih sustava. Logika je slična kao kod drugih alata, uzmimo za primjer građevinske alate. Nekoj kompaniji koja proizvodi cirkularne pile nije cilj napraviti najbolju drvenu kuću na svijetu koju će svi htjeti imati.

Toj kompaniji je cilj napraviti najbolju cirkularnu pilu koja će radnicima omogućiti stvaranje vlastitih drvenih kuća, neke od kojih možda postanu najbolje na svijetu. Neke će se možda i urušiti jer ih je netko loše složio. No, za proizvođača te pile to i nije bitno, ako je njihov proizvod dobar. Tako nekako možemo shvatiti i ulogu Mindsmithsa. Ako neki klijent pokuša napraviti neki autonomni sustav na njihovoj platformi, a s time ne uspije jer je totalno krivo posložio logiku ili premisu samog sustava, to nije problem Mindsmithsa.

Dobili su veliko priznanje i investiciju

Sredinom studenog, Mindsmiths su dobili od domaćeg fonda Feelsgood investiciju od 1,2 milijuna eura za daljnji razvoj svoje platforme. Malenica nam objašnjava kako je to normalan proces u životu jednog startupa. “Mi smo kao startup već dobili dvije angel investicije, koje su nam dali neki naši prijatelji i poznate ličnosti iz inozemstva, ali i iz Hrvatske. Ljudi koji su nam došli su rekli da im se sviđa tim, da im se sviđa energija koju imamo.

Jedan od njih je i Davor Bruketa koji nam je došao i rekao da ga jako zanima i uzbuđuje tema umjetne inteligencije, odnosno način na koji se jednom brendu može dati život. I mi smo to napravili. Našli smo klijenta, rekli im da ćemo isprogramirati Megi. Onda smo napravili projekt za jedan telekom, pa za banku. Bitno je pokazati investitorima da su naši klijenti zadovoljni”, objašnjava Malenica.

Malenica objašnjava kako im investicija traje 18 mjeseci, te da oni u tih 18 mjeseci moraju pokazati da imaju alat koji mogu koristiti i drugi. Nakon toga kreću u investiciju naziva Serije A, kojom će pokazati da se njihov proizvod može skalirati. Ako sve prođe po planu, razmatrat će i otvaranje ureda van Hrvatske, primjerice u Berlinu ili Londonu, gdje će dalje krenuti s povećanjem broja klijenata.

Trenutna lista čekanja im je poprilično duga

“Sada smo zapravo u fazi da taj proizvod ne možemo raditi za tisuću klijenata u istom trenutku. Imamo i jednu poprilično dugu listu čekanja, a mi gledamo što nam je najbolja opcija, odnosno, projekte na kojima ćemo raditi. Ideja je da kroz 18 mjeseci više ne moramo birati, već da od nas klijenti dobiju edukaciju o tome kako se može koristiti naš alat, kako bi ga mogli sami implementirati”, dodaje Malenica.

Iznimno bitnom smatra i nagradu Top of AI startups, koju dodjeljuje organizacija Alliance for Responsible AI, a koja podržava razvoj sigurne, pouzdane i inkluzivne primjene tehnologije umjetne inteligencije. “Ta nagrada je znak da je naš trud prepoznat. Morali smo im se javiti, morali smo im pitchirati našu ideju, dokazati naš track record i da smo stvarno predani toj ideji. Imali smo i jaku konkurenciju iz Italije, Rusije, Španjolske… Ali, kada ti radiš super stvari, a ja vjerujem da smo to napravili, onda nam ova nagrada dolazi kao još jedna potvrda. Prva potvrda nam je bila investicija Feelsgooda”, zaključuje Malenica.