Pandemija koronavirusa i ruska agresija na Ukrajinu pokrenule su u Europskoj uniji, a onda i Hrvatskoj, vrlo snažan ekonomski intervencionizam. U posljednje tri godine donesen je niz mjera koje su s jedne strane ograničile ekonomske aktivnosti, a s druge pokušale pomoći poslovnim subjektima da prebrode krizu.
Time su se vlade duboko uplele u ekonomske tokove i vjerojatno će trebati proći godine, a možda i desetljeća da se ponovno iz njih maknu.
Doduše, u Hrvatskoj je utjecaj države na ekonomiju uvijek bio vrlo jak, s obzirom na to da su neka od najvećih poduzeća u njenom vlasništvo, kao i na relativno visoku državnu potrošnju – mnoga privatna poduzeća ovise o državnim poslovima.
Državne intervencije krenule s koronakrizom
Ako se vratimo tri godine unazad, prisjetit ćemo se da je kao odgovor na pandemiju došlo do zatvaranja dijela ekonomije. Pogotovo je bio pogođen ugostiteljski sektor i trgovine. Kako bi izbjeglo to da pola milijuna ljudi ostane bez posla i završi na Zavodu za zapošljavanje, Vlada je odlučila intervenirati i poslodavcima ponudila potpore za očuvanje radnih mjesta.
Radnicima koji su praktički ostali bez posla – iako formalno nisu dobili otkaze – država je isplaćivala “minimalce” u iznosu od četiri tisuće kuna. To je prikazivano kao velikodušan potez Vlade, iako se u stvarnosti radilo o maskiranju nezaposlenosti. Vladi sasvim sigurno ne bi išlo u prilog da statistika pokaže pola milijuna nezaposlenih, a financijski trošak isplata naknada za nezaposlene bio bi vrlo sličan.
Vlada radnije dijeli novac, nego da ukida poreze
Bilo je naravno i alternativnih prijedloga za pomoć poslovnom sektoru pogođenom krizom. Na primjer, predlagalo se da se poduzeća na određeni rok oslobode poreza. No, Vladi takvo nešto nije padalo na pamet napraviti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Političari, naime, uvijek vole direktno dijeliti (tuđi) novac, kako bi stvorili dojam da nekome nešto pomažu. Iz perspektive političara to je marketinški puno zanimljivija opcija, iako u ekonomskom smislu često neefikasnija.
Već uoči početka ruske agresije na Ukrajinu došlo je do rasta energenata na globalnom tržištu. Nakon početka agresije kriza s energentima je eskalirala, što je dovelo u pitanje opstanak brojnih poduzeća. Rastom cijena energenata pogotovo je snažno pogođen industrijski sektor koji troši velike količine energije. Došlo je do porasta i ostalih cijena, tako da je inflacija u Hrvatskoj i ostatku EU došla do dvoznamenkastih brojki.
Čeka li nas dugo razdoblje državnog intervencionizma?
Sve to opet je potaknulo vlade na intervenciju pa smo dobili nove “pakete mjera” za poduzeća, ali i za građane. Vlada je tako u nekoliko navrata ograničavala maloprodajne cijene goriva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imali smo čak i ograničenja cijena osnovnih prehrambenih proizvoda poput mesa, mlijeka, šećera i brašna. Ograničene su cijene energenata, a isplaćena je i financijska pomoć za umirovljenike i nezaposlene.
Već sada najavljen je novi paket mjera pomoći, koje će, po svemu sudeći, biti vrlo slične dosadašnjima. No, pitanje je hoće li Vlada, sadašnja ili neka buduća, jednom kada prođu krize, imati volje maknuti svoje prste iz ekonomije, ili nas čeka dugo razdoblje snažnog državnog intervencionizma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada radije dijeli novac koji nije njen, nego da smanji poreze. To je ekstremno opasno
Koliko ćemo dugo ovisiti o državnom intervencionizmu?
Europske vlade duboko su se uplele u ekonomske tokove i vjerojatno će trebati proći godine, a možda i desetljeća, da se ponovno iz njih maknu. Doduše, u Hrvatskoj je utjecaj države na ekonomiju uvijek bio vrlo jak, s obzirom na to da su neka od najvećih poduzeća u njenom vlasništvo, kao i na relativno visoku državnu potrošnju - mnoga privatna poduzeća ovise o državnim poslovima.
Pandemija koronavirusa i ruska agresija na Ukrajinu pokrenule su u Europskoj uniji, a onda i Hrvatskoj, vrlo snažan ekonomski intervencionizam. U posljednje tri godine donesen je niz mjera koje su s jedne strane ograničile ekonomske aktivnosti, a s druge pokušale pomoći poslovnim subjektima da prebrode krizu.
Time su se vlade duboko uplele u ekonomske tokove i vjerojatno će trebati proći godine, a možda i desetljeća da se ponovno iz njih maknu.
Doduše, u Hrvatskoj je utjecaj države na ekonomiju uvijek bio vrlo jak, s obzirom na to da su neka od najvećih poduzeća u njenom vlasništvo, kao i na relativno visoku državnu potrošnju – mnoga privatna poduzeća ovise o državnim poslovima.
Državne intervencije krenule s koronakrizom
Ako se vratimo tri godine unazad, prisjetit ćemo se da je kao odgovor na pandemiju došlo do zatvaranja dijela ekonomije. Pogotovo je bio pogođen ugostiteljski sektor i trgovine. Kako bi izbjeglo to da pola milijuna ljudi ostane bez posla i završi na Zavodu za zapošljavanje, Vlada je odlučila intervenirati i poslodavcima ponudila potpore za očuvanje radnih mjesta.
Radnicima koji su praktički ostali bez posla – iako formalno nisu dobili otkaze – država je isplaćivala “minimalce” u iznosu od četiri tisuće kuna. To je prikazivano kao velikodušan potez Vlade, iako se u stvarnosti radilo o maskiranju nezaposlenosti. Vladi sasvim sigurno ne bi išlo u prilog da statistika pokaže pola milijuna nezaposlenih, a financijski trošak isplata naknada za nezaposlene bio bi vrlo sličan.
Vlada radnije dijeli novac, nego da ukida poreze
Bilo je naravno i alternativnih prijedloga za pomoć poslovnom sektoru pogođenom krizom. Na primjer, predlagalo se da se poduzeća na određeni rok oslobode poreza. No, Vladi takvo nešto nije padalo na pamet napraviti.
Političari, naime, uvijek vole direktno dijeliti (tuđi) novac, kako bi stvorili dojam da nekome nešto pomažu. Iz perspektive političara to je marketinški puno zanimljivija opcija, iako u ekonomskom smislu često neefikasnija.
Već uoči početka ruske agresije na Ukrajinu došlo je do rasta energenata na globalnom tržištu. Nakon početka agresije kriza s energentima je eskalirala, što je dovelo u pitanje opstanak brojnih poduzeća. Rastom cijena energenata pogotovo je snažno pogođen industrijski sektor koji troši velike količine energije. Došlo je do porasta i ostalih cijena, tako da je inflacija u Hrvatskoj i ostatku EU došla do dvoznamenkastih brojki.
Čeka li nas dugo razdoblje državnog intervencionizma?
Sve to opet je potaknulo vlade na intervenciju pa smo dobili nove “pakete mjera” za poduzeća, ali i za građane. Vlada je tako u nekoliko navrata ograničavala maloprodajne cijene goriva.
Imali smo čak i ograničenja cijena osnovnih prehrambenih proizvoda poput mesa, mlijeka, šećera i brašna. Ograničene su cijene energenata, a isplaćena je i financijska pomoć za umirovljenike i nezaposlene.
Već sada najavljen je novi paket mjera pomoći, koje će, po svemu sudeći, biti vrlo slične dosadašnjima. No, pitanje je hoće li Vlada, sadašnja ili neka buduća, jednom kada prođu krize, imati volje maknuti svoje prste iz ekonomije, ili nas čeka dugo razdoblje snažnog državnog intervencionizma.