Ako kod premijera ima imalo političke pameti, Turudić je nakon ovog skandala gotov
Treba li premijeru i HDZ-u glavni državni odvjetnik koji je kadar u oči i javno lagati, to najbolje znaju oni sami
Tako razotkriven, netko bi drugi na njegovom mjestu povukao svoju kandidaturu uz ispriku Saboru i građanima. Ako to Turudić ne učini, a reklo bi se da neće, onda sve ostaje na Plenkoviću i njegovoj stranci
Vidjet ćemo je li laganje saborskim zastupnicima likvidiralo sve šanse suca Visokog kaznenog suda Ivana Turudića da ga Andrej Plenković i HDZ-ova saborska većina imenuju novim glavnim državnim odvjetnikom. Svakako, Jutarnji list pokazao je čvrst dokaz da je Turudić prije dva dana lagao saborskom Odboru za pravosuđe.
Na ispitivanju sve četvorice kandidata za šefa DORH-a, zastupnica Sandra Benčić suočila je Turudića sa slučajem njegovog bratića u drugom koljenu Mire Vrlje. Pitala ga je li istina – kao što je 2015. godine objavio tjednik Nacional – da je on 200 dana držao u ladici na zagrebačkom Županijskom sudu pravomoćnu optužnicu protiv Vrlje koja je bila njemu dodijeljena u rad, dakle da mu je sedam mjeseci trebalo da zatraži izuzeće zbog rodbinske veze s optuženikom i omogući da suđenje započne kod drugog suca.
Turudić je, naime, kao predsjednik sudskog vijeća, po Zakonu o kaznenom postupku, bio dužan ”odmah” nakon primitka spisa krenuti s pripremama za otvaranje postupka, a okolnosti su nalagale da najprije sam zatraži izuzeće. No, najpoznatiji kandidat za novog glavnog državnog odvjetnika u srijedu je u Saboru ostao kod verzije koju je već iznio u lanjskom gostovanju na TV-u, gdje ga se pitalo to isto. Izričito je negirao da je kasnio 200 dana.
Zavaravanje zastupnika i javnosti
Tvrdeći kako s njegove strane u sudskom slučaju protiv Mire Vrlje nije bilo bitnog otezanja, Turudić je hrabro ponovio da je izuzeće zatražio najviše mjeseci i pol kasnije nego što je trebao te da je do toga malog kašnjenja došlo jer je bio na operaciji. No, već danas ga je čvrsto demantirao odgovor Županijskog suda koji je dostavljen Jutarnjem listu na njihov zahtjev. Tamo stoji da je sucu Turudiću trebalo ne 200, nego točno 207 dana da podnese zahtjev za izuzeće i tako omogući da se postupak protiv Vrlje pokrene s mrtve točke.
Je li aspirant na krunsku funkciju u DORH-u takvim kašnjenjem svjesno i planirano išao na ruku svom rođaku – osobi koja je optužena za više teških kaznenih djela – to bi trebali utvrditi za to nadležni organi. No da je Turudić želio zavarati saborske zastupnike a s njima i javnost, o tome sada mogu prestati sva nagađanja.
Uglavnom, Turudićev bratić Miro Vrlja, s kojim je sudac u rodu preko baka koje su bile sestre, provlači se traktom hrvatskog pravosuđa već devet godina nakon što je protiv njega potvrđena optužnica za malverzacije sredstvima vlastite tvrtke, a uspješno izbjegava i zatvor za drugu premda je ta pravomoćno okončana. Tip koji po svemu pripada u kategoriju ”kontroverznih poduzetnika”, a takav se naslov pridijeva onima koji nisu osuđivani, ali ih s dobrim razlozima bije loš glas, i danas je na slobodi.
Problematični tajkun Vrlja
Kao vlasnik gomile poduzeća koja su se otvarala i zatvarala, suvlasnik zagrebačkog stambeno-poslovnog kompleksa Kvaternik Plaza kod Kvaternikovog trga, automobila Bentley i skupocjene jahte – a sve to s plaćom od 7000 kuna – Vrlja je predan upravo u Turudićevu nadležnost jer je od 2,9 milijuna kuna koje je izvukao iz svoje tvrtke kupio privatnu jahtu. Za to ga je 2018. godine druga sutkinja nepravomoćno osudila na osam mjeseci zatvora i još 14 mjeseci uvjetno. Uz to je presuđeno da u roku od 15 dana nakon izricanja pravomoćne presude mora državi platiti tri milijuna kuna ili će sva 22 mjeseca provesti u zatvoru.
No, Vrlje se u svojim pravnim, a i financijskim stvarima, snalazi kao vidra u vodi, ne bi bolje prošao ni da ga savjetuje sam Turudić. Presudu iz 2018. ukinuo mu je Vrhovni sud da bi početkom veljače 2022. postupak krenuo ispočetka. Na prijedlog Fine, općinski sud u Zagrebu proglasio 2020. njegov bankrot, a tvrtka preko koje je državi ostao dužan 2,4 milijuna kuna likvidirana je.
Može se opravdano zaključiti da mu je u tim raznim operacijama spašen ozbiljan novac. Kao redovito ime s poreznih ”lista srama”, Vrlje je u rujnu prošle godine bio drugi najveći porezni dužnik kome za vratom stoji 4,2 milijuna eura. A odlazak u zatvor na godinu dana zbog jedne tranše utaje poreza od skoro milijun i pol kuna već je nekoliko puta izbjegao tražeći odgode zbog zdravstvenog stanja, posljednji put prošle jeseni.
Sam sebi pucao u nogu
Dakako da se suca Turudića ne može smatrati ni povezanim, ni suodgovornim za djela i nedjela njegovog rođaka. Ali s formatom jednog od najeksponiranijih hrvatskih sudaca i kandidata za najvišu tužiteljsku poziciju u državi nespojivo je da izvrdava i laže kad se od njega eksplicitno traži istina i da maže oči saborskim zastupnicima. Tako razotkriven, netko bi drugi na njegovom mjestu povukao svoju kandidaturu uz ispriku Saboru i građanima. Ako to Turudić ne učini, a reklo bi se da neće, onda sve ostaje na Plenkoviću i njegovoj stranci.
Treba li premijeru i HDZ-u glavni državni odvjetnik koji je kadar u oči i javno lagati, to najbolje znaju oni sami. I mogu li podnijeti neotklonjenu sumnju da je Turudić pogodovao problematičnom tajkunu iz svoje porodice koji odgovara za teške optužbe, osobi koja je Blažu Petroviću nosila u banku 9,6 milijuna kuna koje je Petrović 2009. godine izvukao iz svoje tvrtke pa mu se za to sudilo, kažnjeniku koji je u devedesetima odslužio u Italiji kaznu zatvora od devet godina i koji se u Hrvatskoj koristio uslugama korumpiranih policajaca da mu odaju informacije iz istrage.
Ako kod premijera ima imalo političke pameti, onda je Turudić ad acta. Sandra Benčić u srijedu je lijepo pitala kandidata Turudića bi li službeni podaci Županijskog suda potvrdili njegov iskaz. Rekao je naravno. I, evo, sam se ubio. Pa eto posla i za Državno sudbeno vijeće. Ako oni odluče zažmiriti na ovo, dojam građana o pravosuđu past će još niže u ponor.