Istina, tzv. Trojka, odnosno koalicija nominalno lijevog SDP-a, liberalne Naše stranke i klerikalne verzije SDA koja se zove Narod i pravda, i na državnoj i na federalnoj razini uspjela je napraviti vlast s HDZ-om i Dodikovim SNSD-om i tako razbila monopol SDA. No, to je napravila uz preveliki broj kompromisa i kikseva, dodatno posve nespremna na kampanju kojom ih se optužuje za izdaju Bošnjaka i države, koja je protiv njih pokrenuta u tzv. patriotskim medijima, povezanih sa SDA-om, pa je zapravo pitanje trenutka kada će Trojka puknuti.
To se uostalom izgleda već i dogodilo u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, jedinoj u kojoj još uvijek, godinu dana nakon izbora, nije formirana vlast, koju će sada po svemu sudeći činiti HDZ, SDP i SDA. Čak i ako se aktualna vladajuća koalicija nekim čudom dovuče na vlasti do sljedećih regularnih izbora, u ovako nacionalističkoj atmosferi i s njihovom defanzivnom politikom nerealno je očekivati da ponovi rezultat s ovih izbora.
Znakovita izjava o Čoviću
S druge pak strane, bez obzira što je Bakir Izetbegović doživio spektakularni poraz od Denisa Bećirovića u utrci za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, dobivši neusporedivo manje glasova od vlastite stranke, pa i unatoč tome što je SDA već napustio čitav niz visoko pozicioniranih članova, a to će po svemu sudeći ovih dana napraviti i ovi koji su imali namjeru biti mu protukandidati na ovom kongresu, pa su u tome bili spriječeni, činjenica jest da se on na čelu stranke održao, i to na čelu stranke koja će se bez ikakve sumnje vratiti na vlast.
I to ponajprije putem županija, što je sam Izetbegović i najavio nakon kongresa, a što se potvrdilo spomenutom koalicijom u Mostaru. Znakovito je istovremeno to što je istom prilikom izjavio da Dragana Čovića nije vidio tko zna otkad i da ne zna hoće li ga ikad više vidjeti, ali istovremeno napravivši bitnu razliku u tome kako vidi Dodikovu i Čovićevu politiku i ulazeći u koaliciju s HDZ-om u Hercegovini.
HDZ prolazi što i SDA
Istovremeno, proces kroz kojeg je SDA s brojnim odlascima bitnih ljudi već prošla, upravo se događa HDZ-u. Njega, s izuzetkom situacije u središnjoj Hercegovini i Mostaru, nezadovoljni Čovićevom politikom napuštaju do sada bitni članovi i čelnici stranke diljem Bosne i ostalog dijela Hercegovine, a i HDZ 1990. sve više shvaća da mu Čović u potpunosti oduzima prostor i ne uvažava ih kao partnere.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga, u operativnom smislu postoje samo dva puta. Jedan bi bio da oslabljeni, ali još uvijek među Hrvatima i Bošnjacima uvjerljivo najjači HDZ i SDA, obnove svoje višegodišnje savezništvo i iznova uđu u koaliciju, dok je drugi da SDA pokuša paktirati s novim i starim političkim pokretima i strankama koje su otpale od HDZ-a.
Reforma Izbornog zakona
No, temeljni preduvjet za bilo koju od opcija jeste reforma Izbornog zakona na kojoj inzistira kompletna hrvatska politika, očekujući suspenziju mogućnosti ponavljanja primjera Željka Komšića. Kako sada stvari stoje, bez obzira što je po tom pitanju zatišje, izvjesno je da će do nekakvog kompromisa oko Izbornog zakona morati doći i da, štoviše Izetbegoviću i SDA-u odgovara da taj dogovor provede Trojka koju će tako dodatno optužiti za izdaju nacionalnih interesa.
Dogodi li se ovaj, tragično je reći, ali u postojećoj situaciji najoptimističniji scenarij, to će djelovati odlično na smirivanju situacije, ali istovremeno i pogubno za građanske stranke SDP i Našu stranku, koje će tako zapravo dobiti priliku da krenu od nule, zaborave sve što je dosad bilo i počnu graditi inkluzivnu politiku na razini čitave zemlje. S tim što je sasvim izvjesno da oni to ne bi vidjeli kao priliku, nego kao opću katastrofu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza: Izetbegović je, po sjevernokorejskom modelu, i treći put izabran na čelo SDA. BiH sad ima dvije opcije
Temeljni preduvjet za bilo koju od opcija jeste reforma Izbornog zakona na kojoj inzistira kompletna hrvatska politika
Izvjesno je da će do nekakvog kompromisa oko Izbornog zakona morati doći i da, štoviše Izetbegoviću i SDA-u odgovara da taj dogovor provede Trojka koju će tako dodatno optužiti za izdaju nacionalnih interesa
Kongres SDA koji je održan ovog vikenda u Sarajevu i na kojem je Bakir Izetbegović po kimilsungovskom modelu izabran po treći put za predsjednika te stranke, kao jedini kandidat, zajedno sa svim onim što se u posljednje vrijeme događa u bosanskohercegovačkom HDZ-u, donio je očitu najavu nove dinamike odnosa u Federaciji BiH.
Istina, tzv. Trojka, odnosno koalicija nominalno lijevog SDP-a, liberalne Naše stranke i klerikalne verzije SDA koja se zove Narod i pravda, i na državnoj i na federalnoj razini uspjela je napraviti vlast s HDZ-om i Dodikovim SNSD-om i tako razbila monopol SDA. No, to je napravila uz preveliki broj kompromisa i kikseva, dodatno posve nespremna na kampanju kojom ih se optužuje za izdaju Bošnjaka i države, koja je protiv njih pokrenuta u tzv. patriotskim medijima, povezanih sa SDA-om, pa je zapravo pitanje trenutka kada će Trojka puknuti.
To se uostalom izgleda već i dogodilo u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, jedinoj u kojoj još uvijek, godinu dana nakon izbora, nije formirana vlast, koju će sada po svemu sudeći činiti HDZ, SDP i SDA. Čak i ako se aktualna vladajuća koalicija nekim čudom dovuče na vlasti do sljedećih regularnih izbora, u ovako nacionalističkoj atmosferi i s njihovom defanzivnom politikom nerealno je očekivati da ponovi rezultat s ovih izbora.
Znakovita izjava o Čoviću
S druge pak strane, bez obzira što je Bakir Izetbegović doživio spektakularni poraz od Denisa Bećirovića u utrci za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, dobivši neusporedivo manje glasova od vlastite stranke, pa i unatoč tome što je SDA već napustio čitav niz visoko pozicioniranih članova, a to će po svemu sudeći ovih dana napraviti i ovi koji su imali namjeru biti mu protukandidati na ovom kongresu, pa su u tome bili spriječeni, činjenica jest da se on na čelu stranke održao, i to na čelu stranke koja će se bez ikakve sumnje vratiti na vlast.
I to ponajprije putem županija, što je sam Izetbegović i najavio nakon kongresa, a što se potvrdilo spomenutom koalicijom u Mostaru. Znakovito je istovremeno to što je istom prilikom izjavio da Dragana Čovića nije vidio tko zna otkad i da ne zna hoće li ga ikad više vidjeti, ali istovremeno napravivši bitnu razliku u tome kako vidi Dodikovu i Čovićevu politiku i ulazeći u koaliciju s HDZ-om u Hercegovini.
HDZ prolazi što i SDA
Istovremeno, proces kroz kojeg je SDA s brojnim odlascima bitnih ljudi već prošla, upravo se događa HDZ-u. Njega, s izuzetkom situacije u središnjoj Hercegovini i Mostaru, nezadovoljni Čovićevom politikom napuštaju do sada bitni članovi i čelnici stranke diljem Bosne i ostalog dijela Hercegovine, a i HDZ 1990. sve više shvaća da mu Čović u potpunosti oduzima prostor i ne uvažava ih kao partnere.
Stoga, u operativnom smislu postoje samo dva puta. Jedan bi bio da oslabljeni, ali još uvijek među Hrvatima i Bošnjacima uvjerljivo najjači HDZ i SDA, obnove svoje višegodišnje savezništvo i iznova uđu u koaliciju, dok je drugi da SDA pokuša paktirati s novim i starim političkim pokretima i strankama koje su otpale od HDZ-a.
Reforma Izbornog zakona
No, temeljni preduvjet za bilo koju od opcija jeste reforma Izbornog zakona na kojoj inzistira kompletna hrvatska politika, očekujući suspenziju mogućnosti ponavljanja primjera Željka Komšića. Kako sada stvari stoje, bez obzira što je po tom pitanju zatišje, izvjesno je da će do nekakvog kompromisa oko Izbornog zakona morati doći i da, štoviše Izetbegoviću i SDA-u odgovara da taj dogovor provede Trojka koju će tako dodatno optužiti za izdaju nacionalnih interesa.
Dogodi li se ovaj, tragično je reći, ali u postojećoj situaciji najoptimističniji scenarij, to će djelovati odlično na smirivanju situacije, ali istovremeno i pogubno za građanske stranke SDP i Našu stranku, koje će tako zapravo dobiti priliku da krenu od nule, zaborave sve što je dosad bilo i počnu graditi inkluzivnu politiku na razini čitave zemlje. S tim što je sasvim izvjesno da oni to ne bi vidjeli kao priliku, nego kao opću katastrofu.