Ali umjesto da konferencije za medije budu tri reda samohvale i dva reda filipika protiv predsjednika Zorana Milanovića i oporbe, premijer Plenković opet se našao u poziciji puke obrane Vladine politike i svoga načina upravljanja Hrvatskom. Sve je počelo teškom prometnom nesrećom pred čvorom Novigrad na dionici autoceste Karlovac – Rijeka 6. siječnja ove godine, u kojoj su poginule tri osobe.
Istoga dana Domovinski pokret objavio je priopćenje u kojem je za smrt riječkoga bračnog para optužio premijera Plenkovića jer je nesreću izazvao vozač koji je prevozio ilegalne imigrante. U tom nesuvislom tekstu prepunom ksenofobnih i rasističkih konstrukcija ponovljena je potpuno izmišljena priča da su na novogodišnjim dočecima na gradskim trgovima strani radnici uznemiravali Hrvatice.
Plenković mora šutjeti o antiimigrantskim ispadima
Domovinski pokret i HDZ imaju svjetonazorski i ideološki identičan bazen birača te ovakvi antiimigrantski ispadi Domovinskoga pokreta izazivaju zrcalnu, ali prikrivenu reakciju u redovima HDZ-a, što na kraju pak rezultira šutnjom Andreja Plenkovića o bilo kakvoj imigracijskoj politici. Istoga dana navečer grupa vukovarskih huligana pretukla je i teško ozlijedila dva dječaka rođena 2008. i 2009. godine zbog međusobnoga razgovora na srpskome jeziku.
Policija je nakon višednevnoga raspetljavanja tko je i zašto i koga sve mlatio na kraju uhitila petoricu pripadnika navijačke skupine BBB, od kojih je barem jedan proveo nekoliko mjeseci u grčkome zatvoru zbog sudjelovanja u neredima i sukobima s navijačima AEK-a.
Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara i čelnik Domovinskoga pokreta, najprije je osudio bestijalni napad na maloljetnike, ali kasnije je opet sve pretvorio u javno prepucavanje s Miloradom Pupovcem i SDSS-om, kojima je zanijekao bilo kakvo pravo govora o nasilju, njegovoj pozadini i neposrednim uzrocima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Domovinski pokret otima birače HDZ-u
Domovinski pokret svojom antiimigrantskom i antisrpskom retorikom vrlo lako i vrlo uspješno ulazi u biračko tijelo HDZ-a, a Andrej Plenković upravo zbog toga do sada nije pokazao dovoljno političke hrabrosti ni umješnosti za uspostavu čvrstoga i neprobojnoga sanitarnog kordona prema svima onima koji potiču antiimigrantsku i ksenofobnu histeriju te realno šire rasnu i nacionalnu netrpeljivost i mržnju.
Europsko iskustvo je nedvojbeno, svako međusobno nadmetanje stranaka desnoga centra s onima krajnje desnice u antiimigrantskoj politici i ksenofobnoj retorici uvijek završava političkim porazom onih prvih, a time i dosegnutih demokratskih vrijednosti i društva u cjelini. Čemu glasati za kopije kada imamo originale.
Policija neuspješna u borbi protiv krijumčara ljudi
Andrej Plenković na ovaj način koketira s pozicijom da je “glas za Plenkovića glas za Penavu te njegove javne i tajne sponzore”, a vrijedi i obrnuto. To je poprilično neugodno za nekoga tko je na centru i ljevici otvorio i usrdno održavao cijeli niz ne samo političkih fronta već i osobnih obračuna. Ako se izuzmu manjinski zastupnici, koalicijski potencijal HDZ-a realno ne postoji, ili se svodi na političku i svaku drugu korupciju prebjega iz suparničkih tabora, a siječanjska događanja pokazala su sve dodatne slabosti političke pozicije HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Protekloga tjedna, nakon policijskih filmskih potjera za vozilima prepunim ilegalnih imigranata, dogodile su se dvije prometne nesreće koje su dodatno potvrdile da je hrvatska policija samo fragmentarno uspješna u borbi s međunarodnim kriminalnim grupama koje organiziraju i kontroliraju krijumčarenje ljudi na balkanskoj ruti.
Svaki drugi strani državljanin u hrvatskim zatvorima, a stranci su 2022. godine činili cca 12 % zatvorske populacije, bio je krijumčar ljudi. Gore spomenuto priopćenje Domovinskoga pokreta u kojem se namjerno i politički toksično miješaju babe i žabe, odnos prema 200.000 stranih radnika koji legalno žive i rade u Hrvatskoj i zakonsko sprječavanje krijumčarenja ljudima, samo je uvod u sve ono što nas tek čeka u predizbornoj kampanji.
Propuštena prilika na Odboru za pravosuđe
U takvoj atmosferi ni predstavljanje kandidata za glavnoga državnog odvjetnika pred Odborom za pravosuđe Hrvatskoga sabora nije nažalost u potpunosti moglo poslužiti svojoj svrsi. Zastupnici su propustili priliku pitati kandidate jesu li postojeća zakonska rješenja kojima je reguliran rad Državnog odvjetništva zadovoljavajuća i što bi sve zakonodavac trebao učiniti da poveća njegovu efikasnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dva dana nakon sjednice saborskoga Odbora državni odvjetnici su se priključili “bijelome štrajku” sudaca koji je počeo u ponedjeljak, a sam razlog štrajka, odbijanje Vlade da prihvati trajno vezivanje koeficijenata njihovih plaća uz stopu inflacije, jedva je i spomenut na samome Odboru.
Plenkovićev kandidat
Dva najozbiljnija kandidata za glavnoga državnog odvjetnika, zamjenik glavne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić i sudac Visokoga kaznenog suda Ivan Turudić, naknadno su dala do znanja da se neće priključiti štrajku i na taj način umanjiti svoje šanse kod Andreja Plenkovića.
Jedan i drugi kandidati su HDZ-ove kadrovske mašinerije, ali Emilijo Kalabrić daleko više odgovara profilu koji preferira i bira Andrej Plenković. Njegov izbor, nakon uspostave apsolutne kontrole u HDZ-u i eutanazije zadnjih ostataka Karamarkove i Brkićeve frakcije, nikada nisu svojeglavi i samoisticanju skloni kadrovi koji bi zbog toga mogli prirediti neugodna iznenađenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upravo jedno takvo iznenađenje priredio mu je i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić koji je u velikom intervjuu u Jutarnjem listu rekao da već sedam mjeseci čeka na termin sastanka s premijerom Plenkovićem i da odnedavno čak ni ministar pravosuđa Ivan Malenica ne odgovara na njegove telefonske pozive. “Bijeli štrajk” sudaca i državnih odvjetnika izuo je iz cipela Andreja Plenkovića, a skandalozni odnos prema predsjedniku Vrhovnog suda ukazuje na još jedan primjer privatizacije premijerske pozicije i realno negiranje trodiobe vlasti.
Težak početak godine za premijera
Sudbena vlast nije podčinjena izvršnoj, Vlada nije poslodavac sucima i zahtjevi sudaca ne mogu biti tretirani kao još jedna sindikalna akcija u predvečerje parlamentarnih izbora. Premijer Plenković imao je sedam godina na raspolaganju za sve reforme pa tako i onu plaća i koeficijenta sudaca, državnih odvjetnika, liječnika, medicinskih sestara, profesora, nastavnika, učitelja, policajaca i svih ostalih službenika i namještenika u državnoj službi i javnim službama.
Izborna godina dolazi nakon dvogodišnjega razdoblja najviše stope inflacije u tri desetljeća moderne Hrvatske i svako povećanje plaće koje je manje od stope inflacije nije dovoljno ni za osiguranje socijalnoga mira, a kamoli za aplauze. Zbog toga je za Andreja Plenkovića početak ove godine tako težak. Njegovom plavom balonu ispunjenom servilnom zahvalnošću prijeti igla socijalnoga nezadovoljstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
'Bijeli štrajk' izuo je Plenkovića iz cipela. Njegovom plavom balonu prijeti igla socijalnog nezadovoljstva
Sudbena vlast nije podčinjena izvršnoj, Vlada nije poslodavac sucima i zahtjevi sudaca ne mogu biti tretirani kao još jedna sindikalna akcija
Izborna godina dolazi nakon dvogodišnjega razdoblja najviše stope inflacije u tri desetljeća moderne Hrvatske i svako povećanje plaće koje je manje od stope inflacije nije dovoljno ni za osiguranje socijalnoga mira, a kamoli za aplauze. Zbog toga je za Andreja Plenkovića početak ove godine tako težak
Premijer Andrej Plenković pripremao se dugo, možda i predugo za superizbornu 2024. godinu. Očekivao je da će u ovoj godini, sve do početka predizborne kampanje, moći plijeniti pažnju javnosti neprestanim nabrajanjem uspjeha svoje sedmogodišnje vladavine. Zanovijetanja ljubopitljivih novinara i zavidne oporbe nisu trebala previše remetiti planiranu dinamiku i sadržaj objava pod zajedničkim radnim nazivom “javnost mora znati”.
Ali umjesto da konferencije za medije budu tri reda samohvale i dva reda filipika protiv predsjednika Zorana Milanovića i oporbe, premijer Plenković opet se našao u poziciji puke obrane Vladine politike i svoga načina upravljanja Hrvatskom. Sve je počelo teškom prometnom nesrećom pred čvorom Novigrad na dionici autoceste Karlovac – Rijeka 6. siječnja ove godine, u kojoj su poginule tri osobe.
Istoga dana Domovinski pokret objavio je priopćenje u kojem je za smrt riječkoga bračnog para optužio premijera Plenkovića jer je nesreću izazvao vozač koji je prevozio ilegalne imigrante. U tom nesuvislom tekstu prepunom ksenofobnih i rasističkih konstrukcija ponovljena je potpuno izmišljena priča da su na novogodišnjim dočecima na gradskim trgovima strani radnici uznemiravali Hrvatice.
Plenković mora šutjeti o antiimigrantskim ispadima
Domovinski pokret i HDZ imaju svjetonazorski i ideološki identičan bazen birača te ovakvi antiimigrantski ispadi Domovinskoga pokreta izazivaju zrcalnu, ali prikrivenu reakciju u redovima HDZ-a, što na kraju pak rezultira šutnjom Andreja Plenkovića o bilo kakvoj imigracijskoj politici. Istoga dana navečer grupa vukovarskih huligana pretukla je i teško ozlijedila dva dječaka rođena 2008. i 2009. godine zbog međusobnoga razgovora na srpskome jeziku.
Policija je nakon višednevnoga raspetljavanja tko je i zašto i koga sve mlatio na kraju uhitila petoricu pripadnika navijačke skupine BBB, od kojih je barem jedan proveo nekoliko mjeseci u grčkome zatvoru zbog sudjelovanja u neredima i sukobima s navijačima AEK-a.
Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara i čelnik Domovinskoga pokreta, najprije je osudio bestijalni napad na maloljetnike, ali kasnije je opet sve pretvorio u javno prepucavanje s Miloradom Pupovcem i SDSS-om, kojima je zanijekao bilo kakvo pravo govora o nasilju, njegovoj pozadini i neposrednim uzrocima.
Domovinski pokret otima birače HDZ-u
Domovinski pokret svojom antiimigrantskom i antisrpskom retorikom vrlo lako i vrlo uspješno ulazi u biračko tijelo HDZ-a, a Andrej Plenković upravo zbog toga do sada nije pokazao dovoljno političke hrabrosti ni umješnosti za uspostavu čvrstoga i neprobojnoga sanitarnog kordona prema svima onima koji potiču antiimigrantsku i ksenofobnu histeriju te realno šire rasnu i nacionalnu netrpeljivost i mržnju.
Europsko iskustvo je nedvojbeno, svako međusobno nadmetanje stranaka desnoga centra s onima krajnje desnice u antiimigrantskoj politici i ksenofobnoj retorici uvijek završava političkim porazom onih prvih, a time i dosegnutih demokratskih vrijednosti i društva u cjelini. Čemu glasati za kopije kada imamo originale.
Policija neuspješna u borbi protiv krijumčara ljudi
Andrej Plenković na ovaj način koketira s pozicijom da je “glas za Plenkovića glas za Penavu te njegove javne i tajne sponzore”, a vrijedi i obrnuto. To je poprilično neugodno za nekoga tko je na centru i ljevici otvorio i usrdno održavao cijeli niz ne samo političkih fronta već i osobnih obračuna. Ako se izuzmu manjinski zastupnici, koalicijski potencijal HDZ-a realno ne postoji, ili se svodi na političku i svaku drugu korupciju prebjega iz suparničkih tabora, a siječanjska događanja pokazala su sve dodatne slabosti političke pozicije HDZ-a.
Protekloga tjedna, nakon policijskih filmskih potjera za vozilima prepunim ilegalnih imigranata, dogodile su se dvije prometne nesreće koje su dodatno potvrdile da je hrvatska policija samo fragmentarno uspješna u borbi s međunarodnim kriminalnim grupama koje organiziraju i kontroliraju krijumčarenje ljudi na balkanskoj ruti.
Svaki drugi strani državljanin u hrvatskim zatvorima, a stranci su 2022. godine činili cca 12 % zatvorske populacije, bio je krijumčar ljudi. Gore spomenuto priopćenje Domovinskoga pokreta u kojem se namjerno i politički toksično miješaju babe i žabe, odnos prema 200.000 stranih radnika koji legalno žive i rade u Hrvatskoj i zakonsko sprječavanje krijumčarenja ljudima, samo je uvod u sve ono što nas tek čeka u predizbornoj kampanji.
Propuštena prilika na Odboru za pravosuđe
U takvoj atmosferi ni predstavljanje kandidata za glavnoga državnog odvjetnika pred Odborom za pravosuđe Hrvatskoga sabora nije nažalost u potpunosti moglo poslužiti svojoj svrsi. Zastupnici su propustili priliku pitati kandidate jesu li postojeća zakonska rješenja kojima je reguliran rad Državnog odvjetništva zadovoljavajuća i što bi sve zakonodavac trebao učiniti da poveća njegovu efikasnost.
Dva dana nakon sjednice saborskoga Odbora državni odvjetnici su se priključili “bijelome štrajku” sudaca koji je počeo u ponedjeljak, a sam razlog štrajka, odbijanje Vlade da prihvati trajno vezivanje koeficijenata njihovih plaća uz stopu inflacije, jedva je i spomenut na samome Odboru.
Plenkovićev kandidat
Dva najozbiljnija kandidata za glavnoga državnog odvjetnika, zamjenik glavne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić i sudac Visokoga kaznenog suda Ivan Turudić, naknadno su dala do znanja da se neće priključiti štrajku i na taj način umanjiti svoje šanse kod Andreja Plenkovića.
Jedan i drugi kandidati su HDZ-ove kadrovske mašinerije, ali Emilijo Kalabrić daleko više odgovara profilu koji preferira i bira Andrej Plenković. Njegov izbor, nakon uspostave apsolutne kontrole u HDZ-u i eutanazije zadnjih ostataka Karamarkove i Brkićeve frakcije, nikada nisu svojeglavi i samoisticanju skloni kadrovi koji bi zbog toga mogli prirediti neugodna iznenađenja.
Upravo jedno takvo iznenađenje priredio mu je i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić koji je u velikom intervjuu u Jutarnjem listu rekao da već sedam mjeseci čeka na termin sastanka s premijerom Plenkovićem i da odnedavno čak ni ministar pravosuđa Ivan Malenica ne odgovara na njegove telefonske pozive. “Bijeli štrajk” sudaca i državnih odvjetnika izuo je iz cipela Andreja Plenkovića, a skandalozni odnos prema predsjedniku Vrhovnog suda ukazuje na još jedan primjer privatizacije premijerske pozicije i realno negiranje trodiobe vlasti.
Težak početak godine za premijera
Sudbena vlast nije podčinjena izvršnoj, Vlada nije poslodavac sucima i zahtjevi sudaca ne mogu biti tretirani kao još jedna sindikalna akcija u predvečerje parlamentarnih izbora. Premijer Plenković imao je sedam godina na raspolaganju za sve reforme pa tako i onu plaća i koeficijenta sudaca, državnih odvjetnika, liječnika, medicinskih sestara, profesora, nastavnika, učitelja, policajaca i svih ostalih službenika i namještenika u državnoj službi i javnim službama.
Izborna godina dolazi nakon dvogodišnjega razdoblja najviše stope inflacije u tri desetljeća moderne Hrvatske i svako povećanje plaće koje je manje od stope inflacije nije dovoljno ni za osiguranje socijalnoga mira, a kamoli za aplauze. Zbog toga je za Andreja Plenkovića početak ove godine tako težak. Njegovom plavom balonu ispunjenom servilnom zahvalnošću prijeti igla socijalnoga nezadovoljstva.