U srpnju 2000. godine tadašnji američki predsjednik Bill Clinton bio je domaćin dvotjednih pregovora u Camp Davidu između izraelskoga premijera Ehuda Baraka i palestinskoga lidera Yassera Arafata. Cilj pregovora bila je uspostava palestinske države na okupiranim područjima Zapadne obale i Pojasa Gaze kao ključnoga preduvjeta trajnoga mira između Izraela i njegovih arapskih susjeda.
Pregovori su završili zajedničkom trilateralnom izjavom u kojoj se navodi da su utvrđena načela za buduće pregovore. Sporazum nije bio postignut jer se izraelska i palestinska strana nisu mogle dogovoriti oko međusobnoga razgraničenja na okupiranoj Zapadnoj obali, statusa istočnoga Jeruzalema, povratka palestinskih izbjeglica u Izrael i buduće sudbine novoosnovanih izraelskih naselja na Zapadnoj obali.
Igrom slučaja dva tjedna nakon neuspješnoga okončanja pregovora hrvatska tročlana ministarska delegacija bila je u službenom posjetu Izraelu. Najvažnija tema tadašnjih hrvatsko-izraelskih odnosa bila je povrat židovske imovine, one koju je oduzela NDH, a nacionalizirala FNRJ. Republika Hrvatska nije do tada imala previše razumijevanja za povijesnu činjenicu da se ustaški režim trudio likvidirati sve članove pojedinih židovskih obitelji pa je utvrđivanje mogućih zakonskih nasljednika takve imovine bilo dugotrajno i nadasve komplicirano.
Četvrtina građana Izraela nisu Židovi
Ondašnji gradonačelnik Jeruzalema i kasniji izraelski premijer Ehud Olmert, inače politički oponent tadašnjoj izraelskoj vladi i premijeru Ehudu Baraku, primio nas je u protokolarni posjet. Ehud Olmert bio je vrlo srdačan, žovijalan i neposredan sugovornik, a budući da hrvatski ministri i jeruzalemski gradonačelnik nemaju baš puno zajedničkih službenih tema, iskoristio sam priliku i upitao ga zbog čega nema političke volje za unapređenje položaja onih izraelskih građana i državljana koji nisu Židovi.
U granicama izraelske države iz 1948. godine danas živi 9,6 milijuna stanovnika od čega četvrtina nisu Židovi, a nešto više od jedne petine su Palestinci, rođeni na području Izraela. Svi oni imaju izraelsko državljanstvo, formalno su ravnopravni, ali u realnom životu su građani drugog reda.
Jewish Electorate Institute, američka nevladina organizacija, provela je prije dvije godine opsežno reprezentativno istraživanje među Židovima koji žive u SAD-u. Tvrdnje: “Izraelski odnos prema Palestincima sličan je rasizmu u SAD-u“ i “Izraelsko državno uređenje je apartheid” podržalo je 43 posto odnosno 38 posto ispitanika mlađih od 40 godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Gradonačelnik nije bio oduševljen’
Nakon neuspjelih pregovora u Camp Davidu izraelsko-palestinski odnosi opet su bili u slijepoj ulici i meni se činilo da bi značajno unapređenje položaja Palestinaca, ponajprije onih koji su izraelski građani i žive u granicama Izraela, moglo biti prvi korak u pronalaženju kompromisnoga rješenja za buduće razgraničenje izraelske i palestinske države.
Gradonačelnik Ehud Olmert, blago kazano, nije bio previše oduševljen mojim pitanjem, te mi je održao kraće povijesno predavanje zbog čega je Izrael osnovan kao isključivo židovska država i zbog čega to mora i dalje ostati. Nije me uvjerio, a u naredna dva desetljeća u palestinsko-izraelskim sukobima smrtno je stradalo više od deset tisuća osoba, ponajviše civila.
Krvavi rat nije mogao biti izbjegnut
U tome razdoblju izraelska vojska povukla se iz južnoga Libanona i Pojasa Gaze, sekularni Fatah zadržao je potpunu kontrolu nad Palestinskom samoupravom na Zapadnoj obali, a islamistički pokret Hamas pak je nasilno preuzeo apsolutnu vlast u Pojasu Gaze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ostarjeli Mahmud Abas, predsjednik Palestinske samouprave na Zapadnoj obali, već više od jednoga desetljeća vlada dekretima i izbjegava izbore u strahu od Hamasa i gubitka vlasti, a najdugovječniji izraelski premijer Benjamin Netanyahu, suočen s nekoliko ozbiljnih korupcijskih afera i pravosudnim progonom, posvećen je isključivo vlastitom političkom preživljavanju čija je cijena i koaliranje s krajnje desnim političkim strankama koje negiraju i samu mogućnost uspostave bilo kakve palestinske države.
U takvim okolnostima novi krvavi rat Izraela i Hamasa nije mogao biti izbjegnut. Jedino iznenađenje je brutalni upad Hamasa na izraelski teritorij i stravični pogrom bez presedana izraelskoga civilnog stanovništva u kojemu je ukupno ubijeno više od 1300 osoba. Uza sve to, Hamas je još 155 osoba zatočio i odveo u Gazu kao taoce.
‘Postoji li izlazna strategija?’
Nakon terorističkoga napada Hamasa izraelska vojska provela je potpunu blokadu Pojasa Gaze uključivši dopremu humanitarne pomoći, te prestanak opskrbe električnom energijom, vodom i plinom. U višednevnom bombardiranju rezidencijalnih četvrti do nedjelje navečer poginulo je 2600 osoba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budući da je gotovo polovina od 2,1 milijuna stanovnika u Pojasu Gaze mlađa od 18 godina više je nego izvjesno da će izraelsko uništavanje Hamasa biti fatalno i za tisuće stanovnika koji s Hamasom nemaju i ne mogu imati baš nikakve veze. Izraelski predsjednik Isaac Herzog sablaznio je svijet izjavom da u “Gazi nema nevinih civila”, a kao dokaz njihove kolektivne krivnje naveo je “izostanak pobune i ustanka protiv vlasti Hamasa.”
Bubnjevi rata i sumrak pameti obično idu zajedno, ali ponovio bih pitanje koje sam postavio i dva dana nakon Putinove invazije na Ukrajinu: “Postoji li izlazna strategija?“
Mrtvi će se brojati u tisućama
Možemo pretpostaviti da će izraelska vojna sila osvojiti i na kraju opet okupirati Pojas Gaze, mrtvi će se brojati u tisućama, a najveći broj stradalih bit će civili. Ako ostavimo po strani rizik od treće Intifade (ustanka) Palestinaca na Zapadnoj obali i proširenja rata na jug Libanona, i ako povjerujemo da će Hamas u Pojasu Gaze biti stvarno eliminiran, što će se dogoditi dan poslije?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li Izrael najprije sagraditi sve što je u bombardiranju i ratnim operacijama porušio i onda se povući? Kome će predati vlast? Ujedinjenim narodima, Arapskoj ligi, Palestinskoj samoupravi ili nasljednicima Hamasa ? Koliko će proći vremena do stvaranja i stasanja novoga Hamasa nastaloga na ruševinama Gaze?
‘Bliski istok je Balkan na steroidima’
U stoljetnome židovsko-palestinskom sukobu svaka strana pamti samo svoje žrtve, ali ne i svoje zločine. Bliski je istok Balkan na steroidima. Svaki novi rat samo je vrlo solidan temelj za novi pa u očekivanju izravnoga televizijskoga prijenosa izraelske kopnene operacije u Gazi to treba imati na umu. Izraelska vojna pobjeda i trenutačna eliminacija Hamasa neće donijeti mir ni Izraelu ni njegovim arapskim susjedima.
Gore spomenuta američka nevladina organizacija Jewish Electorate Institute postavila je i ovo pitanje ispitanicima: “Koja je najbolja opcija za rješenje izraelsko-palestinskoga sukoba?” Čak 61 posto ispitanika odgovorilo je da je to nezavisna palestinska država na području Zapadne obale i Pojasa Gaze. Treba li čekati još dva desetljeća do novoga Camp Davida, prebrojati nove desetine tisuća mrtvih ili u kolijevki civilizacije ljudska vrsta napokon može pokazati svoju zrelost?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bliski istok je Balkan na steroidima, svaki rat je temelj za još jedan novi. Ima li Izrael izlaznu strategiju iz Gaze?
Izraelska vojna pobjeda i trenutačna eliminacija Hamasa neće donijeti mir ni Izraelu ni njegovim arapskim susjedima
Možemo pretpostaviti da će izraelska vojna sila osvojiti i na kraju opet okupirati Pojas Gaze, mrtvi će se brojati u tisućama, a najveći broj stradalih bit će civili. Ako ostavimo po strani rizik od treće Intifade (ustanka) Palestinaca na Zapadnoj obali i proširenja rata na jug Libanona, i ako povjerujemo da će Hamas u Pojasu Gaze biti stvarno eliminiran, što će se dogoditi dan poslije?
U srpnju 2000. godine tadašnji američki predsjednik Bill Clinton bio je domaćin dvotjednih pregovora u Camp Davidu između izraelskoga premijera Ehuda Baraka i palestinskoga lidera Yassera Arafata. Cilj pregovora bila je uspostava palestinske države na okupiranim područjima Zapadne obale i Pojasa Gaze kao ključnoga preduvjeta trajnoga mira između Izraela i njegovih arapskih susjeda.
Pregovori su završili zajedničkom trilateralnom izjavom u kojoj se navodi da su utvrđena načela za buduće pregovore. Sporazum nije bio postignut jer se izraelska i palestinska strana nisu mogle dogovoriti oko međusobnoga razgraničenja na okupiranoj Zapadnoj obali, statusa istočnoga Jeruzalema, povratka palestinskih izbjeglica u Izrael i buduće sudbine novoosnovanih izraelskih naselja na Zapadnoj obali.
Igrom slučaja dva tjedna nakon neuspješnoga okončanja pregovora hrvatska tročlana ministarska delegacija bila je u službenom posjetu Izraelu. Najvažnija tema tadašnjih hrvatsko-izraelskih odnosa bila je povrat židovske imovine, one koju je oduzela NDH, a nacionalizirala FNRJ. Republika Hrvatska nije do tada imala previše razumijevanja za povijesnu činjenicu da se ustaški režim trudio likvidirati sve članove pojedinih židovskih obitelji pa je utvrđivanje mogućih zakonskih nasljednika takve imovine bilo dugotrajno i nadasve komplicirano.
Četvrtina građana Izraela nisu Židovi
Ondašnji gradonačelnik Jeruzalema i kasniji izraelski premijer Ehud Olmert, inače politički oponent tadašnjoj izraelskoj vladi i premijeru Ehudu Baraku, primio nas je u protokolarni posjet. Ehud Olmert bio je vrlo srdačan, žovijalan i neposredan sugovornik, a budući da hrvatski ministri i jeruzalemski gradonačelnik nemaju baš puno zajedničkih službenih tema, iskoristio sam priliku i upitao ga zbog čega nema političke volje za unapređenje položaja onih izraelskih građana i državljana koji nisu Židovi.
U granicama izraelske države iz 1948. godine danas živi 9,6 milijuna stanovnika od čega četvrtina nisu Židovi, a nešto više od jedne petine su Palestinci, rođeni na području Izraela. Svi oni imaju izraelsko državljanstvo, formalno su ravnopravni, ali u realnom životu su građani drugog reda.
Jewish Electorate Institute, američka nevladina organizacija, provela je prije dvije godine opsežno reprezentativno istraživanje među Židovima koji žive u SAD-u. Tvrdnje: “Izraelski odnos prema Palestincima sličan je rasizmu u SAD-u“ i “Izraelsko državno uređenje je apartheid” podržalo je 43 posto odnosno 38 posto ispitanika mlađih od 40 godina.
‘Gradonačelnik nije bio oduševljen’
Nakon neuspjelih pregovora u Camp Davidu izraelsko-palestinski odnosi opet su bili u slijepoj ulici i meni se činilo da bi značajno unapređenje položaja Palestinaca, ponajprije onih koji su izraelski građani i žive u granicama Izraela, moglo biti prvi korak u pronalaženju kompromisnoga rješenja za buduće razgraničenje izraelske i palestinske države.
Gradonačelnik Ehud Olmert, blago kazano, nije bio previše oduševljen mojim pitanjem, te mi je održao kraće povijesno predavanje zbog čega je Izrael osnovan kao isključivo židovska država i zbog čega to mora i dalje ostati. Nije me uvjerio, a u naredna dva desetljeća u palestinsko-izraelskim sukobima smrtno je stradalo više od deset tisuća osoba, ponajviše civila.
Krvavi rat nije mogao biti izbjegnut
U tome razdoblju izraelska vojska povukla se iz južnoga Libanona i Pojasa Gaze, sekularni Fatah zadržao je potpunu kontrolu nad Palestinskom samoupravom na Zapadnoj obali, a islamistički pokret Hamas pak je nasilno preuzeo apsolutnu vlast u Pojasu Gaze.
Ostarjeli Mahmud Abas, predsjednik Palestinske samouprave na Zapadnoj obali, već više od jednoga desetljeća vlada dekretima i izbjegava izbore u strahu od Hamasa i gubitka vlasti, a najdugovječniji izraelski premijer Benjamin Netanyahu, suočen s nekoliko ozbiljnih korupcijskih afera i pravosudnim progonom, posvećen je isključivo vlastitom političkom preživljavanju čija je cijena i koaliranje s krajnje desnim političkim strankama koje negiraju i samu mogućnost uspostave bilo kakve palestinske države.
U takvim okolnostima novi krvavi rat Izraela i Hamasa nije mogao biti izbjegnut. Jedino iznenađenje je brutalni upad Hamasa na izraelski teritorij i stravični pogrom bez presedana izraelskoga civilnog stanovništva u kojemu je ukupno ubijeno više od 1300 osoba. Uza sve to, Hamas je još 155 osoba zatočio i odveo u Gazu kao taoce.
‘Postoji li izlazna strategija?’
Nakon terorističkoga napada Hamasa izraelska vojska provela je potpunu blokadu Pojasa Gaze uključivši dopremu humanitarne pomoći, te prestanak opskrbe električnom energijom, vodom i plinom. U višednevnom bombardiranju rezidencijalnih četvrti do nedjelje navečer poginulo je 2600 osoba.
Budući da je gotovo polovina od 2,1 milijuna stanovnika u Pojasu Gaze mlađa od 18 godina više je nego izvjesno da će izraelsko uništavanje Hamasa biti fatalno i za tisuće stanovnika koji s Hamasom nemaju i ne mogu imati baš nikakve veze. Izraelski predsjednik Isaac Herzog sablaznio je svijet izjavom da u “Gazi nema nevinih civila”, a kao dokaz njihove kolektivne krivnje naveo je “izostanak pobune i ustanka protiv vlasti Hamasa.”
Bubnjevi rata i sumrak pameti obično idu zajedno, ali ponovio bih pitanje koje sam postavio i dva dana nakon Putinove invazije na Ukrajinu: “Postoji li izlazna strategija?“
Mrtvi će se brojati u tisućama
Možemo pretpostaviti da će izraelska vojna sila osvojiti i na kraju opet okupirati Pojas Gaze, mrtvi će se brojati u tisućama, a najveći broj stradalih bit će civili. Ako ostavimo po strani rizik od treće Intifade (ustanka) Palestinaca na Zapadnoj obali i proširenja rata na jug Libanona, i ako povjerujemo da će Hamas u Pojasu Gaze biti stvarno eliminiran, što će se dogoditi dan poslije?
Hoće li Izrael najprije sagraditi sve što je u bombardiranju i ratnim operacijama porušio i onda se povući? Kome će predati vlast? Ujedinjenim narodima, Arapskoj ligi, Palestinskoj samoupravi ili nasljednicima Hamasa ? Koliko će proći vremena do stvaranja i stasanja novoga Hamasa nastaloga na ruševinama Gaze?
‘Bliski istok je Balkan na steroidima’
U stoljetnome židovsko-palestinskom sukobu svaka strana pamti samo svoje žrtve, ali ne i svoje zločine. Bliski je istok Balkan na steroidima. Svaki novi rat samo je vrlo solidan temelj za novi pa u očekivanju izravnoga televizijskoga prijenosa izraelske kopnene operacije u Gazi to treba imati na umu. Izraelska vojna pobjeda i trenutačna eliminacija Hamasa neće donijeti mir ni Izraelu ni njegovim arapskim susjedima.
Gore spomenuta američka nevladina organizacija Jewish Electorate Institute postavila je i ovo pitanje ispitanicima: “Koja je najbolja opcija za rješenje izraelsko-palestinskoga sukoba?” Čak 61 posto ispitanika odgovorilo je da je to nezavisna palestinska država na području Zapadne obale i Pojasa Gaze. Treba li čekati još dva desetljeća do novoga Camp Davida, prebrojati nove desetine tisuća mrtvih ili u kolijevki civilizacije ljudska vrsta napokon može pokazati svoju zrelost?