Bila sam strašno iznenađena. U subotu smo doma pili jutarnju kavu i nagađali hoće li se napuniti Markov trg. Neće. Možda hoće. Ma kakvi, neće. Za uspjeh su potrebni građani, jako puno građana. A ljudi su generalno rezignirani. Vide da njihovo mišljenje o bilo čemu ne vrijedi ni centa. Da je sav rezon sirovo otela saborska glasačka mašina. Plenkovićev stroj izglasava tako očito pogrešne stvari i tu ne možeš ništa pa da dubiš na glavi.
HDZ-ova mreža sitnog okna
Sad se čini da bi ta strana od centra na lijevo, koju pokriva tih 11 opozicijskih stranaka koje su ovo organizirale, bila napunila i Trg bana Jelačića. No iz te lijepe masovnosti ne smiju se izvoditi brzopleti zaključci o tome da je HDZ-u odzvonilo. Jer ovo je Zagreb, a Hrvatska je dugačka i široka. U Zagrebu je na izborima ionako pobijedio Možemo, ali osim Splita i Rijeke gdje je također na vlasti opozicija, HDZ je svuda. U svakom svračjem zakutku bez ceste i rasvjete, u svakom selu Slavonije, Like i Zagore. Kad su izbori, od ljudi se na puno tih mjesta traži da pokažu za koga su glasali ili će ih snaći nevolje, to nije nikakva tajna.
Tako su na primjer izgledali ”slobodni izbori” i kod tog HDZ-ovog saborskog zastupnika i načelnika Segeta kraj Trogira Vinka Zulima, protiv koga je nedavno podignuta optužnica da je u restoranima potrošio 40.000 eura iz općinske blagajne. Jasno da je to odurno i da tako nitko ne bi smio sebi namještati pobjedu, ali ta HDZ-ova mreža sitnog okna glavna je prednost kad se izlazi na izbore, a što ne razvijaju svoju mrežu diljem zemlje glavna je mana opozicije. Ne mogu se izbori dobiti gdje te nema, gdje nemaš stranačku organizaciju, gdje ne privlačiš k sebi istomišljenike i simpatizere i gdje se tvoje ime svodi na par aktivista koje HDZ-ova vlast ne zarezuje jer zna da im ta mala snaga nije nikakva opasnost.
Oporbe nema tamo gdje su birači
Prema tome, treba vrijedno uspostavljati mrežu. Ne ucjenjivati. Ne podmićivati. Ne zapošljavati svoje. Ne trpati sebi. Ne dijeliti između sebe sve što se u gradu ili općini da podijeliti. Nego cijeli mandat politički raditi s građanima i pokazivati im upornim nizom akcija da su promjene moguće i da se za njih ima smisla založiti.
Nekad će akcije ispasti uzaludne, ali pristaše će doći samo ako imaju osjećaj da se ozbiljno gura i upire. Veliku većinu socijalne mase tvore ispravni ljudi koji žele čestit, vrijedan i pošten život, a ne jazbinu u kojoj je svoj svome jedini moralni princip. Ako su to tvoji ljudi, moraš ih zvati, pitati što žele i okupljati se s njima na zajedničkim ciljevima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U kojoj mjeri takav test mogu izdržati opozicijske stranke koje su u subotu govorile na Markovom trgu? Mislim malo i jako daleko od dovoljnoga. A ni najveće i najispravnije ideje neće opoziciji dati presudne šanse dok ih nema tamo gdje mogu biti njihovi birači. Zato HDZ i može raditi što god hoće. Oni su organizirani kao jedan, ništa im ne promiče i u svemu imaju prste do razine otvaranja seoskog dućana. Pa koliko je HDZ-ovaca reklo ijednu bar dvosmislenu riječ na temu Turudića? Nijedan.
HDZ će vladati zauvijek
Za ove izbore je kasno ako birači već stvarno nisu toliko nabrijani protiv HDZ-ovog otimačkog načina upravljanja državom i institucijama da će opoziciji glasovi sami pasti u krilo. Ali dok HDZ-ova konkurencija ne shvati neće je lansirati u orbitu ni odlična Sandra Benčić, ni egzaltirani govori Peđe Grbina, ni razumni Ivica Puljak, ni inteligentni Radimir Čačić, nego na to mogu računati samo uz gomilu vrijednih lokalnih organizacija svojih ljudi svuda po Hrvatskoj, nema tu puno kruha. HDZ će vladati zauvijek. To je očajna perspektiva, ali je takva.
I plus, D’Hondtova metoda brojenja glasova i stjecanja mandata odgovara velikim strankama, podmazuje samo debele guske. Kako ćeš postati velika stranka ako nemaš ogranke nigdje u Slavoniji, u dalmatinskom zaleđu, u Moslavini, a pogotovo u gudurama najzabačenijih dijelova zemlje? Niti te ima, niti su za tebe čuli? Pa onda negdje u Gračacu kažu, aha, to je to neko Možemo, kažu da su oni na vlasti u Zagrebu, ali kod nas ih nema, vidjeli smo ih samo na televiziji. Ne glasaš za onoga tko ti je tako dalek i nepoznat da si ga vidio samo na ekranu. Dočim ti HDZ viri u kuhinju i u svaki lonac pa za drugo i ne znaš.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da, prosvjed je uspio. Ali ne treba izvoditi brzoplete zaključke da je HDZ-u odzvonilo
Subotnji prosvjed održan je u Zagrebu, a Hrvatska je dugačka i široka
Ne glasaš za onoga tko ti je tako dalek i nepoznat da si ga vidio samo na ekranu. Dočim ti HDZ viri u kuhinju i u svaki lonac pa za drugo i ne znaš
Bila sam strašno iznenađena. U subotu smo doma pili jutarnju kavu i nagađali hoće li se napuniti Markov trg. Neće. Možda hoće. Ma kakvi, neće. Za uspjeh su potrebni građani, jako puno građana. A ljudi su generalno rezignirani. Vide da njihovo mišljenje o bilo čemu ne vrijedi ni centa. Da je sav rezon sirovo otela saborska glasačka mašina. Plenkovićev stroj izglasava tako očito pogrešne stvari i tu ne možeš ništa pa da dubiš na glavi.
Evo izborne jedinice ostaju nakaradne kakve jesu, samo su malčice prekrojene, i većini u Ustavnom sudu je to u redu jer paše HDZ-u. Imamo 470.000 više birača nego punoljetnog stanovništva. Kako to može biti? Ali to vlasti ne diraju jer se valjda da zgodno iskoristiti. Donose Lex AP da pred narodom sakriju pogodbe i prljavštine koje tutnje iza političke zavjese. Čak i preko Ministarstva kulture se krade, a Nina Obuljen Koržinek glumi nevinašce. I kao vrhunac dovode Turudića. Pa ne da se nikome izlaziti na trg da laje na mjesec, bolje otići na Dolac, ima već rotkvica i mladog luka. Tako smo zaključili. I onda je ispalo sve suprotno. Prosvjed je uspio, Gornjem gradu nije se moglo prići. Ljudi su, dakle, ipak došli, jako puno običnih ljudi, i gomile mladih.
HDZ-ova mreža sitnog okna
Sad se čini da bi ta strana od centra na lijevo, koju pokriva tih 11 opozicijskih stranaka koje su ovo organizirale, bila napunila i Trg bana Jelačića. No iz te lijepe masovnosti ne smiju se izvoditi brzopleti zaključci o tome da je HDZ-u odzvonilo. Jer ovo je Zagreb, a Hrvatska je dugačka i široka. U Zagrebu je na izborima ionako pobijedio Možemo, ali osim Splita i Rijeke gdje je također na vlasti opozicija, HDZ je svuda. U svakom svračjem zakutku bez ceste i rasvjete, u svakom selu Slavonije, Like i Zagore. Kad su izbori, od ljudi se na puno tih mjesta traži da pokažu za koga su glasali ili će ih snaći nevolje, to nije nikakva tajna.
Tako su na primjer izgledali ”slobodni izbori” i kod tog HDZ-ovog saborskog zastupnika i načelnika Segeta kraj Trogira Vinka Zulima, protiv koga je nedavno podignuta optužnica da je u restoranima potrošio 40.000 eura iz općinske blagajne. Jasno da je to odurno i da tako nitko ne bi smio sebi namještati pobjedu, ali ta HDZ-ova mreža sitnog okna glavna je prednost kad se izlazi na izbore, a što ne razvijaju svoju mrežu diljem zemlje glavna je mana opozicije. Ne mogu se izbori dobiti gdje te nema, gdje nemaš stranačku organizaciju, gdje ne privlačiš k sebi istomišljenike i simpatizere i gdje se tvoje ime svodi na par aktivista koje HDZ-ova vlast ne zarezuje jer zna da im ta mala snaga nije nikakva opasnost.
Oporbe nema tamo gdje su birači
Prema tome, treba vrijedno uspostavljati mrežu. Ne ucjenjivati. Ne podmićivati. Ne zapošljavati svoje. Ne trpati sebi. Ne dijeliti između sebe sve što se u gradu ili općini da podijeliti. Nego cijeli mandat politički raditi s građanima i pokazivati im upornim nizom akcija da su promjene moguće i da se za njih ima smisla založiti.
Nekad će akcije ispasti uzaludne, ali pristaše će doći samo ako imaju osjećaj da se ozbiljno gura i upire. Veliku većinu socijalne mase tvore ispravni ljudi koji žele čestit, vrijedan i pošten život, a ne jazbinu u kojoj je svoj svome jedini moralni princip. Ako su to tvoji ljudi, moraš ih zvati, pitati što žele i okupljati se s njima na zajedničkim ciljevima.
U kojoj mjeri takav test mogu izdržati opozicijske stranke koje su u subotu govorile na Markovom trgu? Mislim malo i jako daleko od dovoljnoga. A ni najveće i najispravnije ideje neće opoziciji dati presudne šanse dok ih nema tamo gdje mogu biti njihovi birači. Zato HDZ i može raditi što god hoće. Oni su organizirani kao jedan, ništa im ne promiče i u svemu imaju prste do razine otvaranja seoskog dućana. Pa koliko je HDZ-ovaca reklo ijednu bar dvosmislenu riječ na temu Turudića? Nijedan.
HDZ će vladati zauvijek
Za ove izbore je kasno ako birači već stvarno nisu toliko nabrijani protiv HDZ-ovog otimačkog načina upravljanja državom i institucijama da će opoziciji glasovi sami pasti u krilo. Ali dok HDZ-ova konkurencija ne shvati neće je lansirati u orbitu ni odlična Sandra Benčić, ni egzaltirani govori Peđe Grbina, ni razumni Ivica Puljak, ni inteligentni Radimir Čačić, nego na to mogu računati samo uz gomilu vrijednih lokalnih organizacija svojih ljudi svuda po Hrvatskoj, nema tu puno kruha. HDZ će vladati zauvijek. To je očajna perspektiva, ali je takva.
I plus, D’Hondtova metoda brojenja glasova i stjecanja mandata odgovara velikim strankama, podmazuje samo debele guske. Kako ćeš postati velika stranka ako nemaš ogranke nigdje u Slavoniji, u dalmatinskom zaleđu, u Moslavini, a pogotovo u gudurama najzabačenijih dijelova zemlje? Niti te ima, niti su za tebe čuli? Pa onda negdje u Gračacu kažu, aha, to je to neko Možemo, kažu da su oni na vlasti u Zagrebu, ali kod nas ih nema, vidjeli smo ih samo na televiziji. Ne glasaš za onoga tko ti je tako dalek i nepoznat da si ga vidio samo na ekranu. Dočim ti HDZ viri u kuhinju i u svaki lonac pa za drugo i ne znaš.