Znači li činjenica da opozicija nije ni mogla pobijediti da ovu raspravu nije trebala ni tražiti? Naravno da ne. Po toj logici bi stranke koje nisu na vlasti trebale bi cijeli mandat samo šutjeti jer znaju da će svaki njihov prijedlog biti odbijen. Dakle: ne.
Saborske rasprave ipak nisu top-forma
Opozicija se mora koristiti snagom koju ima i sredstvima kojima može upravljati unutar svoje manjinske uloge. Ova rasprava jedno je od tih sredstava koja, ako se dobro iskoriste, stavljaju javnosti na uvid drugačiji pogled na stvari od onoga koji diktira većina. No pritom je najvažnije u kojoj će mjeri do građana uopće stići njihove poruke, koliko će ih se čuti.
Jer mlađi ljudi sigurno ne gledaju prijenose saborskih rasprava, nema se vremena, a da ih i gledaju ne bi bili ništa puno pametniji, barem s ovom današnjom u kojoj su pozicije bile najčvršće zadane i ograde betonirane. HDZ će se hvaliti svojim uspjesima i rugati se čelnicima opozicije, a opozicija će dovoditi u pitanje način na koji se vodi zemlja i društvo, redati afere, svrgnute ministre, skandale s korupcijom, zgražati se nad Turudićem i policijom u ministarstvu Nine Obuljen Koržinek.
Nešto od toga će se prenijeti u medijima i to će biti to, pa koga se uhvati, uhvati, koga ne, ne. Zato je činjenica da saborske rasprave ipak nisu ona top-forma u kojoj opozicija može pobrati najviše masla i meda. Više publiciteta donio im je skup na Markovom trgu nego godinu dana saborskih inicijativa, računica i izlazaka za govornicu. No opet, Sabor je njihovo primarno igralište i treba ga koristiti uza sva poznata ograničenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Đakić i ‘državna milost’
I šteta je da birači ne čuju bar neke od tih diskusija koje se tamo iznesu. Danas je, recimo, apsolutni hit bio HDZ-ov Josip Đakić, ne previše bistar u svojoj zelotskoj posvećenosti stranačkom cilju. Nakon što je zastupnica Čačićevih Reformista Natalija Martinčević oštro kritizirala HDZ, Đakić ju je zgroženo upitao kako uopće može nešto takvo izgovoriti.
“Pa dok ste vi glasali skupa s nama, mi smo vašem predsjedniku omogućili da bude u milosti države”, prodahtao je Đakić. Točno tako: “u milosti države”. Kakvo samorazotkrivanje HDZ-ove politike. Dok si s nama, imaš našu “milost”. Mi smo ti koji je možemo dati i oduzeti. Mi smo država. Pa upravo to isto danas je satima dokazivala i opozicija: HDZ je svoju mrežu opleo oko cijele Hrvatske. Đakiću trebaju sutra poslati najveću bombonijeru koju nađu.
No, u krajnjoj liniji, zašto bi itko imao išta protiv da HDZ dobiju izbore ako ih dobiju kad budu? Ja, recimo, nemam. Ako većini ovo odgovara, pa neka. Jedino birači mogu okrenuti kazaljke. Tako da izađu na birališta i kažu što imaju ili da ostanu doma. Onih pola milijuna koji su otišli iz Hrvatske već su na svoj način glasali iako se to neće brojiti. Odluka je ostala na ljudima koji su još ovdje. Oni moraju vidjeti ima li s opozicijske strane nešto dobro za njih. Ili će zemlju ipak ostaviti Josipu Đakiću i njegovima da i dalje udjeljuju “državnu milost” gdje se njima svidi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šteta je da birači ne čuju neke od diskusija u Saboru. Kakvo je to neuvijeno samorazotkrivanje HDZ-ove politike
Opozicija se mora koristiti snagom koju ima i sredstvima kojima može upravljati unutar svoje manjinske uloge
Jedino birači mogu okrenuti kazaljke. Tako da izađu na birališta i kažu što imaju ili da ostanu doma. Onih pola milijuna koji su otišli iz Hrvatske već su na svoj način glasali iako se to neće brojiti. Odluka je ostala na ljudima koji su još ovdje. Oni moraju vidjeti ima li s opozicijske strane nešto dobro za njih
Dakako, ishod današnje rasprave o zahtjevu opozicijskih stranaka da se Sabor raspusti i da se odmah ide na izbore unaprijed je odlučen. HDZ ima većinu i odbacuje prijedlog oporbe, ovaj kao i svaki drugi. Takav je odnos snaga, kod ove postave nema iskakanja iz stroja i nikako drugačije ne može ni biti.
Izbori će se, prema tome, održati kad odluči Andrej Plenković. I to je bilo potpuno jasno i prije ove bitke u kojoj su zastupnici iz opozicije redali razloge zbog kojih vladavinu HDZ-a treba što prije prekinuti i obratiti se građanima, a zastupnici vlasti – virkajući u šalabahtere – uzvraćali uzdizanjem Plenkovića u nebesa i blesavim optužbama da je oporba protiv Hrvatske, da je Sandra Benčić “nešto motala” na Markovom trgu i da “grakću i urliču”, a na prosvjed u subotu donijeli su “samo dvije hrvatske zastave”.
Znači li činjenica da opozicija nije ni mogla pobijediti da ovu raspravu nije trebala ni tražiti? Naravno da ne. Po toj logici bi stranke koje nisu na vlasti trebale bi cijeli mandat samo šutjeti jer znaju da će svaki njihov prijedlog biti odbijen. Dakle: ne.
Saborske rasprave ipak nisu top-forma
Opozicija se mora koristiti snagom koju ima i sredstvima kojima može upravljati unutar svoje manjinske uloge. Ova rasprava jedno je od tih sredstava koja, ako se dobro iskoriste, stavljaju javnosti na uvid drugačiji pogled na stvari od onoga koji diktira većina. No pritom je najvažnije u kojoj će mjeri do građana uopće stići njihove poruke, koliko će ih se čuti.
Jer mlađi ljudi sigurno ne gledaju prijenose saborskih rasprava, nema se vremena, a da ih i gledaju ne bi bili ništa puno pametniji, barem s ovom današnjom u kojoj su pozicije bile najčvršće zadane i ograde betonirane. HDZ će se hvaliti svojim uspjesima i rugati se čelnicima opozicije, a opozicija će dovoditi u pitanje način na koji se vodi zemlja i društvo, redati afere, svrgnute ministre, skandale s korupcijom, zgražati se nad Turudićem i policijom u ministarstvu Nine Obuljen Koržinek.
Nešto od toga će se prenijeti u medijima i to će biti to, pa koga se uhvati, uhvati, koga ne, ne. Zato je činjenica da saborske rasprave ipak nisu ona top-forma u kojoj opozicija može pobrati najviše masla i meda. Više publiciteta donio im je skup na Markovom trgu nego godinu dana saborskih inicijativa, računica i izlazaka za govornicu. No opet, Sabor je njihovo primarno igralište i treba ga koristiti uza sva poznata ograničenja.
Đakić i ‘državna milost’
I šteta je da birači ne čuju bar neke od tih diskusija koje se tamo iznesu. Danas je, recimo, apsolutni hit bio HDZ-ov Josip Đakić, ne previše bistar u svojoj zelotskoj posvećenosti stranačkom cilju. Nakon što je zastupnica Čačićevih Reformista Natalija Martinčević oštro kritizirala HDZ, Đakić ju je zgroženo upitao kako uopće može nešto takvo izgovoriti.
“Pa dok ste vi glasali skupa s nama, mi smo vašem predsjedniku omogućili da bude u milosti države”, prodahtao je Đakić. Točno tako: “u milosti države”. Kakvo samorazotkrivanje HDZ-ove politike. Dok si s nama, imaš našu “milost”. Mi smo ti koji je možemo dati i oduzeti. Mi smo država. Pa upravo to isto danas je satima dokazivala i opozicija: HDZ je svoju mrežu opleo oko cijele Hrvatske. Đakiću trebaju sutra poslati najveću bombonijeru koju nađu.
No, u krajnjoj liniji, zašto bi itko imao išta protiv da HDZ dobiju izbore ako ih dobiju kad budu? Ja, recimo, nemam. Ako većini ovo odgovara, pa neka. Jedino birači mogu okrenuti kazaljke. Tako da izađu na birališta i kažu što imaju ili da ostanu doma. Onih pola milijuna koji su otišli iz Hrvatske već su na svoj način glasali iako se to neće brojiti. Odluka je ostala na ljudima koji su još ovdje. Oni moraju vidjeti ima li s opozicijske strane nešto dobro za njih. Ili će zemlju ipak ostaviti Josipu Đakiću i njegovima da i dalje udjeljuju “državnu milost” gdje se njima svidi.